Čak je i jedan Johnny Štulić svojevremeno pjevao „Poljska nikada nije imala kvislinga“, znajući da se radi o zemlji i narodu koji je uvijek stajao na braniku Europe i njenih istinskih vrijednosti, za ideale koje je Europa nekada visoko cijenila. Poljska je bila jedina država koja je u II. svjetskom ratu imala istovrmemeni ustanak i otpor protiv nacizma i komunizma, koji su je dogovorno okupirali i podijelili. Ipak, niti to nije bilo dovoljno HRT-u da ne prikaže tendenciozni izvještaj iz Varšave sa proslave 100. godina neovisnosti Poljske, što je izazvalo diplomatski skandal između naše dvije prijateljske države.
> Poljska HRT-ov prilog o proslavi 100-godišnjice neovisnosti smatra skandaloznim i manipulativnim!
Stotinama godina Poljaci su spašavali Europu od islamske invazije Turaka, a zatim se hrabro borili protiv najvećih zala 20. stoljeća: nacizma i komunizma.
U 20 stoljeću Poljska je bila najaktvnija i najjača država koja je rušila nacizam i komunizam, i tu dugačkom periodu od 1939-1989, dok je zapadni svijet samo postrance promatrao tragediju Poljske
To nitko nije učinio osim Poljske.
Danas taj zapadni svijet, političari i mediji iz zemalja koje su pružale nikakav ili vrlo slab otpor najvećim zlima 20. stoljeća – nacizmu i komunizmi – se gotovo natječu optuživati Poljsku za zla protiv kojih se ta zemlja borila!
I to s velikim žrtvama!
> (FOTO, VIDEO) Poljska slavi stotu obljetnicu neovisnosti: ‘Ponosan sam što sam Poljak’
> Papa Franjo čestitao Poljacima Dan neovisnosti: ‘Neka Božji blagoslov bude uvijek s vama!’
U središte hrvatske javnosti taj problem je došao kada se hrvatska dalekovidnica HRT uključila u taj mainstream pristranim i nekompetentnim izvješćem sa proslave 100. godišnjice neovisnosti Poljske u Varšavi. Što je izazvalo službeni prosvjed Poljske prema Hrvatskoj i veliku ljutnju među poljskim diplomatima. Osobito stoga jer je HRT objavio prilog u središnjem Dnevniku.
Poljska – bedem protiv napredovanja islama i Turaka u srce Europe
Nekoć najveće europsko carstvo tijekom početka novog vijeka, Poljsko-Litavska unija nastala u 16. stoljeću, odigrala je presudnu ulogu, uz Habsbursku Monarhiju, tj. Mađarsku i Hrvatsku, u spašavanju Europe od Turaka i višestoljetne dugačke i tragične invazije islama u srce Europe s ciljem dekristijanizacije Europe. Već stoljeće kasnije, slavni poljski vojskovođa Jan III. Sobjeski, veliki vladar Poljsko-Litavske unije, stiže sa svojim Poljacima 1683. godine pred Beč i spašava prijestolincu Europe od pada u ruke Turaka koji su ga opsjedali.
Zbog brojnih pobjeda Sobjeskog i njegovih Poljaka nad Turcima, sami Turci su ga nazvali Poljski Lav.
U 18. stoljeću, razdirana agresivnim imperijalnim susjedima poput Švedske, Njemačke (Pruske), Rusije i dijelom Austro-Ugarske poljska država nestaje sa političke karte Europe, te Poljska gubi svoju neovisnost na gotovo 200 godina.
To su poznate tri podjele Poljske izvršene u 18. stoljeću.
Podjela Poljske krajem 18. stoljeća
Poljska – bedem protiv ruskog komunizma i njemačkog nacizma
Ovakva situacija je trajalasve do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine, kada su savezničke snage poduprle prijedlog SAD-a da se obnovi poljska neovisnost.
Poljska 1918. godine postaje neovisna država.
Nakon toga Poljska je odigrala ključnu ulogu u spašavanju Europe: najveći uspjeh imala pobjedom u ratu sa komunstičkim Sovjetima 1920. godine kada je Crvenoj Armiji koja je bila u ekspanziji prema središnjoj Europi i poraženoj Njemačkoj, nanijela veliki poraz na rijeci Visli. Taj poraz komunista na Visli nazvan je u Poljskoj “čudo na Visli”, te Poljaci smatraju da ih je Gospa spasila s obzirom na očekivani poraz i prodor komunista u srce Europe.
Poljaci, kao i Hrvati, su veliki štovatelji Gospe, te svoj narod redovito prikazuju zaštiti i zagovorništvu Blažene djevice Marije.
No, neovisnost Poljske trajala je svega 21 godinu, jer je 1939. Poljska ponovno napadnuta od svojih glavnih neprijatelja koji su kroz povijest radili na njenom nestanku: Njemačke sa zapada i Rusije sa istoka.
Ovog puta je to bilo podupirano ne samo imperijalizmom Nijemaca i Rusa, već i najvećim zločinačkim (socijalističkim) ideologijama u povijesti Europe: nacionalsocijalizmom i komunizmom. Poljska je podijeljena između nacista i komunista, poljski narod je bio ubijan, protjeran i bacan u logore, a poljska kultura, jezik i škole progonjeni i sustavno zatirani, kako od Nijemaca tako i Rusa.
Simbola svega toga postala je Katynska šuma – mjesto stratišta poljske inteligencije i društvene kreme.
