Zla vila koja je proklela Trnoružicu u priči Braće Grimm i Disneyevom klasiku “Sleeping Beauty” (1959.) u obradi Roberta Stromberga “Maleficent” (2014.) nije tek obična vještica baba-roga koja straši malu djecu i baca kletve. Maleficent, koju vješto glumi Angelina Jolie, u scenariju Linde Woolverton predstavlja još jedno u nizu holivudskih inkarnacija Izide.
Močvarište okovano trnjem u kojemu živi Maleficent simbolizira onu istu šumu druidske magije kakvu smo već viđali u hitovima “Panov labirint”(2006.) španjolskog redatelja Guillerma del Torroa i “Avatar” (2009.) Jamesa Camerona. To je magični svijet u kojem se Aurora poput Harry Pottera i ostalih junaka pop-okultizma kreće slobodno, bez straha, gotovo s oduševljenjem.
Močvara, koja u zapadnoj tradiciji predstavlja jedno od mjesta magijskog obreda, u očima malene Aurore koju glumi Elle Fanning postaje svijet slobode, ne nikako mjesto mračnih trolova, zvijeri, demonske inspiracije i okultne projekcije. Kad to zna, Maleficent s lakoćom postaje njen duhovni vodič koji je baca u hipnotički san i vodi na astralno putovanje daleko od zavičaja, daleko od obitelji.
Na kraju vidimo, što je bilo za očekivati, da Trnoružicu neće spasiti poljubac princa, nego poljubac Gospodarice zla. Maleficent u scenariju Linde Woolverton pored demonskih ima i naglašene ljudske osobine. Ona voli i mrzi, traži pravdu i želi osvetu zbog gubitka krila. Za razliku od Disneyeva klasika “Uspavana ljepotica” (1959.) u kojemu dobro pobjeđuje zlo, u subverzivnoj verziji iste priče vidimo da ni dobre vile ne mogu ništa protiv gospodarice zla čije se okultne moći čine svemoćnim.
Robert Stromberg, glavni dizajner “Avatara” ni u ovom filmu, u kojem se po prvi put okušao kao redatelj, ne odustaje od naglašene Bafomet ikonografije. Ljudi su ovdje kao i kod “Avatara” prikazani kao negativci, osvajači, rušitelji prirode i drevnih civilizacija. Odnos malene Aurore i Maleficent otkriva dekonstrukciju iidentitetakoja prethodi inicijaciji u okultizam i čarobni virtualni svijet iz kojeg nema povratka.
“Iziđi, ne bojim se” – djevojčica će sjeni.
“Ako iziđem, ti ćeš se bojati” – kaže joj Žena-Bafomet.
“Ne bojim se, ti si moja Dobra vila” – Aurora će sigurno.
Primijetit ćemo da Maleficent djevojčicu cijelo vrijeme zove “zvijer”. Ovo radikalno odstupanje od književnog predloška Braće Grimm kao da ima za cilj predstaviti utjelovljeno Zlo kao regenerativnu moć Prirode što je karakteristično za pogansku tradiciju i vještičarstvo. U novoj holivudskoj fikciji nema objektivne istine. Ona sve više naginje dekonstrukciji bajke pretvarajući antijunake u junake, a demone u anđele čuvare.
Tekst se nastavlja ispod oglasa