Glazba – dar od Boga za ljude (9): Listopadske pobožnosti

Čitava godina u Katoličkoj crkvi podijeljena je na nekoliko razdoblja, a svako od njih ima svoje specifičnosti. Neka razdoblja posebna su po običajima koji su spoj osobitog štovanja i molitve koje jednom riječju zovemo pobožnosti.

Primjerice, korizmeno vrijeme obilježeno je pobožnošću križnoga puta. No, osobito štovanje Majke Božje iskazuje se kroz pobožnost krunice. Premda se marijanskim mjesecima smatra i svibanj, a zbog blagdana Snježne Gospe te Velike Gospe i kolovoz, i listopad je jedan od njih. A krunica je njihova zajednička osobitost.

Molitva krunice neizostavan je i često omiljen dio kršćanskog života, ali i praksa koja se u hrvatskim župama vezuje uglavnom uz vrijeme prije svete mise. Dio je i vjerničke svakodnevice. No, krunica, kako smo već spominjali u prethodnim tekstovima posvećenima Majci Božjoj, ima osobit značaj u hrvatskom narodu. To je posebno došlo do izražaja tijekom Domovinskog rata. A takva praksa ima svoje duboke povijesne korijene.

>Glazba – dar od Boga za ljude (1) : Korizma – vrijeme promišljanja i tišine

>Glazba – dar od Boga za ljude (2) : Uskrs – blagdan smisla kršćanstva

Povijest Listopadskih pobožnosti

Listopadske pobožnosti vezane su, dakle, uz molitvu krunice. Ovaj oblik čašćenja Blažene Djevice Marije, prema poznatim podacima, nastao je u 16. stoljeću. Točnije, kao znak zahvalnosti Gospi za pomoć kršćanskoj mornarici povodom bitke kod Lepanta. U njoj su se, na ulazu u Korintski zaljev, 7. listopada 1571. godine sukobile kršćanske pomorske snage i osmanlijska flota.

Prema nekim povijesnim navodima, svaki peti vojnik te bitke, na kršćanskoj strani, bio je Hrvat. Prema procjenama, hrvatskih vojnika je bilo oko 10 tisuća od ukupno 80 tisuća vojnika kršćana. Oni su zajedno činili Pomorske snage Svete lige.

U vrijeme Lepantske bitke, papa Pio V. bio je u vatikanskoj bazilici. Usred molitve, ukazao mu se potop turske mornarice. Papa je tada izrekao sljedeće riječi: “Zahvalimo Bogu, kršćansko je oružje pobijedilo!”.

>Glazba – dar od Boga za ljude (3): Uskrsno vrijeme radosti

Međutim, ovaj je papa dvije godine prije bitke, u znak otpora prema osmanlijskim osvajanjima, čitavu Europu pozvao na molitvu krunice. Stoga su kršćanski vojnici svoju pobjedu pripisali zagovoru Blažene Djevice Marije. Pio V. je u znak zahvalnosti Gospi, ali i kao spomen na bitku, datum 7. listopada imenovao danom kada se obilježava Gospa od ružarija.

U hrvatskom se narodu tako do danas održala tradicija molitva krunice kroz čitav listopad – Listopadske pobožnosti.

>Glazba – dar od Boga za ljude (4): Tijelovo

Krunica i glazba – koja je veza?

Molitva krunice, promatrana kroz glazbeni spektar značajki odnosno obilježja glazbe, nesumnjivo bi odražavala ritam. Govoreći o vrstama pjevanja, vrsta u kojoj je naglasak na ritmu riječi naziva se recitativno pjevanje. No, krunica nije pjevana, već govorena riječ.

Ipak, njezina ritmičnost kroz izgovaranje molitve, koje obuhvaća popriličan broj ponovljenih obrazaca odnosno molitvenih fraza, izaziva red u gibanju (riječi). Bila bi to ispravna definicija ritma koji vjernike u molitvi krunice dovodi u stanje kontemplativnosti.

Mnogi vjernici se, međutim, nerijetko teško odlučuju prepustiti molitvi krunice. A klopka izgovora u koju mogu upasti odnosi se upravo na ritmično ponavljanje tijekom molitve. No, molitva krunice je svojevrsna meditacija. I upravo se stanje kontemplacije najlakše može postići kroz taj red u gibanju.

