Srbija je pokvarenom politikom nakon I. svjetskog rata okupirala neovisnu Kraljevinu Crnu Goru, što je legalizirano na nelegitimnoj Podgoričkoj skupštini. Nakon toga su Crnogorci kao jedini narod u Jugoslaviji podigli oružani ustanak protiv Beograda poznat kao Božićni ustanak, koji je, brutalnošću srpske vojske, ugušen u krvi.
Zbog toga je ponosni crnogorski narod izuzetno osjetljiv kada se danas ponovno šire velikosrpske ideje o ‘bratskom sjedinjenju’ kakve je dao veleposlanik Srbije u Crnoj Gori.
Veleposlanik Srbije u Crnoj Gori Vladimir Božović proglašen je za personu non grata i od njega je zatraženo da napusti Crnu Goru, priopćeno je iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, piše alo.rs.
Veleposlanik Srbije u Crnoj Gori Vladimir Božović rekao je da “sve što se događalo u povijesti se treba obilježiti sa poštovanjem relevantnih činjenica i da svako može imati svoj osobni stav i odnos prema istini, ali da ih ne može mijenjati. Velika i slavna Mojkovačka bitka kao primjer kristolike žrtve za svog bližnjeg i za slobodu, bila je uvod u oslobođenje Crne Gore i Podgoričku skupštinu – kao slobodan izraz narodne volje za ujedinjenje sa bratskom Srbijom”, tvrdi veleposlanik Srbije Crnoj Gori Vladimir Božović, a piše m.cdm.me.
To je vrlo pojednostavljen prikaz povijesti od strane veleposlanika Srbije u Podgorici, ali istina izgleda drugačije.
Naime, Crnogorska vojska je 1915. spasila poraženu srpsku vojsku u Mojkovačkoj bitki u I. svjetskom ratu. Srbija je izgubila rat i cijela vojska je bila u bijegu i povlačenju prema Albaniji. Da joj Crnogorci nisu štitili odstupnicu, Austro-Ugarska bi potpuno uništila srpsku vojsku u ravnicama Kosova Polja.
Mojkovačka bitka – Srbija zabila nož u leđa Crnoj Gori
Zatim su Crnoj Gori Srbija i njeni vojnici dvije godine kasnije uzvratili nožem u leđa po klasičnom velikosrpskom obrascu. Iskrcali su se nakon što su Saveznici (većinom Francuzi) pobijedili Austro-Ugarsku na Solunskom frontu, krajem I. svjetskog rata 1918. iz Soluna u Baru i Budvi i okupirali Crnu Goru. Odmah su počinili niz zločina nad istaknutim pripadnicima zelenaša-domoljuba i njihovih obitelji, te počeli krvavo gušiti narodni otpor Crnogoraca. Rezultat toga je bilo oko 6.000 spaljenih domova Crnogoraca (što je možda svaka 7-8 kuća od tadašnjih 300.000 stanovnika Crne Gore). Srbijanska vojska je počinila velike zločine koje je jugoslavenska historiografija krila, od silovanja žena i djevojaka, čak i pojava nekrofilije i ponovnog ritualnog ubijanja mrtvaca (vidi intervju sa Jevremom Brkovićem).
Okupatori iz Srbije odmah premještaju glavni grad neovisne Kraljevine Crne Gore iz Cetinja u Podgoricu, te tamo organiziraju farsičnu Podgoričku skupštinu u režiji crnogorskih Srba i domaćih izdajnika.
U Crnoj Gori je uvedena srpska vojna uprava i policijski sat. Dio daleko malobrojnijih savezničkih postrojbi Francuske, Velike Britanije, SAD i Italije također je razmješten u Crnoj Gori. Francuska i Velika Britanija podržavale su proširenje i utjecaj Srbije na Balkanu jer je bila njihov najvjerniji saveznik. Tako se Srbija 1913. godine proširila na Kosovo i Makedoniju, a 1918. je zauzela Crnu Goru, Bačku, Banat i Srijem u današnjoj Vojvodini, što je uvod u stvaranje Velike Srbije. Kasnije je u ratovima 1990-ih Srbija izgubila većinu tih teritorija što je dobila nakon Balkanskih ustanaka i I. svjetskog rata, a Crna Gora, Kosovo i Makedonija su danas neovisne države.
