Da su Hrvati navikli na medijske manipulacije pokazali su posljednji parlamentarni izbori koji su završili jednako kao oni u Americi, pobjednici izbora svi su samo ne oni kojima su mediji dali podršku, svi su pobijedili samo ne oni za koje su ankete prognozirale da će pobijediti. Da smo u Americi rekli bismo deja vu.
Spomenuli smo da je slično razmišljanje i u Sjedinjenim Američkim Državama? Amerikancima je dosta medijskih manipulacije stvaranja lažne slike o životu koji zapravo ne postoji. To je jedan od bezbroj razloga ovakvog epiloga predsjedničkih izbora u noći političkog ludila. Tko je mogao prognozirati da će Donald Trump uvjerljivo slaviti protiv apsolutno favorizirane Hillary Clinton? Nitko zapravo, kao što malo tko danas u Hrvatskoj nasjeda na medijske podvale i histeriju medija povezanu s pobjedom Donalda Trumpa. Mediji zapravo šire ničim utemeljenu histeriju kao da se kuga vratila, ili još gore, kao da Josip Broz Tito ponovno maršira na čelu kolone. Kuga ili komunizam? Teško je reći što je više poharalo čovječanstvo.
Naime, s naslovnica uvjetno rečeno hrvatskih medija vrište naslovi koji sugeriraju skori smak svijeta, koji, naravno, sa sobom nosi Trump, kao da su Amerikanci pobjedom Trumpa dobili krvoločnog vanzemaljca iz filma Dan nezavisnosti za predsjednika koji se sprema progutati svoje brojne žrtve. Istina, je, dakako, posve drugačija, Amerikanci su zapravo birali između dva zla, pritom se ovog puta nisu dali obmanuti od medija koji su milijunima Amerikanaca željeli podvaliti priču kako je zapravo senatorica Clinton opasna po građane, no, Trump je dobio status apsolutnog zla, gospodara tame. Između “opasnosti” i “iskonskog zla” mediji su se nadali da će građani jedine svjetske supersile ipak izabrati “opasnost” koja se za razliku od ”zla” da kontrolirati.
Amerikanci nisu nasjeli, i sami su svjesni da klan Clinton Amerikom vlada više ili manje dvadeset pet godina. Dosta za jedan ljudski vijek.
Nećemo sada ulaziti u analizu biračkog tijela koje je iznjedrilo i podržalo Trumpa u pohodu na Bijelu kuću, mahom se to radi o radnicima, obespravljenima, onima koji su odavno počeli gubiti nadu, dakle, američkom srednjem sloju koji se urušava i kao i hrvatski nestaje. Je li Trump stvarni zaštitnik američke sirotinje, kako neki tvrde? Ovakav vic, koji naginje crnom humoru, naravno, daleko je od istine. Trump je puno toga, to ipak nije. Trump je ponudio nadu, bez obzira bila ona virtualna ili ne, Hillary Clinton većini Amerikanaca nije dala čak ni to, tako da su za Trumpa glasovali ljudi koji panično žele promjene, a za Hillary oni koji su se tih promjena, iako su ih željeli, bojali.
No, da se ovo ne bi pretvorilo u puko nabrajanja razloga debakla Hillary Clinton, što bi bilo krajnje pogrešno s obzirom kako su razlog dali jedini mjerodavni za to, američki glasači, spomenimo sportaše i uglavnom lijevo orijentirane uvjetno rečeno hrvatske medije koji posljednjih godina zapravo atakiraju na sve one koji ne razmišljaju kako establishment želi da se razmišlja, većinu drugačijeg razmišljanja dio medija naziva konzervativnom revolucijom, koja, kako vidimo, ne postoji. Jer kad bi konzervativna kulturna revolucija postojala ne bi ministrica kulture bila Nina Obuljen i ne bi brat kontroverznog povjesničara Dragana Markovine, Damir Markovina, dobio od HAVC-a više od 100 000 kuna.
