Nakon ‘zimovanja’ u hladnjaku u Minsku, skupina šišmiša budi se s prvim danima proljeća i pušta u divljinu.
Kako bi im se zajamčio dobar zimski san, svaki je šišmiš ušuškan u platnenu torbicu i obješen o prečku u običnom kućnom hladnjaku.
Sve to pripremaju volonteri u centru Kožanopolisu, osnovanom za spašavanje šišmiša u urbanom prostoru.
“Šišmiši spavaju dubokim zimskim snom i za to im je potrebno hladno i vlažno okruženje”, kaže Aleksej Špak, voditelj centra smještenoga u bjeloruskome glavnom gradu.
“Tražeći pogodan prostor za hibernaciju, šišmiši se često zalijeću u balkone, ulijeću u haustore, ventilacijske otvore, podrume i drugdje. Nerijetko ih ljudi nađu na tlu, u snijegu”, rekao je Špak.
Šišmišima za zimski san treba temperatura od nule do pet stupnjeva Celzija i razina vlažnosti preko 50 posto. To su uvjeti koje je volonterima u centru lako ispuniti. “Riječ je o hladnjaku. Najobičnijem kućnom hladnjaku”, kaže Špak.
Centar ima samo jedan, no dovoljno je velik da se u njega mogu smjestiti 32 šišmiša.
Neki među njima, koji se nalaze u centru, “veterani” su i u hladnjaku su spavali još od sredine prosinca.
Centar država ne financira, ali mu je ustupila prostorije. Novac stiže iz donacija.
Kada grane proljeće i vani zatopli na preko deset stupnjeva, Špak i još troje volontera pažljivo izvuku šišmiše iz hladnjaka iz njihovih torbica i puste ih da se sami probude.
“Kada osjete višu temperaturu, njihova tjelesna temperatura počinje pomalo rasti i postupno se bude”, pojašnjava Špak.
Prije nego što ih u obližnjem gradskom parku nježno puste na slobodu, svaki šišmiš dobije vodu na kapaljku i poneku ličinku iz volonterske ruke. To je potrebno kako bi malo povratili snagu nakon mjeseci provedenih u frižideru.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
