Zašto Hrvatska zbog zaštićenih najmoprimaca gubi sporove na ESLJP, a milijunske odštete plaćamo svi iz državnog proračuna?

Zašto u Hrvatskoj i dalje postoje zaštićeni najmoprimci, zbog čega se vlasnicima nekretnina povređuje pravo na mirno uživanje vlasništva, te se zbog toga gube postupci na Europskom sudu za ljudska prava, što se plaća stotinama tisuća eura iz državnog proračuna?

Povlaštene najamnine

Ova se pitanja bez odgovora upućuju svaki puta kad od Europskog suda za ljudska prava stigne nova presuda nakon opravdanih tužbi vlasnika stanova protiv Republike Hrvatske. Tada se vlasti čudom čude da u Hrvatskoj postoji privatno vlasništvo, koje je zaštićeno Ustavom, a mainstream mediji uglavnom su puni razumijevanja za zaštićene najmoprimce, koji i dalje uživaju povlaštene ekstremno niske najamnine.

Tako je i u lipnju ove godine Europski sud za ljudska prava (ESLJP) objavio dvije presude u kojima je utvrdio da je Hrvatska povrijedila prava na mirno uživanje vlasništva vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, a u jednoj od presuda dosuđena je i odšteta od preko 100 tisuća eura.

> Peternel o ‘zaštićenim najmoprimcima’: Štiti se crvena buržoazija

> Odvjetnik Novosel: ESLJP je presudom dao pljusku Hrvatskoj jer je oštetila vlasnike stanova zbog zaštićenih najmoprimaca

Podnositelji zahtjeva pred Europskim sudom za ljudska prava su prije toga pred hrvatskim sudovima pokrenuli građanske postupke tražeći iseljenje zaštićenih najmoprimaca iz njihovih stanova u Splitu i u Zagrebu. Hrvatski sudovi odbili su njihove tužbe za iseljenje zaštićenih najmoprimaca.

Povreda Konvencije

Europski sud ponovio je da povreda Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda proizlazi iz samog hrvatskog zakonodavstva, kao što je to već utvrdio u više presuda u odnosu na Hrvatsku, pa vlasnici stanova nisu mogli učinkovito pobijati visinu zaštićene najamnine pred hrvatskim sudovima ili vratiti u posjed svoje stanove.

Europski sud zamijetio je da su hrvatski sudovi recentno razvili praksu da vlasnici stanova mogu tražiti isplatu razlike između visine tržišne i zaštićene najamnine u građanskim postupcima pred hrvatskim sudovima. Međutim, nova sudska praksa ustalila se tek nakon što su podnositelji podnijeli zahtjev Europskom sudu, pa im nije koristila.

Stoga je vlasnicima stana u Splitu, koji su tražili naknadu materijalne štete, Europski sud zajednički dosudio 106.200,00 EUR na ime razlike između zaštićene i odgovarajuće najamnine, kao i naknadu nematerijalne štete i troškova postupka u iznosu od 13.340,00 EUR.

Vlasnici stana iz Zagreba dosudio je naknadu za nematerijalnu štetu u iznosu od 5.000,00 EUR.

I drugi slučajevi

Podsjetimo, postoje i drugi slučajevi, pa je tako lani Europski sud za ljudska prava također utvrdio da u Hrvatskoj vlasnici stanova nisu u mogućnosti koristiti vlastite stanove odnosno ostvariti odgovarajuću najamninu što predstavlja povredu prava na mirno uživanje vlasništva.

Dana 10. lipnja 2021. Europski sud za ljudska prava objavio je presudu u dva predmeta vlasnika stanova protiv Hrvatske u kojoj je također utvrdio povredu prava na mirno uživanje vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

Podnositelji su podnijeli tužbu Europskom sudu za ljudska prava jer dugi niz godina nisu mogli koristiti stanove koje imaju u vlasništvu niti dobiti tržišnu najamninu zbog toga što su njihovi stanovi dani na korištenje zaštićenim najmoprimcima.

Povreda prava

Odlučujući u ovim predmetima Sud je odbio sve formalne prigovore tužene države Hrvatske smatrajući da se radi o situaciji kontinuirane povrede prava vlasništva podnositelja. Sud je u presudi notirao izmjene Zakona o najmu stanova koje su stupile na snagu 2018. godine, koje je međutim Ustavni sud ukinuo svojom odlukom iz rujna 2020. godine. Stoga je Europski sud za ljudska prava primijetio da se ovi predmeti ni po čemu ne razlikuju od već prije presuđenog predmeta s obzirom da nije došlo do zakonskih promjena u odnosu na prava vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, odnosno da i one promjene koje su učinjene nisu stupile na snagu jer su poništene odlukom Ustavnog suda. Sud je utvrdio da stoga nema razloga odstupiti od svog stajališta koji je zauzeo u prvoj presudi te je utvrdio da je i u ovim predmetima došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva.

Konačne presude

Odlučujući o naknadi za povredu prava mirnog uživanja vlasništva zajamčenog Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Europski sud za ljudska prava se pozvao na utvrđenja iz predmeta Bittó i drugi protiv Slovačke. Sud je procjenjujući odgovarajuću visinu najamnine, imao u vidu informacije o tržišnoj najamnini za slične stanove u relevantnom razdoblju i o zaštićenoj najamnini na koju su podnositelji kao vlasnici imali pravo. Na taj je način odredio naknadu uzimajući u obzir kvadraturu stanova. Sud je prvoj podnositeljici zahtjeva u lipnju 2021. dosudio iznos od 54.200 EUR na ime materijalne štete, 5.000 EUR na ime nematerijalne štete te 1.245 EUR na ime troškova postupka. Drugom podnositelju Sud je dosudio iznos od 95.100 EUR na ime materijalne štete, 5.000 EUR na ime nematerijalne štete te 1.000 EUR na ime troškova postupka

I ova je presuda konačna.

