9. prosinca 1941. Draža Mihailović i Josip Broz Tito – četnici i partizani bili su za obnovu Jugoslavije!

Foto: www.commons.wikimedia.org

Vrlo je važno uvijek naglašavati da su u II. svjetskom ratu i četnici i partizani bili ultimativno za obnovu Jugoslavije. I partizani i četnici su bili protiv postojanja bilo kakve hrvatske države. Obje vojske, i četnici i partizani, imali su u svom službenom nazivu potvrdu da se radi o vojskama Jugoslavije (JVO-četnici i NOVJ-partizani), premda u II. svjetskom ratu ta država nije postojala!

Najveća razlika između Draže Mihajlovića i Josipa Broza Tita bila je ideološke prirode, a to je kako urediti obnovljenu Jugoslaviju. 

“Prije će Sava poteći uzvodno, nego Hrvati imati svoju državu” (Josip Broz Tito, 1972) 

Foto: fah, wikimedia commons Fotomontaža: narod.hr

Već u rujnu 1941. Draža Mihailović je dostavio izbjegličkoj vladi u Londonu program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugog svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji, nakon obnove Jugoslavije treba:

  • „omeđiti ‘de facto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj.”
  • „u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti riješiti ga u ovoj fazi…”
  • “izraditi plan za čišćenje ili pomicanje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice.”
  • “posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svježim srpskim elementom (Zdravko Dizdar “Četnički zločini”)

Sastanci četničkog i partizanskog vodstva, na čelu s Josipom Brozom Titom i Dražom Mihajlovićem, na najvišoj razini radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv Nijemaca i obnove Jugoslavije dogodili su već u rujnu i listopadu 1941. godine. Inicijativu za suradnju i zajedničku borbu s četnicima, najvećim koljačima II. svjetskog rata, dao je Josip Broz Tito. Neki Titovi prijedlozi i želje o bliskoj suradnji bili su takvi da su ih čak i četnici odbili.

Tako je 27. listopada 1941. u Brajićima (Srbija) održan je sastanak četnika i partizana na najvišem nivou. Na tom sastanku četnici i partizani sklopili su sporazum o zajedničkoj borbi. Partizansku delegaciju zastupali su Josip Broz Tito, Mitar Bakić i Sreten Žujović, a četničku Draža Mihajlović, Dragiša Vasić, četnički potpukovnik Dragoslav Pavlović i kapetan Milorad Mitić, a tome čitajte ovdje:

Četnički general Draža Mihajlović i partizanski vođa Tito dogovorili zajedničku suradnju!

Razgovori u Brajićima bili su pokušaj da se organizira zajednička partizansko-četnička komanda. Sklopljen je tek privremeni sporazum. Tito je podnio Mihajloviću pismene prijedloge u 12 točaka zajedničke borbe, od kojih četnički predstavnici nisu prihvatili: zajedničku oružanu borbu protiv neprijatelja, zajedničko opremanje i snabdijevanje partizanskih i četničkih jedinica, stvaranje zajedničke narodne vlasti na oslobođenom teritoriju kao ni dragovoljnu mobilizaciju. Po ostalim točkama sporazum je postignut.

 

Četnici – zločinci koji su nacionalni heroji u Srbiji

Što je najpotresnije, četnici su plan genocida nad Hrvatima počeli realizirati u vrijeme NDH kada su počinili brojne pokolje hrvatskog i muslimanskog stanovništva, a pokolje je nastavio i dovršio partizanski pokret na čelu s Titom 1945. godine. Josip Broz Tito je kraj II. svjetskog rata iskoristio za obračun s ‘neprijasteljima, te su partizani počinili strašne pokolje i genocid nad Hrvatima. Pečat pokoljima Hrvata dali su radikalni velikosrbi u partizanima (primjer partizana ubojica kao Simo Dubajić i Đoko Jovanić), uz podršku projugoslavenskih boljševika Hrvata.

Danas je u Srbiji na djelu opća rehabilitacija zločinačkog četništva i genocidnog četničkog vođe Draže Mihailović (jednako kao i Ratka Mladića koji je zapovijedio genocid u Srebrenici). U Srbiji se pravosudno rehabilitira četnički pokret i njegove vođe, otvaraju se muzeji posvećeni četnicima i partizanima (Užice), ulice i trgovi dobivaju mjesta po četnicima, mediji i političari glorificiraju četnički pokret i bave se većinom ‘ustašama iz Hrvatske’, Alojzijem Stepincem, Jasenovcem i drugim temama iz 1941., kao da se rat od 1991. nije niti dogodio.

