Kardinal Sarah služio misu za Stepinčevo u Rimu: ‘Blaženi Alojzije Stepinac me zadivio’

U utorak 9. veljače u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu blagdan blaženog mučenika kardinala Alojzija Stepinca proslavljen je euharistijskim slavljem koje je predvodio prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kardinal Robert Sarah.

U koncelebraciji bili su rektor Zavoda sv. Jeronima vlč. Marko Đurin, vicerektor vlč. Marko Škraba, novoimenovani duhovnik Zavoda o. Alan Modrić, mons. Janusz Blachowiak iz Državnoga tajništva Svete Stolice, rektor Međunarodnog crkvenog Zavoda Sedes Sapientiae u Rimu Javier Canosa, djelatnici u dikasterijima Svete Stolice te dvadesetak drugih svećenika.

Na misi su nazočili i veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić, veleposlanik Republike Hrvatske pri Republici Italiji Jasen Mesić, te drugi diplomatski djelatnici, prenosi IKA.

Na početku euharistijskog slavlja riječi dobrodošlice je uputio rektor Đurin. Pozdravljajući osobito kardinala Saraha, uočio je kako je njegov život uvelike sličan onom blaženog kardinala Stepinca. Naime, za vrijeme njegova službovanja kao nadbiskupa u nadbiskupiji Conakry u Gvineji i on se morao suočiti s totalitarizmom marksističke orijentacije koji je duhovno i materijalno opustošio ionako siromašan narod. U takvim uvjetima vladavine diktatora Sèkou Tourèa nadbiskup Sarah nije šutio niti se pokorio već je svojim životom, riječju i svjedočanstvom bio ohrabrenje i potpora za mnoge vjernike.

Da bi potvrdio svoje riječi vlč. Đurin je naveo riječi kardinala Saraha koji o svojem životu na jednom mjestu piše: „Zemlja je tonula u jednu paklenu spiralu i ništa se nije činilo da može zaustaviti ideološku zabludu Sèkou Tourèa. Unatoč rizicima, odlučio sam govoriti. Nisam mogao šutjeti ispred jedne tako dramatične situacije… Razmišljao sam ovako: imam 35 godina. U Africi to je više od pola životne dobi. Puno je djece koja umiru dočim su rođena i puno je onih koji umiru s petnaest ili dvadeset godina. Smatram blagoslovom od Gospodina što sam postigao ovoliku dob. Sada je važno za mene da se u potpunosti posvetim Bogu i svojem narodu. Čemu se mogu više nadati od toga da umrem za Boga i za obranu istine, za obranu dostojanstva ljudske osobe i za slobodu savjesti! Treba prihvatiti činjenicu napuštanja ove zemlje zbog Evanđelja. Moram govoriti, iako to znači da u pitanje dovodim vlastitu egzistenciju.“

U nastavku, rektor Đurin istaknuo je kako je Bog za kardinala Saraha imao drugačiji plan od onoga za blaženog mučenika kardinala Stepinca, i da je Božja providnost htjela da on sve do danas nastavi svjedočiti Božju dobrotu prema čovjeku. „Koliko je bilo potrebno govoriti i imati jasnu i odlučnu riječ u onom teškom periodu, toliko je sada možda još važnije svjedočiti važnost tišine i šutnje, toliko potrebne našem današnjem svijetu obilježenom diktaturom buke“, zaključio je rektor Đurin i zahvalio kardinalu Sarahu na tome svjedočanstvu. Također, rektor Đurin je pozdravio sve druge okupljene svećenike, predstavnike Diplomatskog zbora i vjernike.

U nastavku prenosimo propovijed prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kardinala Roberta Saraha:

“Draga braćo svećenici, draga braćo i sestre!

Srce mi je ispunjeno radošću što mogu večeras biti s vama predvodeći ovo svečano slavlje prigodom liturgijske proslave blagdana blaženoga Alojzija Stepinca. Želim na poseban način zahvaliti vlč. Marku Đurinu, što mi je uputio poziv za predvođenjem ovog misnog slavlja. Srdačno zahvaljujem i svima vama ovdje prisutnima.