“Bez posjeda”

Josip Hrastić iz Udruge vlasništvo i posjed, u kojoj su okupljeni vlasnici stanova, iznio je 5. srpnja ove godine u Novom danu drugu stranu priče o problematici zaštićenih najmoprimaca, osvrćući se pritom na gostovanje Gordane Vojković, predsjednice Hrvatskog saveza stanara, u kojem se okupljaju zaštićeni najmoprimci.

Hrastić je na početku istaknuo da je on jedan od vlasnika koji 70 godina ne mogu doći do svojih stanova koji su im oduzimani po više osnova nakon Drugog svjetskog rata.

“Mi smo kategorija koja je ostala bez posjeda. Vlasništvo je uvijek bilo naše i u tim stanovima su silom zakona, države, useljeni stanari. To su stanari u prisilnom najmu. Oduzimalo se masovno, na desetke tisuća stanova i kuća”, kazao je Hrastić dodajući da sada imamo “ostatke ostataka” tih problema.

Ukazao je na postojanje pravomoćne presude Hrvatskoj za kršenje ljudskih prava vlasnika.

“Državi je naloženo da mora izmijeniti svoje zakonodavstvo. Država je to teškom mukom učinila tek 2018. godine, četiri godine nakon donesene presude. Zakon je bio na snazi dvije godine, nakon toga ga je Ustavni sud u cijelosti ukinuo. Interesenatna je ta presuda jer kada je pročitate vidite da je taj zakon po njima bio u potpunosti u skladu s Ustavom, ali ukinut je samo zato jer je država propustila svoju odgovornost socijalnog zbrinjavanja socijalnih najmoprimaca i prebacila je to na njih, a opet je sve to skupa navalila na leđa vlasnika”, kazao je Hrastić.

Sve na leđima vlasnika

Govoreći o tome koliko je takvih slučajeva trenutno preostalo, napomenuo je da se radi o malom broju.

“Imamo podatke da se 2002. godine, kada je donesen jedan prijedlog zakona o izmjenama zakona o najmu stanova, baratalo cifrom od 3009 stanova. Naši podaci govore da je 1998. godine bilo blizu 3000 stanova. Zanimljivo je da se kod donošenja zakona 2018. godine baratalo s oko 3750 stanova. Realna brojka po svim pokazateljima nema više od 1000 do 1100”, rekao je pa nastavio:

“Nećemo se baviti kojekakvim teorijama zavjere, nećemo se baviti sovama i papigama kao jučer, mi pokušavamo svoj problem riješiti u okviru institucija i sistema. Što je razlog da se ništa ne čini? Formirana je neka fantomska radna skupina koja je imala četiri sastanka, zadnji u 11 mjesecu. Od tada ne znamo ništa. Smatramo da se ne želi to napraviti nego se nadaju da će se to prirodnim putem riješiti” – istaknuo je Hrastić.

Što kaže zaštićena najmoprimka?

Gordana Vojković, predsjednica udruge Hrvatski savez stanara – građana EU, govorila je u Novom danu o stanarskom pravu i problematici zaštićenih najmoprimaca.

Na pitanje kakvi su rezultati nakon što je u proteklih godinu dana održano više sastanaka u Ministarstvu graditeljstva, gđa Vojković je kazala:

“Stanarsko pravo koje smo mi dobili je država dala, dakle, nismo provalnici, okupatori u tim stanovima. To su bila naša stečena prava. 1996. godine naša stečena prava oduzima neki političar pisanjem zakona o najmu stanova. Postajemo podstanari u stanovima za koje još postoje aktivna rješenja stanarskog prava.”

Ističe da prvi zakon koji je napisan o najmu stanova nema točke o vladavini prava, kao niti točke o stečenim pravima, te o konvenciji o temeljnim ljudskim pravima, za što kaže da su tri najosnovnija pravila na kojima inzistira EU.

Stanarsko pravo

“Stanovi su oduzeti izvornim vlasnicima zbog ratnog profiterstva ili zbog toga što su imali u tim nekim stanovima ljude koji su radili za neprijatelje tijekom Drugog svjetskog rata pa su im bili oduzeti i dodijeljeni građanima koji su dolazili na obnovu u Grad Zagreb jer nisu imali gdje stanovati.

1991. godine je pušten u raspravu prijedlog zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tu je već napravljena diskriminacija. Nas stanare su tim putem diskvalificirali i stavili da ne možemo otkupiti stanove na kojima postoji stanarsko pravo jer smo u nominalnom vlasništvu”, ispričala je Vojković.

Žalosnim smatra to što, tvrdi, sudbena vlast nemilice izbacuje ljude iz stanova.

“Nema vraćanja u naturi, postoji samo obeštećenje. Od svih članica EU, niti jedna zemlja nije poslije Drugog svjetskog rata vršila niti obeštećenje niti povrat”, kazala je gđa Vojković koja je imenovala i krivca zbog kojeg se, kako kaže, ovaj problem ne riješava.

Sova

“Problem nije riješen zato što Sova ima utjecaj na Andreja Plenkovića. On je autor zakona o prodaji stanova na koje postoji stanarsko pravo”, kazala je pojasnivši da je Sova kodno ime gospodina Vladimira Šeksa.

Upitana zašto bi on imao interesa, kazala je da ne zna zašto.

“Začudilo me kada je gospođa Jadranka Kosor bila pristala da se nama da pravo na otkup, a on je rekao ‘ne, dok sam ja živ’”, rekla je Vojković.