Nastala među crnim robovima na plantažama šećerne trske, rumba je postala kubanski nacionalni simbol, cijenjen kao i njezine prvoklasne cigare. Prije dvije godine ples je uvršten i na popis Svjetske baštine UNESCO-a.
Uz brzi ritam i pulsiranje afričkih udaraljki i bubnjeva, Kubanci svake godine u kolovozu na ulicama Havane slave svoj ples zavođenja.
Iako se rumba proširila svjetskim plesnim dvoranama, njezina esencija teče kubanskim venama.
“Rumba je izraz životne radosti, nastala je u vrijeme ropstva na plantažama, u susjedstvu, u lukama, na željezničkim tračnicama”, kaže Miguel Barnet, predsjednik kubanskog udruženja pisaca i umjetnika.
“Gdje god da je rob radio, trebao je svoju duhovnu pjesmu, za spas i izlječenje”, kaže Barnet.
Muškarci, obično odjeveni u bijelo sa šeširom na glavi, a katkada i štapom u ruci, kreću se elegantno dok živopisne haljine plesačica lepršaju oko njih. Plesač prati i zavodi ženu dok oboje miču kukovima prateći brzi afrički ritam.
Neupućenom promatraču to može izgledati jako seksualno, ali ne bez razloga. Plesač povremeno izvodi pokret zdjelicom poznat kao “vacunao” koji otkriva korijene rumbe u afričkim plesovima plodnosti.
“Rumba je kubanska, a ja sam odana čuvarica tradicije”, kaže 31-godišnja Yanaisis Ordonez, koja je diplomirala na kubanskoj umjetničkoj akademiji.
“Osjećam da mi pripada, nosim je u krvi”, nastavlja.
Starija od Kube
U dvorištu ispred samostana Belen koji je nekoć u posjedu imao plantažu s više od 300 robova djeca gledaju i pokušavaju imitirati plesne korake odraslih. Mnogi od njih vjerojatno nesvjesni afričkih utjecaja i korijena rumbe.
“Rumba je rođena prije Kube. Starija je i pridonijela je razvoju koncepta kubanske nacije. Fundametalan je dio kubanskog identiteta”, kaže Barnet.
Rumba se na Kubi plesala posvuda. “To nije dio folkora koji ostaje zarobljen u vremenu. Prihvaća nove pristupe i to ga održava na životu”, smatra glazbeni kritičar Pedro De la Hoz.
Proširila se svijetom putem salse, prestižnih plesnih dvorana, ali i kabaretskih izvedbi.
“U toj glazbi i plesu isprepleću afričko, španjolsko i karipsko nasljeđe”, dodaje De la Hoz.
“Ima afrički ritam i intonaciju, ali mnogo toga je i španjolskog. Zar nema tragova flamenka u rumbi?”, napominje.
Rumbe danas ima u New Yorku, Parizu, na velikim ekranima, ali i u kubanskim kvartovima.
“Nikada neće nestati iz kubanskih dvorišta”, naglašava De la Hoz.
Danas je rumba, iako ima “jedinstvenu aromu”, postala profesionalna disciplina, kaže učitelj plesa Isaias Rojas iz Umjetničkog instituta u Havani.
“Imamo čudesne plesače rumbe iz Amerike i istočne Europe”, kaže.
No njezino srce i duša zauvijek će ostati na Karibima.
“Rumba je ovdje svakodnevica. Ljudi kada idu u mesnicu, u bilo kakvu prodavaonicu, kada hodaju, njihova tijela odaju rumbu”, zaključuje Rojas.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