>Glazba – dar od Boga za ljude (5): Štovanje svetaca u hrvatskoj crkvenoj tradiciji

Značajke glazbe u marijanskim napjevima

Podsjetimo ponovno i na glazbene značajke napjeva posvećenih Gospi. U nekima od prethodnih tekstova istaknuto je da melizmatika u marijanskim napjevima nije česta. No, osim jednostavnosti i poniznosti Marijine biblijske uloge, moglo bi se ponuditi i drugo objašnjenje.

Naime, za marijanske napjeve češće se vežu pjesme recitativnog i himničnog karaktera. Za takvu praksu postoji vrlo jednostavno glazbeno objašnjenje. Recitativni karakter je u prvom planu ponajprije zbog toga što u tom planu mora biti istaknut tekst koji je u službi pjevane molitve. Tu onda, nalaže glazbena logika, nikako ne može biti mjesta melizmima (ukrasima).

Dio karaktera ovakve značajke nesumnjivo leži i u litanijskoj pobožnosti ili pobožnosti krunice koje se vežu uz Djevicu Mariju. A upravo je o takvom objašnjenju riječ i u ovom tekstu.

>Glazba – dar od Boga za ljude (6): Gospina svetišta i hodočasnička mjesta u Hrvatskoj

Kraljica krunice

Listopadske pobožnosti, dakle, spadaju u sasvim posebnu kršćansku pobožnost kojom se kroz krunicu časti Marija.

Štoviše, Marija se u hrvatskoj crkvenoj pučkoj tradiciji između ostaloga naziva i Kraljicom krunice. Upravo je tom nazivu posvećen i napjev koji predstavlja pjevani zaziv Majci Božjoj, Kraljici ove pobožnosti (“…moli za nas!”, “…budi nam spas!”).

Napjev “Kraljice svete krunice” vrlo je često izvođen na misnim slavljima, kao izlazna liturgijska pjesma. Odlikuje se glazbenim karakteristikama koje se oslanjaju na jednostavnost melodijske linije i slijede klasičnu harmonijsku logiku. Durski tonski rod pojačava pravilo karakterističnih napjeva posvećenih Mariji.

Napjev ‘Djevice nevina’

Neizostavan napjev koji se nekada vrlo često izvodio u liturgijskim slavljima je “Djevice nevina”. Riječ je o pjesmi koja nije bila vezana isključivo za marijanske blagdane, hodočašća, svetišta ili, pak, svibanjske ili listopadske pobožnosti.

Ovaj je napjev posve prepoznatljivog himničnog karaktera. Poput prethodnog napjeva “Kraljice svete krunice”, i ovaj se napjev odlikuje bogatom, no ne i suviše složenom harmonijom. U pitanju je jednostavna i lako pamtljiva melodijska linija i ponovno karakteristični dur.

Nažalost, pod nekontroliranom ‘najezdom’ manje ili više biranih modernih duhovnih napjeva koji zauzimaju sve više mjesta u današnjim misnim slavljima, ovaj je napjev gotovo iščezao iz liturgijske upotrebe. I stoga se najčešće izvodi upravo uz vezivanje s gore navedenim prigodama.

Rjeđe izvođene marijanske pjesme – opasnost od zaborava

U iznimno bogatoj hrvatskoj crkvenoj glazbenoj baštini, tradicionalni sakralni napjevi počeli su gubiti primat nad modernim duhovnim glazbenim uradcima. Stoga se često događa da se neki napjevi, iznimno vrijedni i bogati u glazbenom i duhovnom, ali i uopće kulturnom smislu, nepravedno zapostave.

Liturgijska glazba, a posljedično i duhovna dimenzija vjernika, dolazi u opasnost da na taj način postane znatno oslabljena, kvalitativno. Potrebno je zato njegovati tradicijsku hrvatsku crkvenu glazbu koja je neiscrpan izvor i riznica bogatstva, naša duhovna snaga i okrjepa.

U nastavku donosimo dva napjeva koja je svakako potrebno otrgnuti zaboravu.

>Glazba – dar od Boga za ljude (7): Velika Gospa

>Glazba – dar od Boga za ljude (8): Vrijeme kroz godinu

Gospa i anđeli

Jedan od često izvođenih napjeva Majci Božjoj je “Lijepa si, lijepa”. Znakovit je i dio teksta u kojemu se spominju anđeli, koji također svojim blagdanom obilježavaju početak mjeseca listopada:

“Anđeli lijepo pjevaju,
Tebi se, Djevo, klanjaju”.

Na ovaj se način naglašava i ona neodvojiva povezanost Marije i anđela koji su obilježili ne samo njezinu biblijsku ulogu nego i prepoznatljivost u svim segmentima njezina života.

* Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.