Samo zbog upućenog pozdrava nadbiskupu Stepincu, pobožna žena Elizabeta Fiedler iz Lepoglave osuđena je na nekoliko godina robije u ženskom zatvoru u Požegi, a sva joj je imovina oduzeta. Ona je na stanovit način, bila sveta Veronika našem mučeniku. Bilo je to mračno doba komunističkog terora, kada su samo najodvažniji imali hrabrosti istupiti. A to su bile lepoglavske žene koje su svake večeri pjevale pobožne pjesme ispred nadbiskupovog prozora na ćeliji, prateći nadbiskupa na njegovom križnom putu kao što su nekada jeruzalemske žene pratile Krista na Kalvariji.
Vlč. Mato Repić, lepoglavski župnik od dana dolaska nadbiskupova u Lepoglavu u zatvor, svjedočeći o svojim susretima s osuđenim nadbiskupom Stepincem, istaknuo je događaj, vrlo ilustrativan za to doba.
Radi se o strašnoj nepravdi i progonu njegove župljanke gđe Elizabete Fiedler , koja je samo pozdravila zatočenog nadbiskupa Stepinca: “U blizini Kaznione imala je hotel i restauraciju gđa Elizabeta Fiedler. Bila je to plemenita žena i dobra kršćanka. U hotel i restauraciju su se navraćali mnogi službenici i stražari iz Kaznione. Često se tamo navraćao i stražar Juraj Petrović, koji je bio u službi kod nadbiskupa. Jednom zgodom, dok je spomenuti Petrović bio u restoranu, a gđa Fiedler imala je u njega povjerenje, rekla mu je: ‘Pozdravite gospodina Nadbiskupa u ime cijele Lepoglave!’ Taj stražar prijavio je spomenutu gospođu upravi Kaznione.
Ona je samo radi toga bila zatvorena, osuđena na nekoliko godina zatvora i na konfiskaciju imovine. Bila je u zatvoru u Požegi, a hotel joj je bio oduzet.”
Tako pobožna i bogobojazna Elizabeta iz Lepoglave postala sveta Veronika našeg kardinala, pokušavši mu ublažiti muke kao što je sveta žena učinila i Spasitelju podno križa pruživši mu rubac. Te vijesti su silno ohrabrivale utamničenog nadbiskupa, koji je znao da narod ne klone u vjeri čak i pod prijetnjom zatvora ili oduzimanja života od strane komunističke strahovlade.
Vlč. Repić svjedoči da je čuo pripovijedati kako je Nadbiskup uživao u svojoj sobi kada bi navečer čuo pjevanje koje je dolazilo sa ceste. Kada bi se naše radnice vraćale iz Tvornice “Lepe” u 22 sata, često su pjevale vjerske pjesme ispod njegovog prozora. Kako je bilo ljeto, a prozori bili otvoreni, dobro bi se čula pjesma sa ceste. Nadbiskup je posebno uživao kada bi pjevale pjesmu “Tiha noć se eto spusti, sad ću na počinak poć!”. Isto se tako veselio kada bi vidio kako veliko mnoštvo vjernika na uskrsni ponedjeljak ide u procesiji prema kapeli sv. Ivana pjevajući svete pjesme. On je u to vrijeme imao šetnju i mogao je na jednom dijelu puta i vidjeti procesiju.
U kaznionici u Lepoglavi nadbiskup Stepinac proveo je pet godina, a ostatak zatvorske kazne do svoje smrti u Krašiću. Bio je to jasan pomirbeni potez komunističkih vlasti, ponajviše prema Zapadnom svijetu koji je zbog Stepinca vršio pritisak na Titove vlasti. Naime, nakon razilaženja sa Staljinom i godina gladi i bijede u Jugoslaviji, Zapad je bio jedini garant pomoći i preživljavanja izgladnjelim i izmučenim stanovnicima Hrvatske i Jugoslavije.