I u tom smislu su Poljaci slični Hrvatima, i oni su preživjeli pokolje, logore, pokušaj potpunog uništenja narodnog duha i zatiranje nacionalnog identiteta.
Hrabri poljski narod se time nije mirio i imao najveći organizirani ustanički pokret tijekom II. svjetskog rata u Europi.
Poljska je tako jedina država u Europi koja se suprotstavila objema zločinačkim ideologijama: nacizmu i komunizmu. Kao nagradu za to, Zapad je predao Poljsku nakon II. svjetskog rata u ruke Sovjetskog Saveza – najveće imperije zla 20. stoljeća. I tu se poljski čovjek, katolik, nije mirio i kroz sve vrijeme sovjetske komunističke okupacije i diktature pružao pasivni i aktivni otpor komunizmu, te bio okidač pada komunizma u svim europskim zemljama 1989. godine.
U svemu tome kod Poljaka ključnu ulogu odigrala je Katolička Crkva, te je snažna pripadnost katoličanstvu treća i najveća sličnost Hrvata i Poljaka. To su dva katolička naroda vjerna papi, Vatikanu i Crkvi, te su kao takvi crna točka na političkoj karti liberalno-masonskih krugova Europe.
A Crkva je kod Poljaka i Hrvata odigrala povijesnu ulogu ne samo u očuvanju vjere, već i nacionalnog identiteta.
Lijevo-liberalni mediji i političari EU organizirali hajku na Poljsku – zašto?
Ovih dana, Poljska slavi 100 godina svoje neovisnosti i Poljaci se silno time ponose. Raduju se svojoj neovisnosti, ponosni na svoje korijene, svoju vjeru i svoju zemlju. Ali ne i lijevo-liberalni Europa i njeni mediji, koji su digli su veliku hajku i harangu na Poljsku diljem Europe govoreći da se radi o nekakvoj obnovi fašizma i nacizma (!).
Protiv kojih su se Poljaci najhrabrije borili od svih europskih naroda!
Dapače, države ili pojedini poltičari iz država Zapadne Europe, u kojima je nacizam i fašizam itekako uhvatio korijene prije II. svjetskog rata i koje su bile kvislinško-kolaboracionističke s nacizmom, danas prozivaju Poljsku za obnovu nacizma.
Kakvo nepoštovanje žrtava jednog hrabrog i nepotkupljivog naroda u borbi protiv najmaračnijih ideologija!
Već po tipičnom obrascu, viđenom često i u Hrvatskoj, mnogi novinari lijevo-liberalnih medija kružili su prošli vikend prilikom proslave 100 godina nezavisnosti Poljske ulicama Varšave tražeći najmanji znak da bi potvrdili svoje laži da se radi o fašističko-nacističkom skupu. Tako su npr. u masi od 200.000 građana uspjeli fotografirati jednog čovjeka koji pali zastavu EU proglašavajući taj čin fašističkim, kao da se radi o nekomu ko se raznio bombom i ubio nekoliko desetaka ljudi. Paljenje baklji u čast neovisnosti Poljske proglašavali su istovjetnim nacističkim skupovima Adolfa Hitlera (!), tisuće poljskih zastava u koloni budila su „stara sjećanja“ (protiv se kojih Poljska borila!) , proglašavali su stotine tisuće građana rigidnim nacionalistima i slično.
A sve samo zato što Poljska već godinama inzistira na svom pravu da vodi svoju državnu politiku po volji svog naroda i ne podliježe pritiscima Bruxellesa i njegove administracije.
Merkel-Macronovska Europa ovih dana i godina pred našim očima doživljava kolaps, a lijevo-liberalni mediji nas nastoje uvjeriti o nekakvoj krivnji Poljske za katastrofalnu situaciju u Europi, te strah koji se uvukao građane. Plaše Europljane Poljskom, a sami građani znaju da je to laž i da strah i tjeskoba dolaze iz sasvim druge strane . Taj strah se uvlači ne zbog Poljaka, već učestalih terorističkih napada na ulicama gradova Europa, no-go zona gdje običan građanin ne smije kročiti, milijunima imigranata koji silom žele ilegalno ući u Europu, te nesposobnosti europskih vođa da riješe te probleme.
To je temeljni uzrok straha građana Europe, a ne laži o Poljskoj!
Jedina krivnja Poljske je u tome što ne želi, kao ni Mađarska, popustiti Bruxellesu. Poljska ne želi dopustiti ilegalnu, već legalnu, imigraciju, ne želi potpisati Marakešku deklaraciju, krivnja je u tome što Poljska želi izvršiti potpunu lustraciju servilnih ostataka komunističkih recidiva u njihovim ministarstvima i državnim službama, što je odlučila maknuti simbole komunizma i sovjetskih vojnika, sa ulica svojih gradova, što poštuje ljudski život od početka i ne dozvoljava pobačaj, što svoju politiku veže uz Višegradsku skupinu i SAD…
To su glavni razlozi zašto je Poljska ovih dana u središtu histerije lijevo-liberalnog establishmenta i njihovih medija. Poljska više ne želi da se njom upravlja iz Berlina, Moskve ili Bruxellesa, već želi ostati vjerna svom nacionalnom identitetu i biti država svih građana koji Poljsku smatraju svojom domovinom i poštuju njene zakone.
Budimo do kraja iskreni: Poljska ne želi saviti leđa pred Bruxellesom, novim svjetskim poretkom i ucjenama Zapada, i to je njen najveći i jedini krimen.
A ne nikakav fašizam ili nacizam, kojeg vide samo oni koji tako hoće i za tko zna čije račune.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
