SAD agresivno gura transrodnu ideologiju i želi staviti Švedsku, Finsku i UK na popis kršitelja ljudskih prava?

Foto: Lawrence Jackson / wikimedia commons, fah; Fotomontaža: narod.hr

“Hoće li američki State Department klasificirati Švedsku, Finsku i Ujedinjeno Kraljevstvo kao zemlje koje krše ljudska prava? Prema internom dopisu tajnika Antonyja Blinkena (koji mi je proslijedio službenik u Ministarstvu vanjskih poslova) i koji je kružio među zaposlenicima prošlog tjedna, odgovor bi mogao biti da”, piše za City Journal  dr. sc. Leor Sapir suradnik Instituta Manhattan koji se bavi analizom političkih pitanja, posebno se osvrćući na pitanja rodnog identiteta i transrodnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> RH: Epidemija ‘promjene spola’; među mladima: Tko su stručnjaci koji im to omogućuju?

>U RH ‘lista stručnjaka’ koja se nije mijenjala od 2015. traži ‘promjenu spola’ za stotine djece i mladih

Memorandum predstavlja nastojanje državnog tajnika Blinkena da provede izvršnu naredbu predsjednika Bidena 14075 iz lipnja prošle godine. Ta naredba nalaže agencijama savezne vlade da učine što mogu kako bi zaustavile “konverzivnu terapiju” za “LGBTQI+” osobe. Nakon objave, Biden je imenovao Jessicu Stern posebnom izaslanicom za unaprjeđenje ljudskih prava LGBTQI+ osoba, poziciju koju je stvorila Obamina administracija, ali je ostala nepopunjena pod Donaldom Trumpom. Stern, koja se koristi “svim zamjenicama”, bila je izvršna direktorica OutRight Action Internationala, organizacije za zagovaranje koja je stalni promatrač u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Neznanstveni argumenti

OutRight je posudio argumente protiv “konverzivne terapije” za seksualnu orijentaciju (gdje su dokazi protiv te prakse jaki) i primijenio ih, neznanstveno, na “rodni identitet” (gdje studije dosljedno pokazuju da je međuspolna identifikacija kod djece, za veliku većinu onih koji to dožive, prolazna faza). Ta strategija ukidanja javnog neznanja o razlici između homoseksualnosti i transrodnosti već je poznata. I da se ne bi pomislilo da političari znaju bolje, čini se da sam Biden ne može razlikovati seksualnu orijentaciju od rodnog identiteta.

>Iako su Slovenci to tri puta referendumom odbili, sud omogućio homoseksualcima ‘brak’ i posvajanje djece

Pozivanje na institucije pod utjecajem lobija

Bidenova administracija definirala je “konverzivnu terapiju” kao svaki napor da se “potisne ili promijeni pojedinčev … spolni identitet.” Blinkenov memorandum navodi kao autoritet Američku akademiju za dječju i adolescentnu psihijatriju (AACAP), organizaciju koja je, kao i Američka akademija pedijatara (AAP), postala žrtva male, ali glasne i dobro organizirane skupine ideologa, među kojima je i Jack Turban.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Memorandum se oslanja na neovisnog stručnjaka Ujedinjenih naroda za seksualnu orijentaciju i rodni identitet, Victora Madrigal-Borloza, koji je objasnio da “konverzija” znači samo napore da se transrodni identitet promijeni u “cisrodni”. Dakle, hipotetski scenarij u kojem je dijete izloženo intenzivnom pritisku da postane trans, čak i ako to znači medikalizaciju, tehnički se ne bi računao kao “konverzija”. Na prve znakove djetetove rodne nevolje ili zbunjenosti, jedini legitimni ishod liječenja koji poštuje “ljudska prava”, prema Bidenovoj administraciji, je društvena tranzicija praćena, u većini slučajeva, tjelesnom modifikacijom.

Nakon Švedske, Finske i UK, slijede Francuska i Australija?

Predvidljivo, Blinkenov memorandum ne sadrži dokaze ili argumente za svoje tvrdnje o “konverzivnoj terapiji”, već se umjesto toga priklanja “svakom većem udruženju za medicinsko i mentalno zdravlje u Sjedinjenim Američkim Državama”. Međutim, medicinske skupine poput AAP-a i AACAP-a nisu slijedile znanost o ovom pitanju, umjesto toga dopustile su aktivistima da diktiraju stajališta politike na temelju pseudoznanstvenih tvrdnji, nečuvenih pogrešnih karakterizacija dostupnih studija i, u nekim slučajevima, izravnog izmišljanja podataka. Svatko s prosječnom inteligencijom, osnovnim razumijevanjem znanstvenih metoda te dovoljno vremena i strpljenja da svlada literaturu o ovoj problematici lako će doći do istog zaključka. Medicinske vlasti u Švedskoj, Finskoj i Velikoj Britaniji već su to učinile, kao i Florida. Francuska i Australija bi uskoro mogle slijediti primjer.

