The Associated Press o Dodiku: ‘Secesionist koji negira genocid’

“Jednom je u Washingtonu opisan kao antinacionalist i “dašak svježine” na krvavom Balkanu obilježenom ubojstvima, genocidima i podjelama koje su rascjepkale Bosnu i Hercegovinu.

Kako se vremena mijenjaju…”, tim riječima novinska agencija The Associated Press počinje svoj članak o članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz tzv. Republika Srpske Miloradu Dodiku, kojeg nazivaju “secesionistom koji negira genocid”, a koji je pogođen novim američkim sankcijama zbog navodne korupcije.

Dodik je, pišu, u svom stilu uzvratio kako su davno prošli dani kada su zapadne zemlje, a posebice Sjedinjene Američke Države, mogle krojiti BiH po svojoj mjeri. Optužbe za korupciju nazvao je pak “monstruoznim lažima”.

– Sjedinjene Američke Države su velika sila, ali i veliki lažljivci – rekao je Dodik, koji, kako piše AP, inzistira na tezi da ga Zapad kažnjava samo zato što se bori za prava Srba u Bosni.

U članku objašnjavaju kako je BiH disfunkcionalna zemlja od 3,3 milijuna ljudi koja se nikad nije istinski oporavila od rata devedesetih.

Navode kako Dodik vjeruje da će sankcije koje su mu nametnute samo pomoći srpskom narodu da se “oslobodi Bosne i Hercegovine i ojača svoje odnose s pravim prijateljima”, Rusijom i Kinom, šampionima neliberalne demokracije, kao i susjednom Srbijom.

“Poput daška svježeg povjetarca u prostoriji”

AP u svojoj analizi navodi kako je 63-godišnji Dodik postao prominentan 1998. kada je kao umjereni reformist izabran za premijera RS-a, jednog od dvaju postratnih entiteta s pretežno srpskim stanovništvom. NATO-ove mirovne snage, podsjećaju u članku, okružile su ključne javne objekte koje su dotad držale policijske snage lojalne Radovanu Karadžiću, ratnom zločincu osuđenom za genocid, kako bi osigurale da Dodik preuzme kontrolu.

Nedugo nakon toga s njime se susrela i tadašnja državna tajnica SAD-a Madeleine Albright, čiji je glasnogovornik rekao kako je ona rekla da je Dodik “poput daška svježeg povjetarca u prostoriji”.

No, kada je 2001. izgubio predsjedničke izbore, Dodik je promijenio smjer i postao gorljivi nacionalist i secesionist. S godinama je postajao sve moćniji, zauzimajući sve veću moć u entitetu, do te mjere da je 2009. postigao da se iz Bosne i Hercegovine usred objavljivanja izvješća da ga se istražuje zbog korupcije i narušavanja demokracije maknu strani suci i tužitelji.

Potonuće BiH

The Associated Press kaže kako se BiH faktički raspala potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. godine, kada je rascijepljena na dva entiteta – Republiku Srpsku s pretežno srpskim stanovništvom te Federaciju BiH koju pretežno čine Bošnjaci, a zatim Hrvati.

Oba entiteta povezana su kroz određene zajedničke institucije, a za svaku odluku na nacionalnoj razini potrebna je suglasnost sva tri konstitutivna naroda.

U periodu nakon rata, međunarodna je zajednica pokušala održati BiH na pravcu reformi, vršeći pritisak na njihove vođe da napuste govor mržnje i prihvate nerijetko bolne kompromise u zamjenu za financijsku pomoć. No, desetljeće kasnije, fokus međunarodnih političkih snaga prebacio se na druge globalne krize. Samo 600 od 60.000 međunarodnih mirovnjaka koji su nekoć bili u BiH, ostalo je u zemlji. Bosna i Hercegovina prepuštena je sama sebi, izložena rastućem utjecaju Rusije, Kine i Turske, te je nanovo potonula u korupciju i ekonomski pad.

Tijekom godina, Dodik se od optužbi branio bizarnim argumentima. Napadao je domaće i međunarodne nevladine organizacije za ljudska prava, kao i slobodne medije, popularizirao govor mržnje prema svim svojim političkim suparnicima.

Dodikovo bogatstvo

The Associated Press se prisjeća slučaja iz 2008., kada je regionalna razvojna banka dala dva milijuna dolara kredita njegovom sinu, odnosno tvrtki u kojoj je on suvlasnik. Dodik, koji je tada bio predsjednik Vlade Republike Srpske, to je branio riječima kako je “bolje tako, nego da se mlad čovjek navuče na droge”.

Bogatstvo obitelji Dodik teško je, kažu, procijeniti. Dodik je samo 2019. prijavio godišnji prihod i vrijednost imovine iznad 1.2 milijuna eura. Samo vila koju posjeduje u Beogradu procijenjena je na 800 tisuća eura.

Dodik, pak, tvrdi kako su sve tvrdnje o basnoslovnom bogatstvu njegove djece prenapuhane od strane političkih protivnika.

Jedan od najžešćih Dodikovih oponenata je gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković, koji tvrdi kako je obitelj povezana s udjelima u najmanje sedamdeset kompanija.

Umanjivanje zločina u Srebrenici

U nastavku analize The Associated Press piše, Jutarnji list prenosi, kako Dodik redovito umanjuje zločin u Srebrenici, gdje su bosanski Srbi pobili osam tisuća Bošnjaka, tvrdeći da se radi o “fabriciranom mitu”.

