U četvrtak je u Hrvatskom saboru, u organizaciji Odbora za ravnopravnost spolova, održana tematska sjednica o Kurikularnoj reformi s posebnim naglaskom na građanskom i zdravstvenom odgoju (više pročitajte ovdje). U radu sjednice sudjelovale su i predstavnice udruge U ime obitelji, Natalija Kanački, dr. med. i dr.sc. Beata Halassy, te smo ih zamolili za komentar.
Narod: Kakvi su Vaši dojmovi nakon održane sjednice?
Dr. Halassy: Dobro je što je sjednica organizirana na način da u raspravi mogu sudjelovati i udruge civilnog sruštva. Mislim da je jako važan usmeni dijalog, jer napisanu riječ svatko čita i tumači na svoj način. Nakon sastanka razgovarale smo s gospodinom dr. sc. Borisom Jokićem i nekim članovima stručne i radne skupine za građanski i zdravstveni odgoj. Dosadašnje primjedbe i prijedloge U ime obitelji doživljavali su isključivo kao negativnu kritiku, i zapravo nas i slušaju očekujući jedino negativno, pa su i iz našeg istupa za vrijeme sjednice, u kojem smo zapravo pohvalili kurikul Zdravlje, to jedva čuli. Vjerujem da smo to u razgovoru kasnije jasno istaknuli. Smatramo da je kurikul Zdravlje dobar, da može biti još i bolji, i naveli smo konkretne prijedloge za dodatna poboljšanja.
Narod: Koje bi to bile?
Dr. Kanački: Nužno je u programu jasno definirati odgovorno spolno ponašanje, tako da svima koji će program provoditi bude jasno da ono uključuje i odgodu ulaska u spolne odnose, i vjernost u jednom stvorenoj vezi. Nadalje važno je ukidanje implikacije kako je svaka trudnoća nužno i neželjena kako sada stoji u programu, jer je trudnoća dio zdravlja, a ne bolesti. Zbog prijašnjeg zbilja jako lošeg i ideološki obojenog programa tražili smo jasniju i u potpunosti transparentnu razradu znanja i vještina uz određena odgojno-obrazovna očekivanja koja sada nedostaje (B.1.2.C Prepoznaje i uvažava različitosti; B.2.2.B Objašnjava pravo na izbor. B.2.2.C Uspoređuje i podržava različitosti). Na kraju, preporučili smo uključivanje demografskih stručnjaka u provedbu cjelovite kurikularne reforme.
Narod: Znači Vi smatrate da ova reforma može rješavati i demografske probleme?
Dr. Halassy: Apsolutno. Povod da to eksplicitno istaknemo leži u činjenici da su na neke od primjedbi na dokument Okvir nacionalnog kurikuluma, koje su pristigle u stručnu raspravu i koje su upozoravale na to da se CKR ne bavi demografskim problemom broj jedan u Hrvatskoj – odumiranjem naroda, članovi Ekspertne skupine odgovorili da to nije zadatak cjelovite kurikularne reforme. Smatramo da svaka reforma koja se provodi mora imati u vidu demografsko odumiranje, tj. problem broj jedan našeg društva.
Zbog nedostatka vremena nismo stigli ponuditi i konkretne prijedloge i mehanizme koji mogu taj problem u dijelu rješavati upravo kroz edukaciju o zdravstvenom i građanskom odgoju, pa ćemo iskoristiti ovaj prostor za to: bitno je pojašnjavati i isticati važnost zaštite ljudskog života od začeća do prirodne smrti u domeni ljudskih prava, posebice prava djece (Građanski odgoj); naglašavati važnost čuvanja reproduktivnog zdravlja u obliku odgode stupanja u spolne odnose do potpune fizičke zrelosti reproduktivnog sustava (nezreli sustav je podložniji razvoju spolno-prenosivih bolesti) i potpuno mentalne i duševne zrelosti za sagledavanje odgovornosti vezane uz stupanje u spolne odnose (mogućnost trudnoće) (zdravstveni odgoj); izbjegavati o trudnoći govoriti u kontekstu neželjene (zdravstveni odgoj); isticati važnost vremenskog usklađivanja fiziološki i reproduktivno optimalnog razdoblja svakog čovjeka s njegovom odlukom o zasnivanju obitelji (20-40 godina)(zdravstveni odgoj); isticati kroz cijelo obrazovanje i sve predmete da je stvaranje obitelji i roditeljstvo velika vrijednost, važan cilj, izvora veselja i životnog ispunjenja; isticati upravo prosvjetu kao primjer poziva koji omogućava izvrsnu usklađenost između poslovnih obaveza i obiteljskog života (tako atraktivnost ovog poziva povećavati).