Zlokobno, Blinken memorandum definira “konverzivnu terapiju” tako da uključuje ne samo “električni šok” i “korektivno silovanje”, već i “terapiju razgovorom”. Upravo tako: korištenje psihoterapije za pomoć djetetu koje je u nevolji zbog svog promjenjivog tijela da se u njemu osjeća ugodnije umjesto da se podvrgava skupim, rizičnim i nepovratnim hormonskim i kirurškim intervencijama, prema State Departmentu, ne razlikuje se od tretiranja homoseksualaca strujom, da ih “oslobodi” njihove urođene spolne privlačnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Problem je, za zemlje poput Švedske, Finske i Ujedinjenog Kraljevstva, u tome što su medicinske vlasti u tim mjestima tijekom posljednje dvije godine zaključile da su dokazi za pedijatrijsku “njegu koja potvrđuje rod” izuzetno slabi i da su, kao rezultat toga, hormonske i kirurške intervencije (kako je rekao finski COHERE) “eksperimentalne”. Švedska i Finska sada upućuju kliničare koji rade s maloljetnicima da koriste pristup koji naglašava terapiju razgovorom kao prvu liniju obrane i “afirmiranje” medikamenata samo u ekstremnim situacijama, ako uopće. Švedska je zabranila rodne operacije za maloljetnike — operacije koje se prakticiraju u Sjedinjenim Američkim Državama, unatoč pritisku rodnih klinika i lijevo orijentiranih medija.

Američki konzulati i veleposlanstva efektivno postaju globalni špijuni za rodnu ideologiju

Blinkenova direktiva učinkovito pretvara američke konzulate i veleposlanstva u globalne špijune koji “afirmiraju spol”. Veleposlanstva su upućena da “dostave opsežne informacije o takozvanim praksama ‘konverzivne terapije'” zemalja domaćina “kao dio godišnjih izvješća o ljudskim pravima”. Ured Jessice Stern zatim će osmisliti “akcijski plan za borbu protiv te prakse u svim smjerovima vanjske politike i inozemne pomoći”.

Štete od nove politike bit će opipljive. Prvo, maltretiranje zemalja da ne pruže terapiju razgovorom mladima u nevolji s razvojem tijela će, ako bude uspješno, naštetiti mladim homoseksualcima. Rodna neusklađenost i s njom povezana zbunjenost vrlo su česte faze razvoja homoseksualne mladeži, što potvrđuju istraživanja, klinička iskustva i mnoga izvješća iz prve ruke.

Bidenovi stavovi i stavovi iranskog ajatolaha na sličnoj liniji

Ako im se ne dopusti da govore o svojim osjećajima, ti će tinejdžeri biti napumpani sintetičkim hormonima; neki će se naći pod nožem kirurga. U Iranu je homoseksualnost kažnjiva smrću, ali osuđeni tu sudbinu može izbjeći pristankom na procedure “promjene spola”. Tužna je ironija da se prema novoj Biden-Blinkenovoj politici, stav ajatolaha prema homoseksualnosti sada smatra više u skladu s ljudskim pravima od najnaprednijih europskih država blagostanja. Manipulacija Bidenove administracije brigom američke javnosti za homoseksualce u interesu radikalne rodne politike nije ništa drugo nego cinična.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Drugo, postavljanje brige o “afirmiranju roda” kao zahtjev vanjske politike razvodnit će moralni autoritet američke šire predanosti ljudskim pravima. Trebaju li strani čelnici sada vjerovati da su progon ujgurske manjine u Kini, korištenje proizvoljnih pritvaranja i mučenja režimskih disidenata u Venezueli i sustavno ugnjetavanje žena i djevojčica od strane talibana jednaki, recimo, Švedskoj koja poziva svoje psihologe da pomognu djeci da se osjećaju ugodno u vlastitom tijelu? Transrodni aktivisti će tvrditi da se prekid “konverzivne terapije” i suzbijanje drugih zlostavljanja koje sponzorira država međusobno ne isključuju, ali naravno da jesu – a pretvaranje da je suprotno osnažit će kritičare Sjedinjenih Američkih Država da tvrde da je naše shvaćanje ljudskih prava apsurdno.

