Blagovijest ili Naviještenje Gospodnje redovito se slavi 25. ožujka, ali ove godine se poklopilo s Cvjetnom nedjeljom, te se stoga prenosi na prvi dan nakon Velikog i Uskrsnog tjedna, a to je 9. travnja.
Sveti Luka izvještava nas o tom događaju u svojem evanđelju: “Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: ‘Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!’ Na te riječi ona se prepade i počne razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.’- Kako će to biti – reče Marija anđelu – jer se ja ne sastajem s mužem? – Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Marija mu reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!’ Tada je anđeo ostavi” (Lk 1,26-38).
Blagovijest – najznačajnija vijest u povijesti svijeta!
Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja jer se Sin Božji utjelovio da postane Spasitelj. S Lukinim izvještajem nalazimo se na vrhuncu koji povezuje Stari i Novi zavjet. U njega se slijevaju sva proroštva, a iz njega proizlazi sav budući razvoj. Na tom vrhuncu se nalazi Krist, Bogočovjek, Spasitelj, Isus, koji kao Jahve u svetinji nad svetinjama prebiva u Marijinu krilu, a ona je prava Majka pravoga Božjega Sina. Utjelovljenje je povijesni čin, a uključuje duboku tajnu božansko-ljudske veze, bogočovještva, u osobi Isusa Krista.
Današnja svetkovina je istovremeno Gospodnji i marijanski blagdan. Marija je toga dana začela, a Isus je začet. Odnosi se na oboje pa kad spominjemo Navještenje Gospodnje, mislimo na Krista, a kad govorimo o Blagovijesti, mislimo na Mariju. I dok je Lukin izvještaj pisan s gledišta Marije, o istom događaju evanđelist Matej piše s gledišta Josipa. Oba evanđelista žele naglasiti da je Isus čovjek, ali i Bog koji postaje čovjek. Njegovo je začeće čudesno, po Duhu Svetom. Tu spoznaju moraju proživjeti i Marija i Josip. Isus je Marijin sin, ali je i Sin Božji. U Blagovijesti dobro osjećamo da se radi o odlučnom trenutku za sve ljude. Bog je došao među nas i Marija je bila tu da primi Boga, koji je postao čovjek, u naše ime.
Ne zaboravimo, sam Bog dao je Mariji posebno mjesto, izabravši je za Majku Isusu, a Gospodin Isus opet je daje i nama za Majku našu.
