Karlovački Čitateljski klub za slijepe i slabovidne osobe “Bijela sova” proslavio je u ponedjeljak prvu obljetnicu u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić”, gdje je osnovan u suradnji s Hrvatskim čitateljskim društvom i uz pomoć Hrvatskoga saveza slijepih, koji izdaje zvučne knjige.
U suradnji s Hrvatskim čitateljskim društvom i uz pomoć Hrvatskoga saveza slijepih članovi kluba zvučne knjige posuđuju i “čitaju” kod kuće, a u knjižnici se sastaju svakog prvog ponedjeljka u mjesecu i raspravljaju o njima.
Kako je nakon svoje pijanističke točke rekla članica “Bijele sove” Danica Rob, zasad imaju na raspolaganju oko 200 knjiga, od klasičnih do suvremenih, u izdanju Hrvatske knjižnice za slijepe.
Sadržaj čitaju profesionalni spikeri i glumci, a na posljednja četiri sastanka, uz stručnu pomoć zaposlenika knjižnice i elektroničkih pomagala, poput “Poet compacta”, čitača ekrana “SuperNova” i aplikacije “Jaws”, čitali su i komentirali “Osmog povjerenika” Renata Baretića, “Umijeće utrkivanja po kiši” Gartha Steina, “Posrednika” Johna Grishama, “Čovjeka koji je skakao u srce požara” Nicholasa Evansa i “Čudo u Poskokovoj Dragi” Ante Tomića.
Gost na proslavi prve obljetnice, kazališni i filmski redatelj Mario Kovač, koji ima deset godina iskustva sa slijepim i slabovidnim glumcima u zagrebačkome kazalištu “Novi život”, rekao je kako – budući da surađuje sa slijepim glumicama i glumcima iz BiH – može reći da je Hrvatska, pogotovo Zagreb, raj za slabovidne osobe po ponudi knjižnica za slijepe i zvučnim i drugim pomagalima za kretanje kroz grad te po njihovu aktivnom kulturnom i društvenom životu.
“Mogu reći da se u društvu bitno ruše predrasude, ali deset godina nakon suradnje s kazalištem ‘Novi život’, mogu reći da, iako je dobro da u zamci žaljenja slijepih osoba nikada nisam bio, da sam u početku bio nestrpljiv, da sam na prvim čitačim probama tražio previše. Mislim da sam u početku ljestvicu držao previsoko, no ona se dizala postupno i sada smo profesionalci po kvaliteti, ali i prijatelji, a naše predstave mogu ići ravnopravno na bilo koji mainsteam festival”, rekao je Kovač.
Govoreći o radu na doktorskoj disertaciji “Metodologija kazališnog rada sa slijepim i slabovidnim osobama”, Kovač je istaknuo kako do kraja 18. stoljeća nije bilo moguće školovanje osoba bez vida, kao uostalom i osoba s raznim drugim oblicima invaliditeta, što je velika mrlja na povijesti školstva unatoč doprinosu mnogih slijepih umjetnika, počevši od Homera, najstarijega poznatog slijepog pisca zapadnoga civilizacijskog kruga.
