“Zanimljivo je da je vodeći kandidat demokrata za predsjednika socijalist”, rekao je potpredsjednik SAD Mike Pence nakon što je prošlog tjedna senator Bernie Sanders, najavio da će se ponovo kandidirati kao demokratski predsjednički kandidat na izborima iduće godine, i odmah izbio na čelo te privukao velike donacije za svoju kandidaturu.
“I nije samo on. Bernieju se pridružio zbor kandidata i novoizabranih dužnosnika koji se kite naljepnicama i reklamnim sloganima te vode medijske kampanje za propalu politiku socijalizma.”
Socijalizam venecuelanskog tipa
Trumpov potpredsjednik Mike Pence je to izjavio na konferenciji konzervativaca, upozoravajući kako Demokrati, čak i njihovi predsjednički kandidati poput Sandersa i Ocasio-Cortes žele slobodarstvo Amerike zamijeniti socijalizmom venecuelanskog tipa.
“Skriveni iza parola o zdravstvenoj skrbi za sve i zelenom new dealu, Demokrati pokušavaju progurati iste zastarjele ekonomske teorije koje su osiromašile nacije i ukinule slobode milijunima ljudi u proteklom stoljeću. Taj sistem se zove socijalizam”, bio je jasan Pence.
“Znamo gdje vodi socijalizam. Ako hoćete socijalizam, samo pogledajte Venezuelu. Jednom je to bila jedna od najbogatijih i najdinamičnijih demokracija zapadne hemisfere, ali pod vlašću socijalista, postala je jedna od najsiromašnijih i najdespotskijih. Danas tamo devet od deset stanovnika živi u siromaštvu.”
Pence je potom posebno ukazao na Sandersa i Ocasio-Cortez kao na socijaliste, rekavši kako njihovi prijedlozi vode do većih poreza: “Ono što oni zapravo nude je ista stara priča – više poreza, više javne potrošnje, više vlade, manje slobode.
Sloboda, ne socijalizam, nam je donijela najjaču ekonomiju u povijesti svijeta. Sloboda, ne socijalizam, je dokinula ropstvo, pobijedila u dva svjetska rata, i danas je svjetlo nade u svijetu. Sloboda, ne socijalizam, pomiče nas iznad granica predrasuda kako bismo stvorili bolju zajednicu i proširili blagoslov slobode na sve rase i boje, na sve narode. Sloboda, ne socijalizam, nam je donijela najvišu kvalitetu života, najčišći okoliš na planeti, i unaprijedila zdravlje i blagostanje milijuna diljem svijeta”, nastavio je.
Cijena “zelenih” politika
Upozorio je da bi agresivna zelena politika koja želi dramatično smanjiti emisije stakleničkih plinova u svega deset godina koštala 90 bilijuna dolara (90 tisuća milijardi, ako vas je brojka zbunila), i rekao: “Mi želimo da siromašni ljudi budu bogatiji; oni žele da bogati ljudi budu siromašniji. Mi želimo prorijediti siromaštvo, oni žele da siromaštvo ne bude problem. To je izbor s kojim se suočavamo.”
A govor je završio time da će, “ukoliko im se ponudi izbor između slobode i socijalizma, Amerikanci svaki put izabrati slobodu”.
Hoće li? Američki mediji su vrlo žestoko reagirali na njegov govor, i stali u obranu socijalizma, napavši ideju demokracije i slobode kao nešto loše, robovlasničko i zaostalo. Nekoć ozbiljni Newsweek, u stilu Orwelove parole “sloboda je ropstvo” kojom je totalitarna država Oceanija iz njegovog romana 1984. ispirala mozgove podanicima, žestoko brani socijalizam, kao da se radi o partijskom glasilu SSSR-a: “Ako je sloboda dokinula ropstvo onda ga je sloboda i dozvolila”, lamentira isprazno Newsweek. Sloboda, naravno, ne može stvoriti ropstvo jer je ono antiteza slobode; no danas se urednici “uglednih” novina ne brinu kad pišu gluposti, niti se urednici drugih novina nad tim glupostima zgražaju.
“Dapače, južne države su branile svoju slobodu da drže robove dok zemlja tone u građanski rat”, kažu oni. “Brojni povjesničari nalaze vezu između rođenja američkog kapitalizma i robovlasništva”. Inače, kapitalizma niti industrije na američkom jugu – nije bilo, ali je upravo razvoj kapitalizma odnosno industrije na sjeveru, koji je trebao slobodne radnike a ne robove poput plantaža, kumovao ukidanju ropstva u SAD-u.
U Drugom svjetskom ratu nije pobijedila demokracija?
No ni tu se ne staje, pa tako mediji tvrde da baš nije istina da je sloboda pobijedila u Drugom svjetskom ratu jer je ključnu ulogu, kažu, odigrao Staljinov SSSR. Pritom se zaboravlja da ljudi koji su ostali na istoku Europe, pod SSSR-om, nisu ništa dobili “pobjedom” jer su ostali jednako neslobodni kao što su i bili pod okupacijom – a vjerojatno i neslobodniji. I da je taj i takav SSSR propao: finalni čin Drugog svjetskog rata nije bio pad Hitlerovog bunkera, nego berlinskog zida.
I biser za kraj: “Sanders se, kao i ostali progresivni demokrati poput Alexandrie Ocasio-Cortez, deklarira kao demokratski socijalist, ne socijalist. Niti jedan demokrat nije podržao socijalizam venezuelanskog tipa”.
Postoji li koji drugi tip? Ne, naravno, niti postoji demokratski socijalizam: Demokratski je socijalizam drveno željezo, jer su principi socijalizma izravno suprotni principima slobode i demokracije, i zato je svaki socijalizam završio kao diktatura. Uostalom, i Chavez se kao i Sanders deklarirao kao demokratski socijalist i odbijao bilo kakve veze sa socijalizmom poput onog na Kubi, no to je trajalo samo dok nije nestalo nezarađenog novca koji bi se mogao dijeliti.
No kad američki mainstream mediji tako žestoko napadaju ideju slobode i demokracije (izjednačavajući je s kapitalizmom) i brane socijalizam možda je vrijeme da se zabrinemo za budućnost zapadne demokracije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