Malo o politici u sportu, tako mediji tvrde da su “svjetski sportaši u panici i nevjerici zbog pobjede Donalda Trumpa.” To je zapravo gruba i klasična podvala jer ne možete razmišljanje dvadesetak sportaša proglasiti mišljenjem svih vrhunskih sportaša diljem svijeta tim prije što je i Trump imao potporu nekih vrhunskih američkih sportaša, pa i košarkaša.
Kakva nevjerica? Zašto nevjerica? Naime, ako smo svi pratili predsjedničke izbore u Americi i prljavu kampanju oba kandidata onda u ništa nismo sigurni osim u činjenicu da se Trump nije pretjerano bavio sportom, definitivno nije prijetio sportašima, niti mu je sport, uostalom kao ni Hillary Clinton, bio u prvom planu, tek je rekao da je nekoć volio igrati nogomet, a prije toga, prije kampanje, proglasio je srpsku tenisačicu Anu Ivanović najljepšom ženom koju je ikada vidio. To je razlog za nevjericu?
Trump je u sjajnim odnosima s brojnim sportašima, pa i tenisačima, pritom moramo spomenuti Martinu Navratilovu, jednu od najvećih tenisačica svijeta svih vremena, s kojom, naravno, nije ni u kakvom odnosu, a koja je zbog pobjede Trumpa Ameriku nazvala rasističkom i seksističkom državom. Naravno, reći će da je to učinila zbog činjenice da pripada LGBT populaciji s obzirom kako je i sama – ‘oženjena’. Neki će reći da baš iz LGBT lobija stižu nasrtaji na Trumpa, iako novi američki predsjednik još nije nogom ni kročio u Bijelu kuću, s obzirom kako će dužnost predsjednika preuzeti od Baracka Obame tek 20. siječnja. Je li to važno? U principu ne, jer mi zapravo ne znamo tko je zapravo Trump političar.
Jutarnji list je prenio reakciju pet ili šest sportaša koji su “zgroženi pobjedom Trumpa”, ali nisu zgroženi svojim postupkom s obzirom kako u demokraciji o pobjedniku izbora odlučuje narod. Imaju li pravo građani glasovati a da to ne šokira razne interesne skupine i razmislite na kraju jesu li “sportaši diljem svijeta” samo oni koji su “zgroženi”, a koji ne pripadaju većini jer većinu sportaša politika ne zanima, ili su sportaši diljem svijeta svi sportaši, pa i oni koji misle drugačije? Politiku na neki način u svojoj butiki ne žele ni FIFA, ni UEFA, ni FIBA. Jesu li sportaši i oni kojima je svejedno tko je pobijedio na predsjedničkim izborima u Americi i koji znaju da o tome odlučuju građani, a ne mediji i razne interesne skupine koje su zahvaljujući ”poticaju” dosadašnje američke administracije zapravo uživale velike povlastice i dobivale jednako tako velike “donacije?” ”Signal” iz Washingtona uvijek se daleko čuo.
Za kraj spomenimo da su neki sportaši najavili preseljenje zbog Trumpa, pa su čak su spominjali druge planete, konkretno Mars. To su učinili i neki glazbenici u Hrvatskoj. Bez bojazni, niti će oni napustiti svoje vile na Floridi, u Kaliforniji, niti će Mile Kekin napustiti našu Zemlju kako bi se kao dragovoljac pridružio prvoj ljudskoj misiji na Crveni planet. Radi se o patetičnoj i ničim utemeljenoj histeriji, koja je izvana bijesom jer su se eto građani odlučili glasovati protiv kandidata kojeg su oni podržavali.
Donald Trump, s obzirom na poslovne pothvate i činjenicu da se više puta oporavljao, poput feniksa, od samoproglašenog bankrota, puno toga zna, ali za Milu Kekina nikad nije čuo, tako da je Mile u Hrvatskoj i na zagrebačkom parkiralištu siguran.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
