Sramota: Nakon Kine, i u Crnoj Gori ubijaju nerođene djevojčice kako bi dobili “nasljednike”

U Crnoj Gori su posljednjih godina sve popularni rani krvni testovi u trudnoći, ne da bi se otkrilo je li s nerođenim djetetom sve u redu, već kako bi žene mogle pobaciti u slučaju da nose curicu.

Iako je zakonom zabranjeno znati spol prije 12. tjedna, diljem Crne Gore otvaraju se laboratoriji i poliklinike u kojima se krvnim testom to može otkriti već unutar prva dva mjeseca.

Rezultat toga je činjenica da je u posljednjih 19 godina u Crnoj Gori rođeno šest tisuća dječaka više nego djevojčica. Neke su žene u iščekivanju sina išle na pobačaj i po 30 puta. Ova mučna priča, upozoravaju stručnjaci, ostavlja nesagledive posljedice na cijelo društvo, prenosi RTL.

“Znali smo za žene koje su imale višestruke trudnoće, ali znamo samo jedan primjer žene koja je imala više od trideset prekida trudnoće”, govori Maja Raičević iz Centra za ženska prava Crne Gore.

“Čuo sam da se ide na preglede i u slučaju da je žensko, onda ga se riješi”, govori Brane.

“To je kod nas normalno. Žensko dijete će možda maknuti, a muško ostaviti”, dodaje.

Rijetko koja žena o ovoj mučnoj temi i vlastitim iskustvima želi javno govoriti. Milica je prije nekoliko godina istupila za Balkansku istraživačku mrežu koja je ustupila snimku jer pod pritiskom okoline nije željela stati pred našu kameru.

“Otvoreno sam otišla k njemu i rekla mu da bih htjela roditi treće dijete, odnosno sina. On mi se nasmijao i rekao: ‘Dobro, čestitam ti na hrabrosti.’ Iz tog razloga sam radila biopsiju i provjeru. Poslije cijelog tog truda sam ostala u drugom stanju. U Beogradu sam radila tu biopsiju i imala sam sreću da to samo jedanput radim”, govori Milica iz Crne Gore.

U Crnoj Gori se godišnje u prosjeku rodi oko 350 dječaka više nego djevojčica, što tu državu zajedno s Albanijom, Azerbajdžanom i Armenijom svrstava u vrh država s poremećajem spolne strukture novorođenčadi. Na to je prije nekoliko godina crnogorske vlasti upozorilo i Vijeće Europe. Posumnjali su na zloporabu metoda ranog utvrđivanja spola nakon kojih slijede selektivni pobačaji, ako testovi pokažu da trudnica nosi kćer.

“Prije dvije godine Crnoj Gori nedostajalo je 3000 ženske djece”

“Nažalost, događa se da se suvremena medicinska dostignuća koriste u te svrhe. Prije se to radilo putem nekih složenijih medicinskih zahvata koji su čak bili rizični za trudnice, no u posljednje vrijeme ta je procedura dosta pojednostavljena i radi se s pomoću testova krvi. U Crnoj Gori se to danas radi u privatnim laboratorijima iako je to nezakonito u smislu da naš zakon zapravo zabranjuje da se spol djeteta otkrije prije 10. tjedna trudnoće”, govori Maja.

“Ono što je još poraznije jest da, iako se u ministarstvu koje je svjesno problema i aktivno se bavi tom problematikom, prošlih godina nije otkriveno nijedno kazneno djelo. Problem traje već desetljećima i, kako sam saznala tijekom istraživanja, do prije dvije godine Crnoj Gori nedostajalo je više od 3000 ženske djece”, kaže Svetlana Slavujević, novinarka TV Crne Gore.

Kolegica Slavujević ovom se pričom bavila prije više od dvije godine. Premda je priča dospjela u javnost i pokrenula veliku kampanju pod nazivom “Neželjena” kojom se željelo senzibilizirati crnogorsko društvo prema ovom problemu, malo se toga promijenilo do danas.

