Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Ministarstvu vanjskih poslova RH, Veleposlanstvu RH u SAD-u, hrvatskim i američkim umjetnicima: kiparima i slikarima i drugima; povjesničarima umjetnosti, političarima, etnolozima…, piše Dubravka Vidak, u rubrici Karte na stol za Hrvatsko slovo.
Iako su i hrvatske institucije i ustanove reagirale i nastoje zaštititi od uklanjanja ili odstranjivanja izvrsne Meštrovićeve Indijance (Kopljanika i Strijelca) u Chicagu, nije sigurno da mogu utjecati na procjenu i volju gradskih vlasti, iz razloga što su spomenici i spomen-obilježja u tom gradu dospjeli u žarište razgovora, protesta i aktivizma; Grad je osnovao odbor za pregled gradske zbirke spomenika, što se nahodi u objašnjenju projekta „Chicago Monuments“. Odbor na burne reakcije odgovara kako ne misli u tom smislu razmatrane spomenike sravniti sa zemljom, a radi se o spomenicima koji su se našli na tom popisu: „zbog narativa o ‘bijeloj supremaciji’, iznošenja netočnih i ponižavajućih karakteristika američkih Indijanaca, memoriranja pojedinaca povezanih s rasističkim djelima, ropstvom i genocidom, predstavljanja jednostavnih i jednostranih pogleda na povijest“… U šturom objašnjenju navodi se da su skulpture problematične zbog svojeg romantiziranog i reduktivnog prikazivanja američkih Indijanaca.
Ministrica kulture RH Nina Obuljen Koržinek izjavila je: „Meštrovićev spomenik Indijancima upravo je suprotan onomu što je izneseno u javnosti, to je vrhunsko umjetničko djelo koje svjedoči o doprinosu Indijanaca povijesti Sjedinjenih Američkih Država“.
Prisjetimo se na činjenice kako je Meštrovićev spomenik Indijancima postavljen u Chicagu njegovo najpoznatije djelo, od oko tri tisuće. Američka Zaklada Benjamina Fergusona 1926. od Meštrovića je naručila dvije skulpture koje su sredinom listopada 1928. postavljene u središtu Chicaga, a to su dva indijanska konjanika: kopljanik i strijelac, koji nemaju oružja. Meštrović je svojim skulpturama htio očuvati uspomenu na indijanska plemena iz Illinoisa, a posebno su cijenjene zbog realističnog prikaza anatomije ljudskog tijela; visoke su oko pet metara a s podestom sežu gotovo 11 metara uvis.
Hrvatsko slovo doznaje da Muzej Ivana Meštrovića i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu zajednički sastavljaju dokument, apel, koji će poslati spomenutom američkom Povjerenstvu ili Odboru, gdje će, između ostaloga, argumentirati: „I antički spomenici veličaju ondašnje vladare i narode koji su ih podizali te nastavljaju unižavanje pokorenih naroda. Bismo li rimske slavoluke i egipatske piramide uklanjali jer i oni svjedoče izrabljivanju i istrebljenju određenih naroda i slojeva društva? Pojedini primjeri javne plastike koji se referiraju na kolonijalističku prošlost bivaju demolirani bez prethodne javne diskusije, u jeku uličnih protesta i sukoba.“ A o skulpturama i autoru: „Skiciranje je započeo u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je Ivan Meštrović u svom newyorškom atelijeru modelirao ogledne skice i lijevao ih u gipsu, no u najvećoj mjeri Spomenik Indijancima realiziran je u Zagrebu – model je načinjen u atelijeru u Mletačkoj 8, lijevanje je izvedeno u ljevaonici Akademije likovnih umjetnosti i sam je transport zagrebačkim ulicama predstavljao društveni događaj, spektakl.“
Vjerujemo da će se uključiti još više stručnjaka i da ipak ne će doći do uklanjanja tih divnih skulptura, koje su primjer art dècoa javne plastike šireg svjetskog konteksta i vrstan primjer jednog od najboljih svjetskih kipara Ivana Meštrovića!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
