Dvadeset pet godina je prošlo od Oluje. Velika i čista pobjeda HV i hrvatskog naroda nad velikosrpskom agresijom. Oslobođena je Hrvatska, spašen Bihać od genocida i ponavljanja Srebrenice. Hrvati slave oslobođenje zemlje, Srbi optužuju i plaču, poručuje Vinko Laštro iz Udruge prognanih Hrvata banjolučkog kraja Nazaret Zagreb.
“U Sremskoj Rači na mostu koji povezuje BiH i Srbiju, preko kojega su Srbi iz Hrvatske prelazili u Srbiju održan je Dan sjećanja na stradale i prognane Srbe u Oluji. Najviši politički predstavnici srpskog naroda iz Srbije i RS su tim povodom optužili Hrvatsku i Hrvate za genocid nad nedužnim srpskim narodom u Hrvatskoj. Ne začuđuju nas nedavne i neistinite optužbe na račun naroda (Hrvata) koji se branio od okupacije i agresije Srbije na njihovu domovinu, jer političke strukture koje su dovele do rata u RH i BiH su ostale gotovo nepromijenjene. Srbi su okupirali trećinu Hrvatske i protjerali Hrvate, ubijali ih, 6500 civila je ubijeno samo zato što su bili Hrvati, palili i rušili njihove domove, crkve i sve što je hrvatsko. Onda se Hrvatska, u početcima rata razoružana i sama, sa embargom na kupnju oružja, uspjela organizirati prvo policiju, zatim ZNG koji je kasnije prerastao u HV i kada je prije svega zahvaljujući dragovoljcima i svim domoljubima koji su stali u obranu svoje Domovine, odlučila na oslobodilačku akciju svoje zemlje te u samo pet dana razbila san o srpskoj krajini u Hrvatskoj. Politički vođe iz Srbije i RS sada zaboravljaju da su pod vodstvom Slobodan Miloševića i srbizirane JNA započeli okupaciju Hrvatske, ubijali nedužne i palili i rušili sve pred sobom. Oni su odgovorni i za sve kolone izbjeglica koje su nastale kao posljedica ideje o Velikoj Srbiji pa i za kolone svojih sunarodnjaka kojima su po nalogu vlastitog političkog i vojnog vodstva naredili evakuaciju i odlazak u BiH i Srbiju.
Istovremeno dok traje rat u Hrvatskoj u BiH posebice na prostoru Banjaluke i banjalučkog kraja, Hrvate i muslimane se protjeruje. Za nas Hrvate i muslimane tada je počeo pakao. Ubojstva, zlostavljanja, bacanje bombi na kuće, prijetnje i zastrašivanje, otpuštanje s posla, odvođenje u logore, na prisilni rad, istjerivanje iz stanova, postali su naša svakodnevnica. Zavladao je strah i beznađe.
U susjednim općinama u prijedorskom kraju počinjeni su strašni zločini i ubijeno oko 4000 muslimana i Hrvata, otvoreni logori, Manjača Omarska, Trnopolje, Keraterm gdje su odvođeni i ubijani nesrbi. Mnoga sela su spaljena. Samo u jednom danu je u selu Briševu kod Ljubije ubijeno i masakrirano 67 Hrvata, nevinih civila, žena i djece. Samo u Banjoj Luci u kojoj nije bilo rata ubijeno je 137 Hrvata, uglavnom u kućama, na vlastitom pragu ili u dvoruštu. U Banjolučkoj biskupiji ubijeno je 1057 Hrvata a na najvećem dijelu nije bilo ratnih sukoba. Ubijani su samo zato što su Hrvati.
Teror i prijetnje od strane Srba trajao je svo vrijeme rata s ciljem etničkog čišćenja Hrvata i muslimana iz rodnog kraja.
Kada je počela u Hrvatskoj Oluja kod nas u banjolučkom kraju je počela operacija progona i konačnog etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva. U dvadesetak dana poslije Oluje protjerano je oko 20 000 jedinih do tada preostalih Hrvata u široj banjolučkoj regiji. Zanimljivo je da su svi prognani morali prijeći Savu u čamcima a prije toga svi su bili opljačkani i sve vrijedno im je oduzeto. O ovoj jedinstvenoj tragediji od strane političara ne čuje se ni riječi u medijima! Zašto?
Pomoć etničkom čišćenju je pružio i Međunarodni Crveni Križ, koji je pod izgovorom spajanja obitelji pridonio našemu progonu iz zavičaja. Sa cijelog teritorija koje je sada entitet RS, posebno banjolučka regija i Bos. Posavina je protjerano ukupno oko 200 000 Hrvata.
Suosjećamo sa svim izbjeglim ljudima jer i sami smo to proživjeli.
Iako smo mi Hrvati iz Banje Luke i banjolučkog kraja bili lojalni građani novim demokratski izabranim vlastima u BiH i živjeli mirno sa svojim susjedima, nismo očekivali da će naši susjedi Srbi koji su u Banjoj Luci bili većina i najzastupljeniji u izvršnoj vlasti, proglasiti ugroženost Srba i krenuti protiv svih ostalih naroda. Imati sve poluge vlasti, većinu u policiji i vojsci i u isto vrijeme govoriti o ugroženosti mogu samo nedobronamjerni.
Prozivati još uvijek, i nakon 25 godina, Hrvate za protjerivanja Srba i vječno njihovo ugrožavanje od strane Hrvata a istovremeno, dokazano, biti odgovoran za početak rata, za tisuće ubijenih i protjeranih Hrvata i nikada se ne suočiti sa tom činjenicom, ne zatražiti oprost i krenuti putem pomirenja, može samo onaj tko se ne odriče pretenzija na tuđe teritorije i stalno priziva nove sukobe.
Krajnje je vrijeme za prihvaćanje istine o ratu i za novi početak, međusobnog pomirenja, na temelju objektivne istine i ostvarene pravde!
Potičemo sve političke predstavnike srpskog naroda ali i hrvatskoga da pozovu sve prognane Hrvate, osobito iz banjolučke regije i Bos. Posavine, koji se žele vratiti na svoju očevinu, da im se konačno omogući održivi povratak!
Obnovite njihove porušene i devastirane kuće i stanove!
Dopustite im pristup njihovim nekretninama i raspolaganje istima bez ometanja!
Dopustite da budu doista ravnopravni građani sa svima drugima- jednaki u pravima i obvezama.
Samo će vaši konkretni potezi biti dokaz da istinski želite graditi pomirenje i mir i živjeti u miru i s drugima. Bez toga prijeti realna opasnost da će sada pusti, veliki prostori Bos. Posavine i banjolučke regije, koje su nekada nastanjivali Hrvati biti vrlo primamljivi teren za neke nove narode koji sve jače kucaju na vrata i BiH i Hrvatske.
Ostajemo pri svome dosljednom stavu, ratnom i poratnom, miroljubivosti, istinoljubivosti i pravdoljubivosti. Sve koji su istoga opredjeljenja pozivamo da gradimo humaniju i sigurniju budućnost za sve”, zaključuju iz Udruge prognanih Hrvata banjolučkog kraja Nazaret Zagreb.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
