Sveti Ivan iz Trogira – čovjek koji je zadužio Hrvate

14. studenog grad Trogir slavi svog zaštitnika biskupa svetog Ivana od Trogira. Trogirski biskup je ostavio duboki trag među katolicima i Hrvatima Dalmacije, a što potvrđuje njegovo ime na ispravama hrvatskih kraljeva. Taj malo poznati svetac i čovjek koji je zadužio Hrvate leži pokopan u čuvenoj trogirskoj katedrali.

Osim legendi koje se prenose s koljena na koljeno, o životu Ivana Trogirskog zna se vrlo malo. Živio je u 11. stoljeću, a službu trogirskog biskupa obavljao je više od 40 godina (1064. – 1111.) u vrijeme Hrvatskog kraljevstva. Upravo jer je u Trogir stigao iz Osora javila se netočna tvrdnja da je sv. Ivan potjecao iz poznate rimske obitelji Orsini, zbog čega se u ispravama pojavljuje kao Auserinus ili Osorinus.

Znakovito je da su i sv. Ivan Trogirski i njegov prijatelj splitski nadbiskup Lovre bili izrazito ustrajni u nastojanju da se provede potrebna crkvena obnova u Dalmaciji i Hrvatskoj, što ih čini sudionicima važnih crkvenih, ali i društvenih zbivanja koja sežu puno šire od njihovih biskupija.

U svojoj je biskupiji, a naročito u Trogiru, sv. Ivan Trogirski svojim djelovanjem ostavio duboki trag – razvio je živu pastoralnu djelatnost čime se aktivno uključio u veliku grgurovsku obnovu koja je išla za reformom Crkve.

Zastupao je hrvatsku orijentaciju dalmatinskih gradova, zbog čega se njegovo ime, uz ono nadbiskupa Lovre, nalazi na ispravama hrvatskih kraljeva: Krešimira, Zvonimira i Stjepana II. U bremenitim vremenima u kojima je živio, a u kojima je u isto vrijeme vidio uspon hrvatskih vladara i gubitke domaće dinastije, pozivao je na mir, zalagao se za pravednost i ljudske živote, a među zavađenima je posredovao u njihovom pomirenju.

Sveti Ivan je Trogir, ali i Hrvatsku, zadužio i time što je 1105. uspio u sprječavanju hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana u ozbiljnoj prijetnji da razori grad. Također, osnovao je i samostan benediktinki u Trogiru. Trogirani su stoga, kako se do danas prenosi, među sobom prepoznali čovjeka iznimnih ljudskih, ali i svetačkih osobina. Godina njegove smrti nije poznata, ali sigurno je da je umro prije 1111 g.

Osim o njegovoj naravi koju je krasila blagost i istaknuta miroljubivost, te zaslugama kojima ih je zadužio, Trogirani do danas najradije prepričavaju mnoge legende o svom zaštitniku.

U čast svog biskupa i sveca, Hrvati i katolici Trogira spjevali su poznatu pjesmu o djevojci koja traži svog mladića uz zagovor i pomoć svetog biskupa.