Podogorička skupština – velika prevara
Uoči Podgoričke skupštine 1918. Srbi u Podgorici srušili su obelisk podignut u čast crnogorskog velikog vojvode Mirka Petrovića Njegoša u centru grada. Podgorička skupština je bila uspostavljena 24. studenog 1918. pod zaštitom srpske vojske, a dva dana potom 26. studenoga 1918. će donijeti svoje najvažnije odluke tajnim glasovanjem. Te odluke su bile:
-
- da se kralj Nikola I. i njegova dinastija svrgnu s crnogorskog prijestolja;
- da se Crna Gora bezuvjetno sjedini s Srbijom u novu državu s dinastijom Karađorđević na čelu i da tako sjedinjeni uđu u zajedničku domovinu “jednog troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca”
Glasovanje na Podgoričkoj skupštini podržalo je samo 5 od ukupno 56 regularno 1914. izabranih zastupnika posljednjeg saziva Crnogorske narodne skupštine.
Zbog toga je ova izjava veleposlanika Srbije u Crnoj Gori izazvala burne reakcije među domoljubnim Crnogoricima koji nelegitimnu Podgoričku skupštinu smatraju okupacijom Crne Gore i početkom nasilne srbizacije njihovog naroda i države.
U Jugoslaviji ustanovili Srpsku pravoslavnu crkvu koja radi na srbizaciji svih pravoslavaca u njoj
Naime, malo kasnije je stvorena Jugoslavija, a onda je Beograd od Carigradske patrijaršije ishodio da se 1922. osnuje, do tada nepostojeća, Srpska pravoslavna crkva i da ima jurisdikciju nad svim pravoslavcima u Jugoslaviji. A zbog jezika i vjere najlakše su pod srbizaciju dospjeli Crnogorci, a iza njih muslimani i Hrvati (osobito u dijelovima uz more). To složeno pitanje agresivne srbizacije počelo je u Hrvatskoj još ranije, odmah nakon priznanja države Srbije 1878. godine, i to u Dubrovniku i okolici gdje je Beograd nastojao stvoriti novi narod – Srbe katolike.
Puno je to lakše išlo u Crnoj Gori gdje je najveći dio Crnogoraca bio u to vrijeme pravoslavne vjere, a ulaskom u Jugoslaviju nakon Podgoričke skupštine, Srpska pravoslavna crkva sve čini da srbizira Crnogorce. Premda se to danas čini stranim, zamislimo samo što bi bilo s Hrvatima da su bili pravoslavne vjere i da su stvaranjem Jugoslavije potpali pod Srpsku pravoslavnu crkvu kao Crnogorci. Pravoslavnim Makedoncima je razlika u jeziku bila najbitniji čimbenik da ne budu srbizirani, jer je Srbija 1913. godine okupirala i Makedoniju koja je do stvaranja Jugoslavije bila dio Srbije. Srbija je čak razmišljala da se glavni grad iz Beograda premjesti u Skopje, radi lakše srbizacije Makedonije.
Zato valja imati razumijevanja za crnogorsku bremenitu povijest.
Gradonačelnik Podogorice ne priznaje Podgoričku skupštinu i gasi svjetla četiri dana!
Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković, domoljubni Crnogorac, u znak obilježavanja 102 godine od Podgoričke skupštine spustio je zastave do zemlje i ugasio svijetla ispred zgrade Skupštine grada.
Crnogorski domoljubi su na Facebooku i Twitteru dijelili ovu objavu i maksimalno podržali odluku gradonačelnika.
Na drugoj strani, srbijanski mediji su ovaj potez gradonačelnika Podgorice dočekali napadima i osobnim vrijeđanjima Ivana Vukovića.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIvan Vuković je povodom 102 godine od sramne i izdajničke Podgoričke skupštine 1918. (čijom odlukom je nakon srpske okupacije nestala Kraljevina Crna Gora), spuštio zastave do zemlje i ugasio svijetla ispred zgrade SO u naredna četiri dana.
ZA PRAVO, ČAST I SLOBODU CRNE GORE! pic.twitter.com/wdSJWOAkpc
— PRAVO.ČAST.SLOBODA. (@zpciscg) November 27, 2020