Narod: Iznijeli ste i primjedbe na Građanski odgoj. Koje su osnovne zamjerke?
Dr. Halassy: Za razliku od programa zdravstvenog odgoja, kojeg držimo dobrim, smatramo da je program građanskog odgoja puno slabije kvalitete i da mu mnogi dijelovi nedostaju. Ovo je možda program preslikan iz zapadnih zemalja, koje imaju dugu tradiciju nacionalne samostalnosti, i u kojima možda ne postoji tolika potreba za osvješćivanjem vlastitog identiteta, ali u našoj zemlji je to nužno. Našu djecu treba učiti u kojoj zemlji žive, treba ih naučiti da je vole, da je ne blate nigdje u svijetu, a da je kritiziraju „kod kuće“ u demokratskim procedurama. Danas vidimo da pojedinci, čim ne dobiju od države što žele, ne biraju sredstva i načina da zemlju blate kroz međunarodne institucije, kroz strane medije. Ovdje se vidi nedostatak tog dijela građanskog odgoja.
Konkretnih primjedbi smo uputili mnogo, i najbolje je da čitatelji pročitaju sve njih u dokumentu koji smo za ovu raspravu sastavili i podijelili svima koji su bili zainteresirani (pročitajte ovdje), a ovdje ćemo samo istaknuti neke. Građanski odgoj treba upotpuniti temama koje osvješćuju nacionalni identitet, dakle one koje uključuju riječi : „Hrvatska“, „istina“, „domoljublje“, „domovina“, „dom“, „nezavisnost“ i „zavičaj“, „simboli“, „državnost“, „zastava“, „grb“, „himna“, „ustav“ a zacijelo i još neke, na primjer „radost pripadanja“, „čast“, „poštenje“, „viteštvo i kavalirstvo“, „hrabrost“, „žrtvovanje“, „ponos“…. Pohvalili smo dobro razrađenu edukaciju o poštivanju nacionalnih manjina i njihovih prava, no ukazali smo da u okviru upravo ovoga predmeta, sve učenike, a napose, ciljano i specifično one u manjinskim školama, treba učiti da je Republika Hrvatska njihova domovina, da je dobrobit Hrvatske njihov interes, ali i odgovornost, i da su hrvatska Vlada, policija, vojska, šport, umjetnost i sve drugo jednako njihovi kao i onih učenika koji su hrvatske nacionalnosti. Naglasili smo da je potrebno jasno razlučiti civilno društvo od civilnih udruga, te da nije prihvatljivo da pripadnici pojedinih udruga provode edukaciju u sklopu ovog programa u bilo kojem obliku. To mogu jedino i isključivo učitelji i nastavnici. Još bih istakla da držimo neprihvatljivim vođenje djece školske dobi na bilo kakve prosvjedne akcije i to smo jasno istakli.
U zaključku, predložili smo da se radna skupina za Građanski odgoj iznova formira, ili da se dopuni, ili da se u nekom dijelu izmijeni, ljudima koji mogu sagledati cjelovitost Građanskog odgoja potrebnog za ovu zemlju.
Narod: Jeste li ste uočili još neko nerazumijevanje Vaših dosadašnjih istupa od strane autora kurikularnih dokumenata?
Dr. Kanački: Jedan veliki izvor nerazumijevanja jesu naši dosadašnji istupi i preporuke da se sadržaji predloženih sedam međupredmetnih tema ne izdvajaju u zasebne kurikule. Autori kurikula iz toga su iščitali da smatramo da građanski i zdravstveni odgoj nisu potrebni, što je krivo. Reforma obrazovanja je nužnost i pozdravljamo napore ekpertne skupine da izrade stručan i ideološki nepristran program. Smatramo da je izuzetno važno educirati djecu o zdravom stilu života, pripremati ih za aktivno građanstvo te poticati u njima poduzetnost u različitim područjima života. Doista smatramo dobrim da se na jednom mjestu popišu svi sadržaji koji obrazovanje iz tih područja čine.