“Kada sam prije dvije godine radila tu priču, dobila sam obećanje od zdravstvene inspekcije, ali i ministarstva, da će uložiti više truda da se otkriju te nepravilnosti. U međuvremenu je u pripremi zakon prema kojem će inspektorima biti omogućeno da ulaze u prostore koji službeno nisu registrirani kao medicinski objekt, što do sada nije bilo moguće”, govori Svetlana.

A to se prije svega odnosi na privatne laboratorije kojih je u Crnoj gori nekoliko, kao i neke poliklinike u koje također, sukladno trenutačnom zakonu te zemlje, zdravstvene inspekcije ne mogu ući. Otišao sam u privatni laboratorij Bona Lab koji se bavi mikrobiološkim, biokemijskim i hematološkim analizama. Direktor Dragan Nikolić srdačno nas je primio i na moje iznenađenje otvoreno odgovarao na sva moja pitanja.

“Nikada se nitko nije izjasnio da želi saznati spol. Ali sami vidite, kada trudnica na testu pročita da nosi muško dijete, njoj se pojavi osmjeh. Ona obično dolazi sa suprugom i u laboratoriju ništa ne komentiraju, ali kada izađu iz laboratorija, onda padaju poljupci. Vi stoga sami protumačite da im je bilo veoma bitno znati spol djeteta”, kaže Dragan Nikolić, direktor laboratorija Bona Lab.

Na tržištu Crne Gore nekoliko je vrsta testova za rano otkrivanje anomalija ploda, no uz te informacije, testiranjem se već nakon nekoliko tjedana trudnoće može saznati i spol budućeg djeteta. Cijena testa na tamošnjem tržištu je oko 600 eura. Uzmemo li u obzir da je prosječna crnogorska plaća oko 500 eura, sljedeća izjava gospodina Nikolića objašnjava koliko je u njihovu društvu važno roditi sina.

“Nifty test je kod nas uveden prije dvije godine. Dobro je funkcionirao, mjesečno imamo veliku potražnju i od strane trudnica i od strane ginekologa”, govori Nikolić.

Riječ je o principu koji jednako promoviraju i muškarci i žene

On ima nekoliko laboratorija u Podgorici i Nikšiću. Upravo jedan otvara u Beranama na sjeveru zemlje iako tamo već radi jedna privatna klinika koja također pruža jednake usluge. Čini se puno za grad od samo 11.000 stanovnika. Zato je i naše sljedeće odredište bio upravo taj grad, podjednako udaljen od granice sa Srbijom, Kosovom i Albanijom, nastanjen većinski pravoslavnim stanovništvom.

U Beranama na sjeveru Crne Gore, prema istraživanju nevladinih udruga, ovaj problem je najizraženiji. Razgovarali smo s nekoliko liječnika u bolnicama u Bijelom Polju i Beranama. Ne žele stati pred kameru, kažu da to ne rade oni, da to rade privatne klinike. No potvrdili su mi da se uistinu rađa više dječaka nego djevojčica. U središtu Berana mnoštvo ljudi, ali i mnoštvo male djece. Nemaju problema s demografijom, mladih ne nedostaje. No zanimao nas je odgovor na jedno pitanje.

“Crnogorci više vole sinove. Ne znam zašto je tako. Ja imam četiri kćeri i htio sam da se sin rodi peti. I onda sam stao. To je tako oduvijek. Žensko je bolje za roditelja, ali kada se udaje, prezime ne ostaje te ode i nasljedstvo. Zato se uvijek voljelo imati jednog ili dva sina”, kaže stanovnik Berane.

“Naravno da Crnogorci vole i kćeri, ali sinovi su za Crnogorca, pogotovo ako je sin prvo dijete, ono što je najpoželjnije. Mislim da žene nemaju zbog toga pritisak, vjerojatno postoji želja i za jednima i za drugima, ali ako se rodi prvo muško, onda je to ispunjenje želje, a poslije je što god bude, nebitno, može i dvije kćeri”, kaže drugi stanovnik Berana.

“Slavi se kada se rodi muško dijete, a kada je žensko, onda više-manje. Kod mene je bilo, srećom, muško. I onda se puca i radi. A kada je žensko, ništa. Kod nas je normalno da žene testiraju krv kako bismo vidjeli je li muško ili žensko dijete. Žensko dijete će možda i da maknu, a muško naravno da ostave”, kaže treći stanovnik Berana.