U tome imaju veliki poticaj iz dijela servilnih ili projugoslavenski orijentiranih političara i medija u Hrvatskoj. Valja istaknuti da takvih pojava u Srbiji nema, tamo nitko ne kritizira četnike, kao niti u Hrvatskoj. Dapače, četnike u Srbiji podržavaju i mediji i političari, premda se radi o zločincima koji su masovno ubijali i u II. svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Dapače, dio medija u Hrvatskoj i Srbiji gotovo sinkrono napada i istjeruje ‘ustaše i fašiste’, koje nitko u Hrvatskoj niti vidi niti pravno rehabilitira, dok o četnicima gotovo ni slova. Tek u posljednje vrijeme izlaze na površinu strahote koje su četnici činili u NDH, gdje su započeli genocid nad hrvatskim i muslimanskim narodom, koji je dovršio upravo partizanski pokret 1945. godine (Bleiburška tragedija).

Nažalost, imena kao Draža Mihajlović, Pavle Đurišić, pop Đujić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić danas su u Srbiji i tamošnjoj javnosti sinonimi za – nacionalne heroje.

Glorifikacija i rehabilitacija četništva prošla je pored svih hrvatskih vlada kao da se nije ni dogodila, bez ijednog upita. Kada su na čelu Srbije bili otvoreni četnici kao Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, hrvatski političari nisu bili zabrinuti. Čak su govorili da su to “novi ljudi koji nemaju veze s ratom”. Za to vrijeme hrvatske vlasti su istjerivali domaće ‘demone’ kao grb HOS-a, ploča u Jasenovcu, pozdrav Za dom spremni, bijelo početno polje hrvatskog grba i druge ‘domaće aktualnosti’, producirane većinom u medijsko-paraobavještajnim krugovima.

 

Ne zaboravimo nikada – i četnici i partizani se borili za Jugoslaviju!

Nakon propasti Užičke republike u studenom 1941. godine, koju su organizirali zajednički Titovi partizani i Dražini četnici, došlo je do protuofenzive njemačkih snaga u cilju slamanja partizanskih i četničkih pokreta. To je bio i razlog da je dobar dio četničkih jedinica tada pobjegao u istočne dijelove NDH, gdje su odmah počinili brojne krvave pokolje (većinom muslimana), od kojih su napoznatiji u Foči i Goraždu (gdje su ubijene i časne sestre Drinske mučenice).

Komanda Četničkih odreda Jugoslovenske vojske (JVO) se početkom prosinca 1941. godine nalazila u selima podno Ravne gore u Srbiji. Zbog sve većih opasnosti od njemačkih potjera, nakon pada Užičke republike, Draža Mihailović se skrivao po planinama Sandžaka i južne Srbije. U to doba, novi predsjednik jugoslavenske vlade u Londonu Slobodan Jovanović, imenovao je u svojoj vladi Dražu za ministra obrane.

Ne zaboravimo nikada: Draža Mihailović nije bio vođa ‘pijanih četnika’ kakvu sliku je namjerno o tim zločincima stvarala jugoslavenska propaganda, već ministar obrane vlade Jugoslavije u egzilu.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Kralj Petar II ga je shodno tome na osnovu Ukaza unapredio u čin divizijskog generala.

Ne zaboravimo nikada: Draža Mihailović nije bio vođa ‘pijanih koljača’, već general vojske koja se zvala Jugoslavenske vojska u otadžbini (JVO) i imala je podršku vlade Jugoslavije.

Ne zaboravimo nikada: sljedbenici Draže Mihailovića klali su u Vukovaru.

Ne zaboravimo nikada: u Srbiji 90% medija, političara, pa i građana, smatra četništvo pozitivnom pojavom.

Ne zaboravimo nikada: I Tito i Draža Mihailović htjeli su Jugoslaviju, njihove vojske imale su u službenom nazivu jugoslavensko ime (partizani – NOVJ i četnici – JVO).

Ne zaboravimo nikada: u Domovinskom ratu su ponovno kokarda i petokraka zajedno branili Jugoslaviju (primjer Vukovar), i počinili pri tome zajedno strašne zločine nad hrvatskim narodom.

Jasno je da je to stoga jer su Srbi smatrali Jugoslaviju idealnim rješenjem, ako oni u njoj vladaju, pa je čak i treća Savezna Republika Jugoslavija stvorena 1992. godine i trajala je sve do 2003. godine.

Ili mislite da je Slobodan Milošević, jedanko kao i Tito i Draža, bez razloga održavao Jugoslaviju na životu?

Izvor: narod.hr