Teško je vidjeti kako nova direktiva išta postiže

Treće, čak i uzimajući zdravo za gotovo vlastiti cilj Bidenove administracije da promiče dobrobit transrodno identificiranih osoba, teško je vidjeti kako nova direktiva to postiže. Što se događa kada osiromašena sudanska tinejdžerica počne s hormonskom terapijom ili se podvrgne mastektomiji i nastanu ozbiljne komplikacije, kao što se često događa s tim zahvatima? Medicinske usluge u mnogim zemljama u razvoju notorno su ispod razine, a ako je rizik od ozbiljnih komplikacija od specijaliziranih i još uvijek eksperimentalnih hormonskih i kirurških intervencija visok u Sjedinjenim Američkim Državama, taj se rizik povećava tamo gdje maloljetnici “u tranziciji” nemaju pristup posebno obučenim liječnicima s odgovarajućom medicinskom opremom. Teško je shvatiti kako poticanje djece na eksperimentalnu promjenu spola u zemljama bez odgovarajuće medicinske infrastrukture služi njihovim zdravstvenim potrebama.

Nadalje, za zemlje s dubokom sumnjom prema Zapadu – drugim riječima, zemlje koje će vjerojatno biti najnetolerantnije prema transrodno identificiranim osobama – povezanost međuspolne identifikacije s američkom vanjskom politikom omogućuje tradicionalistima da društvene promjene uokvire kao kulturni imperijalizam. Čak i pod pretpostavkom, argumentacije radi, da je medicinska transrodnost mladih vrijedan cilj, prkosi razumu da je američka diplomatska moć može prikladno promovirati.

Čini se da je kulturni imperijalizam glavni element američke vanjske politike

U skladu s poznatim opažanjem Tipa O’Neilla da je “sva politika lokalna”, Bidenova naredba State Departmentu i tumačenje te naredbe koju je dao državni tajnik Blinken, po svoj prilici su više vođeni domaćom političkom računicom nego strateškim razmatranjem zaštite ljudskih prava u inozemstvu. Kao što je sam Biden u to vrijeme jasno rekao, EO 14075 bio je odgovor na republikanske države koje su donijele zakone poput Floridskog zakona o roditeljskim pravima u obrazovanju (pogrešno okarakteriziran kao “nemoj spominjati homoseksualce”) i razne zabrane pedijatrijske medicinske tranzicije. Ovaj razvoj u američkoj vanjskoj politici je otrežnjujući (iako slučajan) primjer ekspanzije politike.

Ostale implikacije nove politike “ljudskih prava” mogu se samo nagađati. Hoće li Sjedinjene  Američke Države upotrijebiti svoju široku financijsku ruku da izvrše pritisak na Švedsku, Finsku i Ujedinjeno Kraljevstvo da obnove “afirmativnu skrb”, protivno prosudbi stručnjaka u tim zemljama koje su – za razliku od ove – provele sustavne preglede dokaza? Hoće li gospodarska i kulturna suradnja između SAD-a i drugih zapadnih zemalja biti uvjetovana time da te zemlje pokažu da dovoljan broj tinejdžera svake godine prolazi medicinsku tranziciju? (Birokrati vole definirati ciljeve i brojčano mjeriti ishode.) Ili će šteta biti uglavnom simbolična i reputacijska, naglašavajući razmjer do kojeg su američke elite spremne žrtvovati razum i zdrav razum sve brojnijim i sve destruktivnijim woke zahtjevima?

Godine 2009. Barack Obama je notorno započeo svoje predsjedništvo “turnejom isprike” u kojoj je žalio za američkom “arogancijom” u vanjskoj politici. Obraćajući se muslimanskom svijetu s govornice u Kairu, Obama je implicirao da je “kolonijalizam” kriv za neuspjehe muslimanskih naroda. Predsjednik je uvjeravao svoju publiku da “Amerika ne pretpostavlja da zna što je najbolje za sve” i da je “za zapadne zemlje važno da izbjegnu ometanje muslimanskih građana u prakticiranju vjere onako kako smatraju prikladnim”. Pod predsjednikom Bidenom, čini se da su kulturna arogancija i “kolonijalizam” (kako je definirano u suvremenoj akademiji) ponovno glavni elementi američke vanjske politike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.