Nalazimo se u razvijenom stadiju globalne zabrinutosti epidemijom virusa zika. Povodom značajnog porasta slučajeva mikrocefalije i Guillain-Barréova sindroma u zemljama srednje i južne Amerike, te istovremene pojave epidemije virusa zika, 1. veljače 2016. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je globalnu uzbunu. U zemljama pogođenima virusnom epidemijom u vrlo kratkom razdoblju prešlo se s problematiziranja virusa na otvaranje pitanja o dostupnosti pobačaja, pod izlikom moguće povezanosti virusa s mikrocefalijom.
To potvrđuju i nedavne izjave predstavnika UN-a – glasnogovornice Cecile Pouilly, te visokog povjerenika za ljudska prava, Zeida Ra’ad Al Husseina, u kojima se, u kontekstu epidemije virusa u pogođenim zemljama, otvoreno poručuje kako bi i pobačaj trebao biti tretiran kao sredstvo rješenja naglog porasta slučajeva mikrocefalije i Guillain-Barréova sindroma. Njihove izjave u medijima su interpretirane kao zahtjevi UN-a da se u dotičnim zemljama pobačaj učini dostupnim, a u dobrom dijelu tih zemalja pobačaj je ili zabranjen ili strogo reguliran.
Virus zika
Relativno je malo činjenica poznato o bolestima uzrokovanima virusom zika. Virus je otkriven 1947. godine. Od prosinca 2015. nije zabilježen niti jedan smrtni slučaj povezan s njime. Redoviti prijenosnici su neke vrsta komaraca. Poznati su jako rijetki slučajevi prenošenja virusa transfuzijom, putem spolnog odnosa te s majke na dijete za vrijeme trudnoće. Bolest povezana s virusom obično se javlja kao prehlada. S nešto većom sigurnošću znamo da virus u organizmu redovito ostaje dva do sedam dana, te da u trudnoći do koje dolazi nakon tog perioda ne postoji nikakva opasnost po dijete. Također, nisu poznati slučajevi zaraze nerođenog djeteta virusom u završnom stadiju trudnoće.
Veza između zika virusa i neonatalnih poremećaja nije utvrđena
WHO ističe, ali bez odjeka u medijima i u javnosti, kako uzročno-posljedična veza između virusa zika i mikrocefalije nije potvrđena, kao niti povezanost tog virusa s bilo kojim neonatalnim poremećajem. Dosadašnja istraživanja od kojih se ističe rad istraživačkog tima u Ljubljani, uspjela su donekle potvrditi sumnju o mogućnosti prijenosa virusa s majke na nerođeno dijete. Pokazalo se da je nerođeno dijete, s dijagnozom mikrocefalije čija je majka bila zaražena virusom zika za vrijeme trudnoće i samo bilo zaraženo istim virusom. Unatoč tom jednom slučaju, još uvijek se ne može potvrditi da virus zika može uzrokovati mikrocefaliju. Mikrocefalija je stanje u kojem se dijete rađa s nesrazmjerno malom glavom, odnosno nerazvijenim mozgom, a povezano je s drugim tjelesnim i kognitivnim poremećajima. U gotovo 50% dosadašnjih slučajeva, nepovezanih s virusom zika, prenatalno dijagnosticiranje mikrocefalije pokazalo se nepouzdanim. Djeca su se ili rodila i razvijala bez simptoma mikrocefalije i srodnih poremećaja, ili po porodu jesu imala simptome, ali su se ipak razvijala bez ikakvih stvarnih poremećaja. Te činjenice dodatno upućuju na to koliko je opasno što se bojazan oko postojeće virusne epidemije povezuje s pobačajem kao mogućim rješenjem.
Pobačaj ne može biti rješenje
Usprkos nemogućnosti da se na znanstveni način potvrdi poveznica između zika virusa i neonatalnih poremećaja, mediji pogrešno i opasno formiraju kolektivnu svijest. Naime, informativni filmovi o zika virusu prikazuju primjere mikrocefalije i sličnih stanja u novorođene djece – sugerirajući tako njihovu uzročno-posljedičnu vezu. Iako su daljnji ishodi istraživanja bitni, oni ni u kojem slučaju ne bi smjeli imati presudan utjecaj na naš stav o temeljnim civilizacijskim vrijednostima, osobito na pravo svake osobe na život. Upravo to temeljno ljudsko pravo je u ovoj situaciji izloženo najozbiljnijoj, makar latentnoj prijetnji. Čak ako bi istraživanja doista dokazala da virus uzrokuje mikrocefaliju – što s tim? Jesu li mikrocefalija i druga slična stanja nešto što po sebi govori o vrijednosti ljudskog života?
Kakav god bio daljnji razvoj situacije, neophodno je da međunarodne i nadležne državne institucije stanu iza nepovredivog dostojanstva i prava na život svake osobe, da se iznađu razumne mjere za suzbijanje širenja virusne epidemije – u skladu s dostupnim činjenicama i bez utjecaja neutemeljenih spekulacija – te da se, sukladno tomu, odbaci ideja pobačaja: bilo kao metode sprečavanja širenja epidemije, bilo kao potrebnog ishoda za trudnoće s dijagnosticiranom mikrocefalijom.
Detaljnije istraživanje na ovu temu napravio je Valentino Findrik, član bioetičkog tima Svjetskog saveza mladih Hrvatska. Dostupno je na službenoj stranici udruge. Pogledajte ovdje.
Svjetski savez mladih Hrvatska djeluje kao podružnica World Youth Alliance, međunarodne organizacije koja broji preko milijun mladih iz cijelog svijeta, a djeluje s ciljem promicanja neotuđivog dostojanstva ljudske osobe i kulture života.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