No smatramo da taj popis svih tema i sadržaja koji se trebaju obraditi u okviru međupredmetne npr. zdravlje ne treba biti u formalnom smislu kurikul, poput kurikula osnovnih predmeta. Provedba svakog kurikula je administrativno zahtjevna za učitelje i profesore, oni u svakom kurikulu i za svaku temu trebaju izrađivati planove, trebaju za svaku temu u svakom kurikulu provesti vrednovanje. Smatramo da teme, poput zdravlja, građanskog odgoja, poduzetništva, treba uvrstiti u već postojeće predmetne kurikule (glavnina sadržaja već jest ugrađena već godinama), postojeće predmetne kurikule nadopuniti, gdje je potrebno, dodatnim ishodima koji se tiču stjecanja zdravstvenog ili građanskog ili poduzetničkog odgoja, izraditi kurikule razrednika u kojima će biti propisani sadržaji zdravstvenog, građanskog, poduzetničkog ili nekog drugog obrazovanja, koji nisu za sada pokriveni niti jednim predmetnim kurikulom. Dakle, mi samo smatramo da je administrativno opterećujuće za nastavnike da provode te sadržaje kao da se radi o zasebnom i neovisnom kurikulu.
Sadržaji da (iako o nužnosti svih 7 predloženih treba raspraviti), ali ugrađeni u kurikule pojedinih predmeta i satova razrednika, a ne u formatu zasebnog kurikula. Jer ne postoji niti nositelj tako hipotetski kreiranog zasebnog međupredmetnog kurikula, koji bi bio odgovoran za njegovu provedbu. U školama se jasno zna tko je odgovoran za provedbu kurikula npr. povijesti ili hrvatskog u toj školi. Za međupredmetne teme takva osoba ne postoji. I zato one i trebaju biti teme koje su ugrađene u cijelo obrazovanje, dakle bez forme službenog kurikula.
Narod: Želite li još nešto komentirati ili prenijeti neki dojam iz same rasprave?
Dr. Halassy: Rasprava je bila u dobroj, uljuđenoj, korektnoj atmosferi, gospođa Sobol ju je dobro moderirala, svi pozvani imali su priliku izraziti svoje stavove. Ono što me možda najviše šokiralo jest činjenica da zapravo često nositelji vlasti nisu svjesni koje su njihove zadaće, ovlasti i odgovornosti. Kao primjer navest ću jednu situaciju. Saborski zastupnik Ilčić (Domoljubna koalicija) se osvrnuo na krivu sliku, koja se u medijima stvara, da je „krajnji čas da se kurikulum reformira, jer o obrazovanju godinama nitko ne brine“.
Rekao je da je obrazovanje zapravo jedini sustav u kojem se više puta od osnutka države pokušavalo provesti reformu kurikuluma, ali da problem nastaje u provedbi. Naveo je primjer HNOS-a, koji u škole nije uveden, za što je optužio između ostalog i MZOS, kojeg je u prošlom mandatu vodio kadar SDP-a. Saborska zastupnica Glasovac (Hrvatska raste), koja je u mandatu prošle vlasti bila pomoćnica za obrazovanje ministra Mornara je tada s nevjericom pitala zar on misli da je MZOS odgovoran za provedbu ili neprovedbu kurikuluma, jer su po njenom shvaćanju za to odgovorne škole. I tako je zorno pokazala stvarni problem u našoj državi.
Da državni dužnosnici nemaju pojma što je u domeni njihove odgovornosti. Jer tko bi u ovoj državi trebao biti odgovoran za provođenje propisa iz domene obrazovanja, ako ne MZOS? MZOS mora pripremiti zakonodavni okvir, mora stvoriti preduvjete da se on provodi, mora nadgledati provedbu i evaluirati učinke propisa i pozvati na odgovornost one dionike cijelog sustava koji ne provode zakone. U našoj državi je stvarni problem taj da se zakoni koje imamo ne provode, i da nitko ne sankcionira to neprovođenje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