Proteklih mjeseci Dodik je opetovano izražavao nadu da će mu ruski predsjednik Vladimir Putin i mađarski premijer Viktor Orbán pomoći da se izbori protiv “tiranije Zapada”.

Sankcije ne vrijede?

Novinari AP-a Ističu kako je nakon 15 godina na čelu RS-a krajem 2019. izabran u Predsjedništvo BiH. Prošle je godine predvodio izlazak srpskih predstavnika iz institucija BiH, čime je blokirao donošenje ključnih odluka.

Dužnosnici koji su pod njegovom kontrolom rekli su kako više neće poštovati odluke Ureda visokog predstavnika, ureda kreiranog Daytonom kako bi se sačuvala krhka ravnoteža među etničkim skupinama u BiH.

A ove je zime Dodik intenzivirao svoju secesionističku kampanju, pokušavajući stvoriti vojsku Republike Srpske te samostalni pravosudni i porezni sustav.

Bošnjake je, piše AP, opisao kao “građane drugog reda” i “konvertite” koji su izdali nekadašnju pravoslavnu vjeru radi jedne večere. Američki, britanski, njemački i dužnosnici drugih zemalja Dodika optužuju da međuetničke sukobe stavlja u prvi plan kako bi izbjegao progon zbog vlastitih koruptivnih (ne)djela.

On odgovara kako ga sankcije neće zaustaviti u borbi za Republiku Srpsku.

> Što je Daytonski sporazum, kojeg Dodik potkopava?

> SAD uveli sankcije Miloradu Dodiku, ali i televizijskoj postaji koja se povezuje s njegovim sinom

> Krajem godine u Hrvatsku stiže televizija povezana s Dodikom: Evo tko će raditi na njoj

> The New York Times o krizi u BiH: Dodikovo ponašanje gurnulo zemlju u najveću krizu nakon rata

> Dodik želi ojačati ‘Republiku Srpsku’: Znate li što je ‘RS’ i kako je nastala?

Što je Daytonski sporazum?

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1991.-1995.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat. Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.

Sporazum je podržao teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, geopolitički je odredio entitete u BiH (Republika Srpska i Federacija BiH) i predvidio međunarodne snage za provedbu sporazuma (IFOR). Uz opći tekst sadržava i dodatne sporazume (anekse) za različita vojna, politička i društvena pitanja (aneks 4 je Ustav BiH) kojima je regulirano djelovanje IFOR-a i međunarodne policije (posebno i snaga NATO-a), nadgledanje razoružanja, razgraničenje entiteta (uz arbitražu za područje Brčkoga), raspisivanje izbora, povratak izbjeglica i raseljenih, unaprjeđivanje ljudskih prava, osnivanje javnih poduzeća, rješavanje sporova među entitetima, očuvanje nacionalnih spomenika i dr.

Neki od problema Daytonskog sporazuma

No, iako je njime okončan rat, nije nastupilo razdoblje pravog suživota i mira.

Jedan od glavnih problema Daytonskog sporazuma zasigurno je legaliziranje tzv. “Republike Srpske”, područja s kojeg su agresorske snage izvršile genocid i protjerivanje velikog dijela nesrpskog stanovništva. Usprkos tome, danas je “Republika Srpska”, uz Federaciju Bosne i Hercegovine, jedan od dva entiteta u BiH.

„Osuđen je jedan od glavnih čimbenika jedne politike i predsjednik nečega za što se sada ispostavlja da je uspostavljeno na zločinima. Ali, to ostaje. Dakle, osudili smo i generala Mladića i Karadžića, ali Republika Srpska ostaje.” – upozorio je 2019. nakon haške presude srpskom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

„Imamo RS koja je na gotovo polovici teroritorija BiH. To je nepravda. Dok god je „RS” u ovim granicama, pravda nije zadovoljena. Ovo je, po mojem mišljenju, slaba utjeha svim onim žrtvama koje su stradale zbog ideje Velike Srbije.” – poručio je tada dr. sc. Nazor.

Jedan od problema prakse koja je proizašla iz Daytonskog sporazuma svakako je i način izbora predstavnika u tročlanom predsjedništvu. U predsjedništvu bi trebao biti po jedan predstavnik svakog od triju konstitutivnih naroda u BiH. No, u praksi to znači da glasači u “Republici Srpskoj” mogu glasovati samo za srpskog predstavnika, a glasači u Federaciji BiH mogu birati hoće li glasovati za hrvatskog ili za bošnjačkog člana predsjedništva. Tako, primjerice, Bošnjaci i Hrvati koji žive u “RS” ne mogu birati svoga predstavnika. Istovremeno, sustav glasovanja u Federaciji ostavlja mogućnost da brojniji narod, Bošnjaci, preglasavanjem Hrvata izaberu i njihova predstavnika, kao što je to bio slučaj s izborom aktualnog hrvatskog predsjednika Željka Komšića.

Na kraju, upitno je i zašto je Daytonski sporazum Srbima dao zaseban entitet, dok, primjerice, Hrvati nisu dobili svoj vlastiti.

Sve su to samo neki od problema Daytonskog sporazuma kojega se i danas tumači na različite načine. Stoga se u posljednje vrijeme sve češće spominje potreba revizije Daytonskog sporazuma, no još uvijek nije jasno na koji bi način bilo dobro urediti Bosnu i Hercegovinu i tko bi to trebao provesti. Do tada bi zasigurno trebalo inzistirati na punoj primjeni Daytonskog sporazuma koji, iako je manjkav, barem formalno jamči ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda.