Novinari i suradnici Hrvatskog tjednika od 28. prosinca 2017. izabrali su pet najboljih i pet najgorih događaja, poteza i činjenica koji su po njihovom mišljenju obilježili 2017. godinu. Književnik, novinar i prevoditelj Damir Pešorda izdvojio je ove događaje:
Pozitivno
1. Micanje zloglasnog ‘maršala’ s najljepšega zagrebačkog trga. I da ništa više ne učine u hrvatskoj politici, Neovisni za Hrvatsku samo su zbog ovoga zaslužili epitet najpozitivnije političke pojave u hrvatskoj politici 2017.
2. Plasman hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Unatoč velikoj hajci na HNS i hrvatski nogomet općenito Hrvatska još uvijek igra dobro i pobjeđuje. Koliko je god veselje hrvatskoga puka zbog toga, još je veća muka zadrtih ‘regionaša’. Veseli me ovo prvo, a ni ovo mi drugo nije mrsko.
3. Novi Araličin roman Farrell. Izdvajam jedan kulturni događaj jer držim da je kultura iznimno bitna za ukupne društvene procese. U Hrvatskoj, na žalost, poluge kulturne politike drže oni koji su Hrvatsku shvaćali kao neodvojivi dio Regiona, a hrvatsku kulturu kao neodvojivi dio regionaške kulture. U takvoj situaciji kroatocentrična književnost stjerana je na margine, što se dugoročno pogubno odražava i na kvalitetu te književnosti. Stoga Araličini romani, a godišnje nas obraduje barem jednim naslovom, imaju ne samo estetsku nego i simboličku vrijednost, oni su pouzdan dokaz da se i u hrvatskoj Hrvatskoj još uvijek događa vrhunska književnost.
4. Uspješna turistička godina. U nedostatku nekih strukturno važnijih gospodarskih pomaka i uspješna turistička sezona dobro dođe… Valja kako-tako održati glavu iznad vode.
5. 692. broj Hrvatskog tjednika. Sama činjenica da jedan takav tjednik opstaje na tržišnim osnovama, bez ičije političke ili financijske potpore ravna je čudu, a o njegovu značenju za hrvatsku državnu ideju i istinu u javnome prostoru da i ne govorimo.
Negativno
1. Nezaustavljivi val iseljavanja iz Hrvatske. Najgore što se nekoj zemlji može dogoditi jest da biološki propada, ostaje bez ljudi. Hrvatskoj se nakon ulaska u EU upravo to događa. Ne uspijemo li taj trend nekako preokrenuti, nestat ćemo! Stoga je to pitanje svih pitanja za hrvatski narod.
2. Presuda za UZP u Haagu. Sama činjenica da je haaškom presudom na određeni način i Hrvatska optužena za ‘udruženi zločinački pothvat’ govori sve o lošem položaju Hrvatske u međunarodnoj zajednici, što je u najvećoj mjeri posljedica očajno loše, a na momente i otvoreno anti-hrvatske, politike hrvatskih političkih elita od 2000. do danas.
3. Propast Agrokora. Koncern poput Agrokora možda nikada u Hrvatskoj nije smio nastati, ali kada je nastao, nije smio tek tako propasti.
4. Gubitak arbitraže u graničnom sporu sa Slovenijom. Još jedna od glupih, zapravo izdajničkih, ustupaka u sklopu politike da ‘ulazak u EU nema alternative’.
5. Gubitak arbitraže u sporu s MOL-om. Od Račana, Linića i Jurčića preko Sanadera, Kosorice, Milanovića, Vrdoljaka i Bože Petrova, da navedem samo neke, dugačak je popis onih koji su krivi za još jedno u nizu sramoćenja Hrvatske u očima međunarodne zajednice. I financijski gubitak, naravno.