Ostao sam veoma zadivljen likom blaženoga Alojzija Stepinca kojega Crkva nudi svijetu kao svijetlu figuru dobra i model svetosti koji treba nasljedovati. Pozvani smo postati sveti. To je dobro razumio kardinal Stepinac koji je od malena ozbiljno shvatio put kršćanske vjere. Temeljna je za njegov život bila činjenica da se rodio i odrastao u obitelji jednostavne i čvrste vjere, gdje je naučio voljeti Gospodina i živjeti čitavo svoje postojanje povjeravajući ga u ruke Boga i Gospe.

Gledajući život blaženog Alojzija Stepinca, nazire se s jasnoćom kako je čitavu svoju kršćansku egzistenciju utemeljio na tri stupa: Crux, Hostia et Virgo: križ, Euharistija i Blažena Djevica Marija. Kršćanin koji ne zasadi svoj život na ova tri stupa neće opstati pred navalama današnjeg svijeta, koji nas na sve načine pokušava uvjeriti da je život lijep samo ako se iz njega ukloni križ. Nasuprot tome, vidimo kako u životu blaženog Stepinca križ postaje čvrsta uporišna točka cijeloga njegovoga postojanja. Štoviše, baš poput Isusa, blaženi kardinal živio je cijelo svoje postojanje držeći se križa, prigrlivši ga sve do mučeništva. On je darovao cijeli svoj život, sve do prolijevanja krvi, kao vjernost Bogu i njegovoj Crkvi. Nikada nije prezirao križ, već mu je naprotiv postao prijateljem, suputnikom u njegovom intenzivnom kršćanskom životu.

Blaženi Stepinac stavio je u središte svoga svećeničkoga života upravo križ. Sve se kod njega vrtjelo oko Kristova križa, koji je duboko povezan sa Žrtvom Euharistije. Na dan njegovoga svećeničkoga ređenja na stol pred svakog novoređenika bio je postavljen jedan crveni cvijet i mladi Stepinac komentirao je tu gestu riječima: „crveni cvijet je znak mučeništva“. Žarko je želio cijeli svoj život darovati našem Gospodinu Isusu Kristu, do te mjere da se potpuno suobličio njemu preko muke na križu. Nije slučajno da je na mladomisničkoj spomen-sličici, kao sjećanje na svoje svećeničko ređenje, zapisao upravo riječi sv. Pavla: „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu“ (Gal 6, 14). Ponositi se križem Isusovim bio je njegov životni program, ne samo svećenički nego i ljudski i kršćanski. On je zasadio čitav svoj život na Isusovom križu. Svako euharistijsko slavlje on je proživljavao kao spomen-čin Isusove žrtve na križu.

Za blaženog Stepinca križ i Euharistija bili su duboko i prisno povezani. Naime, u pismu jednom svećeniku Stepinac piše ovako: „Žrtva svete mise je škola i vrelo katoličkog žrtvenog života koja proistječe iz oltara, čineći milijune djece Crkve živima, svetima, i Bogu ugodnim žrtvama“. Nadalje, Euharistija je bila izvor snage za njegov život i za njegovo pastoralno djelovanje. Na poseban način to je bilo vidljivo tijekom njegova zatočeništva i progonstva, kao što nam on sam svjedoči u jednom pismu: „Žrtve su najsigurniji znak ljubavi prema Bogu, i sve dok u vama nosite taj znak, to jest dok živite život prožet žrtvom, znajte da ste na dobrom putu. Ali žrtva zahtijeva snagu. Nećete ju nigdje pronaći toliko kao u Euharistiji, jer ona proistječe iz najveće žrtve na svijetu, iz Isusove žrtve na križu“. Iz Euharistije je crpio snagu da se suoči sa svakom žrtvom. Blaženi je Stepinac bio svjestan da će se njegov život ispuniti samo u potpunom darivanju Bogu, i zbog toga se nije bojao povrede i progona od neprijatelja i svojih progonitelja. Njegov je život pripadao Bogu i stavljao ga je u Njegove ruke, i samo je od Njega očekivao naknadu i nagradu, baš kao što smo to čuli u današnjem prvom čitanju: „Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni“ (Mudr 3, 1-5). Dati svoj život da bi ga se u potpunosti zadobilo, baš kao što nam kaže evanđelje koje smo danas slušali: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni“ (Iv 12, 24-25). Blaženi je Stepinac, bez ikakve sumnje, živio čitav svoj život baš poput pšeničnoga zrna koje umire i tako svijetu donosi milosne plodove. Do kraja je prigrlio Isusov križ jer nije bio vezan na ovozemaljski već je žudio za vječnim životom.

I na tom putu prema blaženoj vječnosti, naš se ljubljeni kardinal Stepinac dao voditi od Blažene Djevice Marije, trećeg stupa na kojemu se zasniva pravi ljudski i kršćanski život. Vidimo iz samih njegovih spisa koliko je čitav njegov život bio obilježen tom svijetlom prisutnošću Blažene Djevice Marije i koliko je zauvijek želio biti s njom: „Pred njenim likom sam rođen, pred njom je moja majka molila za mene, pred njom ću živjeti i umrijeti: želim i mrtav, počivati pred njenim likom… i neće trebati nikakvo drugo svjetlo osim one male svjećice koju sam kao dijete palio pred slikom Majke Božje“. Blaženi Stepinac se stavio pod Gospin plašt i njoj je povjeravao svoje svećenike i pozivao ih da na njoj utemelje čitav svoj svećenički život: „Budite apostoli slave Marijine, poput svetog Alfonsa Liguori, Ljudevita Grignona i tolikih drugih svetaca! Ostat ćete pobjednici u ovom nadčovječnom hrvanju u svijetu!” Samo uz Gospinu pomoć moguće je pobijediti veze zloga, koji toliko tlači naše društvo, a na poseban način obitelj, prema Božjem planu. Kardinal Stepinac je bio svjestan, iz svoga vlastitoga iskustva, da je garancija pobjede sve povjeriti Gospi, na poseban način sve joj povjeriti kroz molitvu krunice koju je naš blaženik redovito molio svakoga dana klečeći pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Zato je i poticao svoj narod da moli krunicu ovim riječima: „O kad bi se Gospina krunica marljivo i pobožno molila u svim katoličkim obiteljima kao obiteljska molitva svakoga dana, nestalo bi brzo svih nevolja, koje danas taru i muče tolike obitelji. Nema bržega puta doći k Isusu, k Bogu, nego li po Mariji, a doći k Bogu, znači doći k izvoru svake sreće”. Sveci nam, dakle, govore, kao što nam je to svojim životom izrekao blaženi Stepinac da, kako bismo bili sretni, moramo utemeljiti čitav naš životu na Bogu i da to možemo vrlo učinkovito učiniti ako ga utemeljimo na tri najizvrsnija stupa, što je on činio za svoga života: Crux, Hostia et Virgo: križ, Euharistija i Blažena Djevica Marija.

Dragi prijatelji, gledajmo s radošću na život blaženoga Stepinca koji je u križu vidio jedini ispravni put prema blaženoj vječnosti, u Euharistiji milosnu hranu koja nas podržava na tom putu, u Blaženoj Djevici Mariji zaklon i odmor za svaki korak koji je bio pozvan učiniti, na poseban način u muci progona.

Zahvaljujem vam na vašem pažljivom slušanju i po zagovoru blaženog Alojzija Stepinca i Blažene Djevice Marije, molim od Gospodina za sebe i za svakoga od vas pojedinačno i za sve vaše drage da mognemo živjeti čitav naš život na putu Božje Riječi, sa željom da budemo sveti kao što je svet Otac naš koji je na nebesima. Želim tu svetost svima vama i neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas uvijek čuva u svojoj ljubavi. Amen.”