Italija će ove zime imati problema s grijanjem ako ruski sukob s Ukrajinom poremeti opskrbu plinom, a Libija utone u kaos, što bi moglo ugroziti gospodarski oporavak zemlje nakon višegodišnje recesije.
Italija ovisi o uvozu plina koji pokreće gotovo polovicu njezinih elektrana pa strahuje od poremećaja opskrbe zbog sukoba između Rusije i Ukrajine i međusobnih sankcija između Zapada i Moskve.
U slučaju prekida opskrbe bit će prisiljena koristiti svoje zalihe plan, organizirati skup izvanredni uvoz tankerima i smanjiti potrošnju teške industrije.
“To je problem. Kratkoročno, Italija nema alternativu za ruski plin”, rekao je Leonardo Maugeri, bivši direktor Enija za strategiju koji sada radi na Harvard Kennedy School.
I bivši glavni direktor Enija Paolo Scaroni upozorio je da bi prekid isporuke ruskog plina doveo do povećanja cijena i problema u opskrbi.
Sjeverna Afrika također je prijetnja. Iako izvoz nafte i plina iz Libije zadnje vrijeme raste, talijanski uvoznici strahuju da bi eskalacija nasilja mogla to ugroziti.
Alžir je tako postao ključan.
Italija je povećala uvoz ruskog plina na 49 posto opskrbe u prvoj polovici godine, prema 41 posto 2013. i 32 posto 2012. Talijanski uvoznici odrekli su se uz to zbog ruskog plina nekih alternativnih izvora, smanjujući opcije.
Edison je primjerice suspendirao ugovor a Alžirom, Enel prodao neke pošiljke LNG-a iz Nigerije britanskom BG Groupu, a Eni prepolovio uvoz iz Alžira i mogao bi imati veće troškove ako zatraži više plina.
“Ako sporazum između Sonatracha i Enija omogući alžirskom plinu da se vrati u Italiju tada čak i dulji prekid iz Rusije ne bi trebao imati veći utjecaj, ali bez alžirskog plina moglo bi biti teško”, smatra Wood Mackenzie, analitičar za energetiku Massima Di-Odoarda.
Alžir je bio najveći talijanski opskrbljivač plinom, ali izvoz u Italiju prošle je godine pao za 40 posto zbog povećanja domaće potrošnje, smanjenja proizvodnje i privlačnih azijskih tržišta LNG-om.
Maugeri smatra da bi Italija mogla povećati uvoz iz Alžira relativno lako, ali uz visoku cijenu.
Druga rješenja mogla bi biti veći uvoz LNG-a, korištenje zaliha plina i veća potrošnja nafte i ugljena.
Italija može uskladištiti 16 milijarda prostornih metara plina. Do listopada zalihe bi trebale biti rekordno pune.
Potpuni prekid isporuke plina preko Ukrajine stvorio bi Italiji manjak od 100 miljuna prostornih metara na dan, a Rusija bi mogla preusmjeriti 35 milijuna prostornih metara kroz plinovode Sjeverni tok i Opal.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
