Tijekom većeg dijela 17. stoljeća i desetljeća i pol 18. stoljeća Bogomdani, Kralj Sunce, odnosno francuski kralj Luj XIV. žario je i palio Francuskom i Europom. Iz toga mu se razloga pripisuje skup riječi „Država to sam ja“ (L’État c’est moi). Nekima se pripisuju riječi koje su možda izrečene prije tristo, tristo i pedeset godina, a neki te riječi pokušavaju živjeti već dva, dva i pol desetljeća. Naravno, ne smijemo zaboraviti zamijeniti riječ „država“ s riječju „kultura“ i onda dobivamo zanimljiv skup riječi koji se ponekad čuje od strane „kulturnjaka“, dok se češće može uočiti između redova izjava i ponašanja od strane „kulturnjaka“.
Nažalost većina hrvatske javnosti i ljudi u svakodnevnoj komunikaciji jako malo razmišljaju što je to zapravo kultura pa uzimaju zdravo za gotovo da je kultura nekoliko desetina glumaca, redatelja, književnika i internet portala, društava koji sami sebe nazivaju „kulturnjacima“ i stvaraju od sebe sinonime za kulturu. Još kada im leđa često čuvaju poneki istomišljenici iz drugih društvenih disciplina poput povijesti, sociologije i psihologije „običan“ čovjek niti ne želi razmišljati o tome što je kultura. Često kulturom doživljava sve što taj uski krug ljudi od nekoliko desetina pa do eventualno stotinjak napravi od različitih performansa na koji dođe u centru Grada Zagreba pet ili deset ljudi pa do različitih deklaracija i javnih pisama. Jednostavno si čovjek u jednom trenutku mora postaviti pitanje, a što je zapravo kultura. Je li kultura to što se predstavlja kroz medije, to što rade „kulturnjaci“ i njihovi istomišljenici ili je kultura zapravo nešto puno šire. Početak odgovora možemo pronaći u definiciji pojma. Kultura je „pojam koji obično označava složenu cjelinu institucija, vrijednosti, predodžaba i praksi koje čine život određene ljudske skupine, a prenose se i primaju učenjem.“ Također se kultura odnosi na znanje, vjeru, umjetnost, moral, zakone i običaje.
Promatrajući hrvatsko društvo iza zavjese i kao svjedok jednog vremena možemo uočiti da ne promiču samo „kulturnjaci“ znanje, umjetnost, zakone, a pojmove poput vjere i običaja niti ne možemo baš primijetiti da se provlače kroz usne istih. Jednostavno samo od sebe slijedi pitanje – tko onda promiče kulturu? Odgovor je izuzetno jednostavan – svi ljudi, stanovnici prostora, zemlje koja se kroz povijest nazivala „predziđe kršćanstva“, a sada joj tepamo Lijepa naša. Zašto svi ljudi – zato jer su svi ljudi na neki način vezani uz Crkvu, Maticu hrvatsku, kulturno-umjetnička društva ili kao pojedinci na nesvjestan način promiču vjeru, jezik, običaje, povijest, književnost i sve što pripada pojmu kultura. Iz toga razloga niti jedan pojedinac u ovom prekrasnom našem malom dijelu svemira ne treba sebe izolirati i promatrati se kao netko tko nema pravo nešto reći o kulturi. Jednostavno, nitko nije više ili manje kompetentan za pričanje, raspravljanje ili sudjelovanje u kulturi jer kultura – to smo svi mi, a ne samo određeni broj ljudi koji se provlače kroz medije i drugima koji ne misle isto govore da nisu kompetentni za pričanje o kulturi.
Kultura nije samo film koji pogleda nekoliko stotina ljudi na nekom festivalu i poneki gledatelj u nekoj kino dvorani. Ona nije niti samo neka knjiga koju kupi/pročita sto ljudi, nego je kultura i manifestacija koju organiziraju kulturno-umjetnička društva diljem Hrvatske, tribine, predavanja koje organiziraju Ogranci Matice hrvatske i sve vezano uz Crkvu koju čine ljudi i koja svakodnevno na tisuće ljudi okuplja pri čemu se i širi hrvatska književnost, jezik, vjera, obrazovanje, odgoj i mnoge druge sastavnice toga famoznog okvira koji nazivamo kultura. Iz toga razloga ponosno iznesite svoje mišljenje o kulturi u Hrvatskoj, što vam se sviđa, a što ne jer na to itekako imate pravo, pri čemu možete slobodno reći „kultura to sam ja“. Samo se na takav način, širenjem kulturne baze kultura može održati, naći kvalitetne pojedince od najmlađih uzrasta pa do najstarijih. Na takav se način mogu naći i financijska sredstva za neke događaje, procese koji su do sada zanemarivani, a puno više znače za našu srednjoeuropsku kulturu od dosadašnjih financiranih događaja i procesa.
