Današnji sveti zaštitnik je papa Pio V, Kristov zemaljski namjesnik od 1566. do 1572. Rodio se 17. siječnja 1504. kao Antonio Ghislieri u talijanskom gradiću Bosco Marengo (provincija Alessandria, Pijemont). Sin osiromašene plemićke obitelji, u djetinjstvu pastir, sa 14 godina postao je dominikanac i uzeo redovničko ime Michele. Teologiju je završio u Bologni, a za svećenika je zaređen 1528. u Genovi. Pobožan i marljiv redovnik, obavljao je važne službe u redu i Crkvi, kao profesor filozofije u Genovi i teologije u Paviji, učitelj novaka u Padovi, prior u Vigevanu i Albi, lombardijski provincijal, inkvizitor u biskupijama Como i Bergamo, biskup Nepija-Sutrija i Mondovija, kardinal od 1557. Od 1558. obavljao je dužnost velikog inkvizitora, a 7. siječnja 1566. izabran je za papu. U izboru za papu podupirao ga je sveti Karlo Boromejski. Odlučno je provodio zaključke Tridentskoga sabora i crkvenu obnovu. Reformirao je papinski dvor, rimsku kuriju i biskupiju, borio se protiv simonije i osnovao povjerenstvo za obnovu rimskoga klera. Od biskupa je tražio da stoluju u svojim biskupijama, da održavaju biskupijske sinode, da obavljaju vizitacije svojih biskupija, da bdiju nad klerom i pukom te da promiču vjeronauk. Osnivao je nova sjemeništa i bolnice, posebnu pažnju poklanjao redovnicima i životu u samostanima, a papinsku imovinu trošio na siromahe i nevoljnike. Suzbijao je nepotizam, pomagao katolike u borbi protiv hugenota u Francuskoj, a Španjolce u Nizozemskoj. Oštro je istupao protiv heretika i udario anatemom englesku kraljicu Elizabetu.
Izdao je „Rimski katekizam“, „Rimski brevijar“, „Rimski misal“, formirao Kongregaciju indeksa, dao objaviti ukupna djela Tome Akvinskoga (proglasio ga je crkvenim naučiteljem) i poticao stvaralaštvo velikog skladatelja Palestrine. S Mlecima i Španjolskom organizirao je Svetu ligu koja je 1571. pobijedila Turke u presudnoj pomorskoj bitki kraj Lepanta. Kao zahvalu za tu veliku pobjedu uveo je blagdan Naše Gospe od pobjede (danas blagdan Kraljice svete krunice), a u Lauretanske litanije zaziv „Pomoćnica kršćana“. Provodio je strog i jednostavan život, daleko od svjetskog sjaja i raskoši svojih prethodnika. Njegovo djelovanje bilo je prožeto duhom vjere, a politika i svjetovne stvari bile su mu strane. Po njemu Crkvi nisu potrebne nikakve utvrde, topovi ni vojska, a njezino oružje je molitva, post i Sveto pismo. Preminuo je u Rimu 1. svibnja 1572. Blaženim ga je proglasio 1672. papa Klement X, a svetim 1712. papa Klement XI. Zaštitnik je svog rodnog grada Bosca te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.
