Svečanim misnim slavljem u sisačkoj katedrali Uzvišenja sv. Križa, započeo je u ponedjeljak 6. srpnja 27. Susret hrvatskih misionara i misionarki.
Slavlje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s hvarsko-bračko-viškim biskupom i predsjednikom Vijeća za misije HBK Slobodanom Štambukom, ravnateljem Papinskih misija u Hrvatskoj vlč. Antunom Štefanom, ravnateljem Papinskih misija u BiH vlč. Ivanom Štironjom, misionarima, povjerenicima za misije biskupija i nadbiskupija, te voditeljem Misijskog ureda Sisačke biskupije vlč. Ivanom Faletarom koji je na početku i pozdravio sve okupljene.
Do četvrtka 9. srpnja hrvatski misionari i misionarke, pristigli na ovaj susret iz Kameruna, Burundija, Zambije, Haitija, Madagaskara, Solomonskih otoka, Tanzanije, Bugarske, Rusije, Konga, Ruande i Benina podijelit će međusobno iskustva, radosti i poteškoće u služenju potrebitim ljudima, ali i posvjedočiti vjernicima Biskupije svoje poslanje.
U homiliji biskup Košić je iskazao radost zbog održavanja ovog Susreta ističući kako je ovo „lijepa prigoda da i naša Biskupija doživi tu važnu dimenziju Crkve, naime, da je sva Crkva misionarska – kako kaže dokument Drugog vatikanskog sabora Ad gentes“.
U nastavku biskup je progovorio o pročitanoj Riječi Božjoj te zadaći i poslanju koje svima daje Gospodin, a to je da se Kraljevstvo Božje propovijeda i proširi po cijelom svijetu.
„U čitanju Knjige postanka opisan je patrijarh Jakov i njegov doživljaj susreta s Bogom u Betelu. Patrijarh je tu, čuli smo, usnuo san u kojem je vidio ljestve prema nebu po kojima su silazili i uzlazili anđeli Božji. S tim viđenjem povezano je i obećanje, koje je Bog već dao i Abrahamu, da će njegova potomstva biti kao pijeska na obali morskoj, tj. da će od njega izvesti brojan i velik narod. Nakon buđenja prva reakcija patrijarha Jakova bila je – strah! ‘Kako je strašno ovo mjesto! Zaista je ovo dom Božji!’, kaže. I daje ime kamenu koji je pomazao, a služio mu je kao jastuk pod glavom dok je spavao – Betel, što znači: Dom Božji. Pitajmo se i mi, braćo i sestre: kad je to Bog nas dodirnuo, kada smo mi shvatili da smo miljenici Božji? I kada smo osjetili da nas Bog šalje da širimo njegovo Kraljevstvo po svoj zemlji, da budemo navjestitelji da je sav svijet njegov dom? Je li to i za nas bio doživljaj koji nas je ispunio u početku strahom, da bismo onda sve više shvaćali i napredovali u spoznaji da nismo sami, da nas Bog šalje ali i svojom rukom vodi, da je on naš Prijatelj i da je sve teškoće s njim moguće svladati, pa smo se odazvali i do dana današnjega ostali vjerni tom pozivu? Doista, često je tako da čovjek stoji pred Bogom nemoćan i svjestan svojih slabosti, svojih ograničenosti, poput Jeremije proroka koji je na Božji zov odgovorio: ‘Dijete sam!’ misleći se tako opravdati i ne poslušati Božji poziv. No, Bog mu odgovara: ‘Ne govori, dijete sam, nego idi onima kojima te šaljem i reci im sve što ću ti zapovijediti!’ Svijest da je čitav svijet Betel, tj. dom Božji, donio nam je u punini Krist. On je došao svim ljudima, ne samo Židovima. I želio je da svi narodi i svi jezici na zemlji upoznaju Gospodina. Zato je svojim učenicima na dan svoga Uzašašća rekao: ‘Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama – u sve dane do svršetka svijeta’. Sv. Marko to u svom evanđelju ovako donosi: ‘I reče im: ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se“, rekao je biskup te još poručio okupljenima: „Iz te svijesti i vi ste, dragi misionari i misionarke, pošli ‘po svem svijetu’ da propovijedate Radosnu vijest svakom Božjem stvorenju, odnosno da učinite Kristovim učenicima sve narode. I to činite, ustrajno i s ljubavlju, doduše i s preuzetim poteškoćama, ali Bog je s vama a i mi vas pratimo molitvom i pomoću koju vam možemo dati, preko Papinskih misijskih djela i drugih institucija i aktivnosti, čega smo osobito svjesni na Misijsku nedjelju koja se obilježava u čitavoj Crkvi treće nedjelje u listopadu, kada se slavi „Misa za evangelizaciju naroda“ i prikuplja kolekta za misije. Međutim, bili mi u dalekim afričkim, azijskim ili drugim zemljama, ili pak u svojoj domovini, u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, svi mi koji smo kršteni, a napose mi koji nosimo odgovornost ministerijalnog svećeništva, trebamo biti svjesni da smo od Krista poslani da budemo posvuda, po svem svijetu, navjestitelji njegove Radosne vijesti“.
Na kraju mise ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Antun Štefan zahvalio je biskupu Košiću i njegovim suradnicima na gostoprimstvu u Sisačkoj biskupiji, kao i vjernicima koji duhovnom i materijalnom potporom prate misionare, ‘Isusove svijeće’ u svijetu koji se daju siromasima ponizno s osmjehom na licu i s radošću u srcu.
