Cijenjena slikarica Vjera Reiser u razgovoru za Marijine obroke dala je naslutiti što joj je najveći motiv i poticaj za stvaralaštvo i o često korištenim biblijskim motivima, glalgoljici i anđelima u svojim djelima.
Marijini obroci Hrvatska od 2009. godine do danas zahvaljujući podupirateljima imaju otvorenih 15 školskih kuhinja u Liberiji, Malaviju, Beninu i Ekvadoru, gdje svakodnevni obrok prima oko 11.500 gladne djece. Prosječan trošak prehrane jednog djeteta Marijinim obrocima kroz cijelu školsku godinu iznosi 120 kuna.
Marijini obroci sada hrane više od 1,3 milijuna gladne djece
U njenom zagrebačkom domu dominiraju slike s biblijskim motivima i porukama, a odišu mistikom, radošću, duhovitošću, čežnjom i nadom.
Vjera Reiser potječe iz slikarske obitelji Reiser i Reymann. Rođena je u Osijeku te studirala ekonomiju i teologiju za laike u Zagrebu. Sklonost prema slikarstvu rađa se u duljim boravcima u Londonu i Firenzi, a rad u Kršćanskoj sadašnjosti usmjerava ju na biblijske motive.
Imala je cijeli niz skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj, a nekoliko njih i u inozemstvu (Austriji, Mađarskoj, Švedskoj i Njemačkoj). Studij slikarstva pohađa u Firenzi u „Istituto per l’arte e restauro“ 1982. godine , a 1985. postaje članica ULUPUH-a i dobiva status profesionalnog slikara u Zagrebu.
Članica je Likovnog odjela Matice hrvatske te Društva prijatelja glagoljice. Slika tkz. neosakralnu minijaturu koju veže uz izvorne glagoljske rukopisne tekstove Misala i Brevijara iz 15. stoljeća. Surađuje s izdavačkim kućama Kršćanska sadašnjost, Erasmus, Medicinska naklada te Staroslavenskim institutom na brojnim knjigama, mapama i razglednicama.
O stvaranju slika za Marijine obroke
“Prvi poticaj za stvaranje te slike bila je moja omiljena Laudato TV emisija u kojoj je gospođa Renata Planinić govorila o Marijinim obrocima. Meni se već sam taj naziv Marijini obroci jako sviđa i odmah slikovno i likovno vidim slatku malu djecu kako se hrane, kako jedu da ne budu gladni i premršavi. Za Marijine obroke puno sam čula već unatrag par godina, jedanput u Sveučilišnoj i nacionalnoj biblioteci, a poznam i gospođu koja se time bavi i vjerujem joj da stvar ide na cilj. S velikom ljubavlju napravila sam Majku Božju kao hraniteljicu. Ona je meni hraniteljica gladnih duša. Inače, pojam crnog djeteta veže me za najranije djetinjstvo kad sam dobila prvu crnu lutku, slučajno sam joj pokidala glavu pa je dobila novu bijelu glavu, a ja sam ju uporno sunčala da pocrni. Tako je počela ta moja ljubav: prvi medaljoni koje sam izrađivala bili su mali crnčići, crna dječica, voljela sam morčiće iz Rijeke, pa prva crna Madona koju sam vidjela u Dubrovniku pa u Mariji Bistrici. To me na neki način povezivalo s mističnim, jer meni je crno mistično. Bez obzira na samu povijest stradavanja u vatri. Volim mistično.”, izjavila je što ju je motiviralo na stvaralaštvo.
Marijini obroci u Beninu: Upoznajte djecu koja dobiju barem jedan obrok u danu – kad dođu u školu!
Naslikanu sliku, slikarica je odlučila darovati misionarkama u Beninu, Marijinim sestrama od čudotvorne medaljice, a Marijinim obrocima u Hrvatskoj dozvolila je da otiske slike ponude svojim podupirateljima za donaciju za obroke gladne djece na mjestu njihovog obrazovanja.
O biblijskim motivima, glagoljici, anđelima
“Do biblijskih motiva došla sam jer mi je u ruke pala knjiga, Misal iz 1483., naša prva rukom pisana knjiga, koja me fascinirala inkunabulama, slikama, zlatnim inicijalima izrađenim u Grazu. Kršćanska sadašnjost gdje sam radila i istodobno studij teologije odveli su me na temu. Vjera me uvijek zanimala, a isto tako i vizualno likvno predočavanje moje vjere. Svaka moja spoznaja je jako vezana uz likovno. Prije toga sam radila u turizmu i nagledala se najljepših galerija svijeta. U Firenzi sam često bila u svim galerijama i upijala ljepotu.”
Najveći projekt – oslikana knjiga u rukama pape sv. Ivana Pavla II
“U cijeloj mojoj slikarskoj karijeri najljepše je to što sam smjela oslikati 18 glagoljskh Očenaša u knjizi „Budi volja tvoja“ te darovati oslikanu knjigu našem omiljenom papi sv. Ivanu Pavlu II prilikom njegovog posjeta Hrvatskoj 8. lipnja 2003. godine. Akademkinja Nazor koja je radila na glagoljskim tekstovima s ekipom i knjigom obišla je svijet. To mi je najveći trofej.”, ponosna je Vjera Reiser na taj uspjeh.
Duhovite poruke u minijaturama
“Cijela moja familija s tatine strane bila je jako duhovita. Vrijedilo je: svaku brigu, muku okreni u duhovitost. Valjda imam i nešto genetski. I teta je bila jako duhovita. Moj otac je znao zabavljati cijelu kino dvoranu. Ja volim malo vrckavosti, vrckavu duhovitost. Rekao mi je i prof. Špoljarić koji je otvarao moje izložbe da nisam teška. Mora biti neka lakoća. Život zna biti težak, sumoran. Ja volim vesele boje. Nisam silovita, volim servirati duhovitost nježno.”
Veselje i u siromašnoj Africi
“Da, oni su iznimno siromašni, ali nekako veseli. Moja nećakinja nedavno je bila u Africi pa mi je rekla: „Tamo još Bog hoda zemljom.“ Tko god je bio to je nekako potvrdio. Vesele se, to im Bog šalje, svakom novom doživljaju. Vidim kako se vesele jednom bonbonu, fotografiranju, čovjeku koji dolazi, svemu, svemu se vesele.”
Poruka čitateljima
“Nije moja rečenica, ali me nosi kroz cijelo stvaranje. Kada je izložba „Oče naš za Domovinu“ bila u Samoboru, mom rodnom gradu po ocu, otvorio ju je svećenik o. Venancije, fratar kojeg jako cijenim, a završno je rekao: „Budimo umjetnici Riječi Božje!“ To je postao moj moto.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