Ugledni crnogorski klinički psiholog Radoje Cerović, pokušao je objasniti gdje su korIijeni ovakvog odnosa Crnogoraca prema ženama i kćerima.

“Ako ste imali kroz povijest pitanje preživljavanja vaše obitelji, od toga kako ćete se prehraniti, kako ćete se obraniti od neprijatelja i kako ćete se obraniti od prvog susjeda ako zatreba, sve je ovisilo o broju muške djece. Onda možete razumjeti na koji način nastaju takvi principi. Mislim da je pogrešno gledište da su to muški principi koje su muškarci izmislili i koje muškarci promoviraju. Nije, to su općesocijalni principi koje na jednak način promoviraju i muškarci i žene. Čak bih rekao da jednim određenim dijelom žene imaju velik utjecaj u transgeneracijskom prenošenju da bi i sljedeće generacije bile u skladu s takvim principima”, ističe Radoje Cerović, klinički psiholog.

“Često nije partner taj koji traži od žene da rodi nasljednika, nego je nekada to šira rodbina. Vrlo često pritisak dolazi iz cijelog okruženja. Pritisak se oblikuje kroz česta pitanja kada će taj sin, planirate li još djece kako biste dobili sina ili šteta je da nemate sina. Neke sasvim banalne rečenice koje ljudi potpuno nesvjesno izgovaraju, a predstavljaju zapravo svojevrsni društveni pritisak i stvaraju jednu atmosferu u Crnoj Gori u kojoj je potpuno jasno da muška i ženska djeca nemaju jednak tretman i da nisu jednako željena”, kaže Maja Raičević.

U Podgorici došlo do promjene 

“Mislim da vole dječake i djevojčice podjednako.”

“U zadnje vrijeme vole podjednako. Prije su voljeli više sinove, a sada u zadnje vrijeme jednako.”

“Budući da sam sada u drugom stanju, a imamo dječaka, mogu vam iz prve ruke potvrditi da smo željeli djevojčicu, no stiže još jedan braco. Zaista, ne bih znala što da vam kažem na pitanje o preferiranju muške djece. Svatko tko ima dijete zna da se svako dijete isto voli i da tu nema nikakve razlike”, kaže Podgoričanka.

“Tradicionalno vole više sinove. Jer od davnina je tako zato što je Crna Gora uvijek bila u nekakvom ropstvu i ratu pa je trebalo muškaraca. Danas se to mijenja i skoro će obrnuto postati”, govore stanovnici Podgorice.

Lani rođeno 278 djevojčica manje nego dječaka

Različiti odgovori od onih na sjeveru. Očito je da se nešto polako mijenja, no u brojkama to još nije vidljivo. Lani je u Crnoj Gori rođeno 278 djevojčica manje nego dječaka ili oko sedam posto ukupno rođenih. Uobičajeno je da taj postotak varira do dva posto u korist jednog ili drugog spola. Od 2000. do danas rođeno je 6150 djevojčica manje nego dječaka. Usporedbe radi, to je više od polovice mještana Berana na sjeveru zemlje. Jedna od posljedica selektivnih pobačaja jest da u ovom trenutku nedostaje gotovo četiri tisuće žena reproduktivne dobi. No kakve će još biti posljedice zbog znatno većeg broja muškaraca od žena?

“Povećava se agresija i muško natjecanje te se stoga povećava i količina bioloških, medicinskih i psihijatrijskih problema, uključujući i samoubojstva. To je predikcija i sada ćemo vidjeti hoće li ići u tom pravcu. Ali sve upućuje na to da ćemo imati vrlo ozbiljne socijalne i medicinske posljedice tog disbalansa”, kaže Radoje.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje Crne Gore lani je samo u javnim zdravstvenim ustanovama napravljeno 6677 pobačaja, od kojih su 4323 namjerna.

Koliko ih je još u privatnim klinikama, može se samo nagađati. Procjene neovisnih izvora govore da je u Crnoj Gori od početka ovoga tisućljeća abortirano gotovo 110.000 djece ili šestina populacije te susjedne zemlje.