Biskup Košić: Mi kršćani ne možemo živjeti bez Euharistije i sakramenata

Foto: Sisačka biskupija

Svečanu misu poldanjicu na svetkovinu Božića, u petak, 25. prosinca, predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, ekonomom mons. Zdravkom Novakom, kancelarom preč. Jankom Lulićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, a služio je đakon Damir Kunić.

U homiliji biskup je ustvrdio kako blagdan Božića ove godine obilježavamo skromno, u uvjetima opće epidemije u kojoj se i nas vjernika dotiču stroge mjere koje su propisane. „Sigurno je da čuvajući svoje i tuđe zdravlje iskazujemo i na taj način našu ljubav prema bližnjima. Razmjeri ove nesreće međutim toliko su veliki, da je i odgovor društva izuzetno restriktivan, do te mjere da možemo govoriti i o ukidanju nekih ljudskih prava, među koje spada i pravo na vjeroispovijest. Nama je žao što ne možemo slaviti najveća otajstva naše vjere u zajedništvu sa svim vjernicima koji žele u njima sudjelovati. Naime, riječ je o našem identitetu koji je u ovim okolnostima doveden u pitanje. Problem je u tome što mi kao kršćani ne možemo živjeti bez Euharistije i sakramenata jer ne možemo živjeti bez Isusa. Premda je lijepa, nije dovoljna tek virtualna nazočnost zajednice na našim slavljima, gledanje na TV ili preko interneta, molitva s drugima putem medija i društvenih mreža nije nam dovoljna, nego je potrebna naša i duhovna i fizička nazočnost da bismo bili dionici Kristove milosti. Duhovna je nazočnost važnija jer je potrebna i kod fizičke, i mi vjernici to znamo. Stoga, i kada ne možemo ništa učiniti, kako bi rekao naš sveti Blaženik Alojzije Stepinac: kad vam uzmu sve, ostaju vam dvije ruke; njih sklopite na molitvu i bit ćete najjači“, rekao je biskup.

Biskup je i pozvao okupljene da ovog Božića u svoje molitve uključe osobito sve one koji su zaraženi i koji u obiteljima ili u bolnicama boluju od ove, ali i od drugih bolesti. „Posebno se molimo za naše liječnike i sestre po medicinskim ustanovama jer oni na djelu svjedoče ljubav prema bližnjima. Često se zna reći da su u ovoj pandemiji oni naši junaci. Doista, moramo ih čuvati i cijeniti i reći im velika velika hvala! I moliti se za njih. Osobno sam to iskusio i svjedočim: mnogi liječnici su naši vjernici i upravo zato, jer su vjernici, s toliko brige i ljubavi skrbe se i njeguju zaražene bolesnike. Molimo se i za odgovorne na vlasti i u nacionalnom stožeru, za naše političare i znanstvenike, da razborito vode brigu za sve oboljele, kao i za sav naš narod te da čuvaju i zdravlje ali i poštuju slobode pojedinaca i skupina, među kojima i nas vjernika“, rekao je biskup te dodao kako se ovog Božića uzdamo u našu duhovnu povezanost sa svima našima najmilijima, s kojima nećemo moći biti zajedno u većim okupljanjima ni u našim domovima, ni u crkvama, ali bit ćemo zajedno u molitvi. „I nadamo se da posljednji puta ovako proživljavamo Božić. Neki kažu da su nam ukrali ovaj Božić, ali ako je Božić u našem srcu nitko nam ga ukrasti ne može i ne će, pa ni korona-virus ni itko drugi“.

Govoreći o proslavu Ivanog Evanđelja koje započinje s „u početku bijaše Riječ“, biskup je rekao kako je početak uvijek važan jer određuje i nastavak i tijek svega, pa tako i ukupnog života na ovom svijetu. „Ali i još prije čitave povijesti, ne samo zemlje nego i svemira. Riječ Božja, Sin Božji koji izriče Boga i u kojem se potpuno ogleda, zrcali Bog, postao je u vremenu jedan od nas, čovjek rođen od Djevice Marije. Ta novost, da je došao među nas Bog koji je postao čovjekom, koji je uzeo ljudsko tijelo, koji se utjelovio – sigurno je najvažniji i najveći događaj ljudske povijesti i ukupne povijesti svijeta i svemira. Zar je čovjek toliko vrijedan da sam Bog dolazi spasiti ga? Pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?, pitao se već starozavjetni psalmista (Ps 8,4). Pitamo se, po čemu smo se mi Bogu toliko svidjeli da je bio spreman to učiniti za nas? Je li bila katastrofa toliko blizu da je morao doći, je li bio posljednji čas? A on je toliko uložio u nas, stvorio nas ljude i darovao nam tolike milosti, a mi smo lutali i neprestano bježali od njega, slijedili krive bogove i klanjali im se a njega zaboravili, da je morao nešto učiniti. Ipak nije to učinio na tako veličanstven način na koji je izbavio svoj narod iz egipatskoga ropstva, kada je po Mojsiju izveo Židove preko Crvenoga mora po suhu. Ovaj puta došao je sam, ne po nekom svom proroku nego osobno, sam Bog. Ali došao je tiho, nije učinio nikoje takvo veliko i vidljivo djelo da bi svi o njemu govorili“, poručio je biskup zaključivši na kraju kako je upravo po Riječi – Sinu u Duhu moguć novi čovjek, spašen čovjek.

Na misi je pjevalo nekoliko pjevača Katedralnog zbora uz orguljašku pratnju prof. Jelene Blašković, a na kraju svima okupljenima Božić je čestitao i katedralni župnik preč Karača.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr