Kandidati za izbor novih 10 sudaca za Ustavni sud prošli su ispitivanje na saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Iako je to prošlo nezapaženo u medijima, dali su zanimljive odgovore, između ostaloga, i o pobačaju, pravima nacionalnih manjina i odnosu države i Crkve.
Šest dana, gotovo 30 sati, 62 kandidata rezime je javnog saslušanja. Na njemu nije sudjelovao Most, koji bojkotira izbor ustavnih sudaca uz poruku da su “sve već dogovorili HDZ, SDP i Možemo”. Isto je ignorirao i Domovinski pokret.
O pobačaju
Ustavni sud donio je 2. ožujka 2017. godine odluku kojom je obvezao Hrvatski sabor da u roku dvije godine donese novi Zakon o pobačaju, uz zaključak kako pritom nije moguće zabraniti prekid trudnoće. No, on do danas nije donesen. Većina kandidata složila se kako nije normalno da Sabor ignorira Ustavni sud po pitanju donošenja novog zakona o pobačaju. Postavljeno je pitanje su treba li se Ustavni sud oko toga dodatno uključiti, na primjer upozorenjem.
> Planinić: Ustavni sud nije zauzeo stav tko je ljudsko biće, a prepisao je neprimjenjivu poziciju slovačkog Ustavnog suda
Mato Palić ističe kako bi odluka Ustavnog suda imala efekta da je Ustavni sud ukinuo taj zakon s odgođenim učinkom. Slično kao što je bilo sa Zakonom o izbornim jedinicama. U tom slučaju Sabor to ne bi mogao ignorirati i morao bi donijeti novi zakon.
“To ignoriranje odluka Ustavnog suda je vrlo ozbiljno pitanje koje vodi ka disfunkcionalnosti pravnog poretka. To bi pitanje vi, kao saborski zastupnici, trebali postaviti sami sebi, jer Ustavni sud ne donosi zakone nego tijelo čiji ste vi članovi. Vi ste kao zastupnici trebali djelovati ka tome da se ne dogode takve situacije. Ustavni sud nema ni mač ni novčanik, nego može samo simbolički izdavati određena upozorenja”, rekao je Alan Uzelac.
> Pročitajte zaključak svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj o početku ljudskog života (2009.)
Biljana Kostadinov ironično ističe da je normalno da nisu išli s tim uoči parlamentarnih izbora. Šime Savić smatra da Ustavni sud mora biti proaktivan. No, dodaje i “da je to vrlo kompleksan predmet – s jedne strane pravo na život a s druge pravo žene na izbor”, kako je izvukao Faktograf sa snimki saslušanja.
Ante Galić se bavio pitanjem pobačaja više nego (ne)postupanjem Ustavnog suda i Sabora. On smatra kako je pobačaj jedno vrlo kompleksno pitanje koje treba riješiti zakonom. Po Galiću, riječ je o sukobu dva prava, pa bi za odgovor trebalo okupiti multidisciplinarni tim stručnjaka.
“Bilo bi preuzetno da nudim nekakva rješenja. Ja sam jedan običan sudac koji treba primijeniti zakon kojeg će donijeti Sabor”, istaknuo je Galić.
>Ćorušić u Nu2: ‘Gospođa Čavajda je željela mrtvo dijete, a mi smo nudili izazivanje poroda i ‘comfort care’ za dijete’
Sanja Bezbradica Jelavić ističe da “priziv savjesti jest pravo, ali postoji i pravo građana na dostupnu medicinsku uslugu, a ovakve uskrate mogu dovesti do povrede čanka 23. Ustava u smislu nečovječnog postupanja prema ženama”.
>Dr. Zlopaša objasnio što je feticid: Bebu Čavajdu ubilo bi se uštrcavanjem koncentriranog kalijevog klorida u srce
Slučaj Čavajda, kad je obavljen feticid, usmrćivanje djeteta u tako visokom stadiju trudnoće, nad bebom Grgom, primjer je koji je iznijela.
“To je kompleksno pitanje koje već duže postoji kao loša praksa, ali i kao jedan od pokazatelja disbalansa u funkcioniranju države. Pojedinci koji su pozvani primijeniti zakon, njega ne primjenjuju i ne snose za to nikakve posljedice. U mnogim bolnicama sjede sanacijske uprave koje je imenovala Vlada pa dolazimo do paradoksa da imamo Vladu koja predlaže propise, a ljudi koje je ona imenovala toga se ne pridržavaju”, rekla je Bezbradica Jelavić.
> Ustavni sud potvrdio da je Zakon o udomiteljstvu u skladu s Ustavom i istovremeno dao nalog da ga se tumači suprotno Zakonu
Dražen Bošnjaković, bivši ministar pravosuđa u HDZ-ovim Vladama, spomenuo je isti slučaj.
„I mene osobno je pogodila situacija kada je žena imala pravo na prekid trudnoće i morala je to pravo realizirati u Sloveniji. Nije to mogla obaviti kod nas, jer svi u principu imaju prigovor savjesti. Osjećao sam se jadno kao građanin da to nitko ovdje nije mogao obaviti“, ispričao je Bošnjaković.
Ističe da nije “normalno da toliki broj liječnika ima prigovor savjesti”. Bošnjaković kaže da priziv savjesti u zdravstvu “nije ustavnopravno pitanje, nego da je to pitanje prakse”: “Ravnatelji bolnica imaju pravo pozvati nekog sa strane da to radi i to bi tako trebalo regulirati.”
Podsjetimo, slučaj trudnice Čavajde čijem je sinu u visokoj trudnoći dijagnosticirana tvorba na mozgu pokazala je sav užas na kojem se temelji proabortivna agenda. Zagrebačke bolnice odbile su napraviti feticid. Čak i one u kojima nemaju svi liječnici priziv savjesti. No, ovaj slučaj se iskoristio kao napad na institut priziva savjesti. Tragična sudbina bebe Čavajde, dječaka kojem je život okončan na račun hrvatskih poreznih obveznika preko HZZO-a u Sloveniji, pokazao je prave intencije onih koji pobačaj, ali i feticid, smatraju najvažnijom tekovinom suvremenog svijeta i borbe za ljudska i ženska prava.
> Pročitajte što Iustitia et Pax kaže o odluci Ustavnog suda da homoseksualni parovi mogu udomiti ili posvojiti djecu
O posvajanju djece od strane homoseksualnih parova
Ustavni sud je 2020. donio odluku koja je otvorila put da homoseksualni parovi u Hrvatskoj udomljavaju djecu. Time je odgovorio na zahtjev za ocjenom ustavnosti odluke Centra za socijalnu skrb Zagreb koji je u siječnju 2020. odbacio zahtjev homoseksualnog para Iva Šegote i Mladena Kožića za obavljanje udomiteljstva. Nakon toga jedna je petina zastupnika Hrvatskog sabora uputila Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti te odluke.
> Godinu dana od odluke USUD-a o udomljavanju djece od homoseksualnih parova
Jedno od pitanja je bilo i mogu li se u budućnosti revidirati odluke Ustavnog suda o pobačaju i o istospolnim parovima vezano za usvajanje djece?
Andrej Abramović vidi to kao moguće, s obzirom da nitko ne kaže da se nivo prava ne može sniziti. Tako da on to vidi kao “moguću opasnost”.
Tunjica Petrašević je tumačio da bi Ustavni sud mogao revidirati mišljenje, a za odvjetnicu Nicole Kwiatkowski moguće je da promjene idu samo ka još boljem, a nikako unatrag, jer je “pravo žene da sama odlučuje o rađanju civilizacijski doseg”.
„Nije moguće promijeniti odredbe o pobačaju ako slijedimo tekovine vrijednosti koje postoje u Vijeću Europe, a da ne govorimo o Europskoj uniji koja je postavila tu ljestvicu puno više. Države mogu u tome urediti niz provedbenih pitanja, ali pitanje prava na izbor ne bi smjelo više biti predmet nikakve rasprave“, rekla je Maša Marochini Zrinski s Katedre za teoriju prava i države, filozofiju prava, ljudska prava i javnu politiku Pravnog fakulteta u Rijeci.
Što se tiče istospolnih parova i posvajanja djece, smatra, “ako država omogućava heteroseksualnim parovima u izvanbračnim zajednicama pravo na posvajanje djece, onda takvo pravo mora biti omogućeno i istospolnim parovima”.
O pravima nacionalnih manjina
O ustavnim pravima nacionalnih manjina ispitivao je Armin Hodžić, zastupnik bošnjačke, albanske, crnogorske i slovenske nacionalne manjine. I to samo četvoricu kandidata – Davorina Ivanjeka, Roberta Travaša, Matu Palića i Vedrana Đulabića.
Pitao je bi li bilo dobro da na parlamentarnim izborima i kandidacijske liste za XII. izbornu jedinicu, na kojima su kandidati nacionalnih manjina, budu na objedinjenom glasačkom listiću koji se daje svima. Tako da se pripadnici manjina sami opredijele hoće li glasati za manjinskog predstavnika ili za neku drugu listu političke stranke. Trenutno pripadnici manjina na biračkom mjestu moraju članu biračkog odbora reći žele li poseban tzv. roza listić za manjine ili žele glasati po mjestu prebivališta za liste političkih stranaka.
Robert Travaš smatra kako je bolje da sve bude na jednom listiću, jer “kad netko traži nešto odmah se sazna o njemu nešto što možda nije za svekoliku javnost”.
> Kako se biraju zastupnici nacionalnih manjina i zašto je nekim kandidatima dovoljan jedan glas za ulazak u Sabor?
Mato Palić rekao je da je moguće takvo tehničko rješenje, samo je pitanje koliko bi se birači u tome snašli. Možda bi u početku mogao biti određeni broj nevažećih listića.
“To bi s tehničke strane usporilo brojanje glasova, ali u suštini sporije brojanje je slabiji argument od tajnosti glasanja, s time da se tu ne radi o povredi tajnosti glasanja nego članovi biračkog odbora i osobe koje se nađu u blizini mogu doznati nacionalnu pripadnost birača“, iznio je Palić svoje viđenje.
Davorin Ivanjek je rekao da ne bi glasao za ukidanje manjinskih zastupnika ako bi to pitanje došlo na Ustavni sud, a on bio među onima koji odlučuju.
“Ustav jamči da pripadnici nacionalnih manjina imaju prava i interese koji se mogu i moraju štititi. Sigurno da ne bih bio za ukidanje kvota. Dapače, mislim da je to značajan iskorak i da se treba čuti i taj glas, a i da pripadnici manjina daju veliki doprinos općem razvoju demokracije u Hrvatskoj”, odgovorio je Ivanjek.
> Krešimir Planinić: Nacionalne manjine kao predstavnici u Saboru – takvog europskog iskustva gotovo i nema
Zastupnik Hodžić je pitao Vedrana Đulabića kako gleda na to da on predstavlja čak pet nacionalnih manjina s oko 40 do 50 tisuća ljudi, a da ima nacionalnih manjina koje imaju četiri do pet puta manju zajednicu te sami imaju jednog zastupnika.
Đulabić smatra da bi se u kreiranju izbornog sustava za manjine ipak trebalo grupirati i druge manjine, „da nam se ne dogodi da zastupnici budu birani s nekoliko stotina glasova, a neki drugi s nekoliko tisuća ili desetke tisuća, što otvara pitanje njihovog legitimiteta“.
„Vi se, kao nacionalne manjine, u političkom procesu trebate suzdržavati da vi ne budete taj jezičac na vagi kada se glasa o većini, jer legitimitet nekih zastupnika nije opći legitimitet svih. To jeste zakonito, ali bi vi trebali unutar sebe imati ‘samoograničenje’, postaviti standard i reći: ‘Ok, prvo se vi među sobom dogovorite, pa ćemo se mi i tako prikloniti većini, jer nam većina jamči održavanje našeg statusa i prava’“, iznio je Đulabić.
Podsjetimo, pripadnici autohtonih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor u jednoj izbornoj jedinici koju čini cjelokupno područje Republike Hrvatske. Pripadnici srpske nacionalne manjine biraju tri zastupnika u Hrvatski sabor, pripadnici mađarske nacionalne manjine biraju jednog, kao i pripadnici talijanske nacionalne manjine, pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Hrvatski sabor. Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika, kao i pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Hrvatski sabor. Pripadnici nacionalnih manjina biraju zastupnike u Hrvatski sabor pojedinačnim izborom tako da je za zastupnika izabran kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali. Nekim kandidatima dovoljan je samo jedan glas da bi ušli u Sabor.
> (VIDEO) Dr. Željka Markić u Otvorenom: Želimo osigurati reformu izbornog sustava kojom bi se povećala opća razina poštenja
Iz tih razloga GI Narod odlučuje predala je Hrvatskom Saboru više od 800.000 potpisa za oba referendumska pitanja – čime su se građani jasno izrazili za bolji i pravedniji izborni sustav. Time bi se spriječila politička trgovina i korupcija, a građani bi mogli izabrati zastupnike koje će ih doista predstavljati u Saboru. S obzirom da predstavnici nacionalnih manjina u Sabor ulaze s višestruko manjim brojem glasova od svojih kolega, tisuće građana potpisale su da zastupnici nacionalnih manjina ubuduće ne odlučuju o Vladi i proračunu. Na žalost, da bi se i dalje moglo trgovati utjecajem i vlašću, korupcijskim postupcima ministar Lovro Kuščević za svog šefa Andreja Plenovića ukrao je referendum Narod odlučuje.
O odnosu Crkve i države
Tonči Restović (SDP) pitao je Franu Staničića što se od njega može očekivati ako postane sudac Ustavnog suda, s obzirom na to da je iz nekih njegovih radova zaključio da ima problema s “idejom sekularne države”.
Staničić mu je odgovorio da nema problema sa sekularnošću i da je u nizu svojih radova napisao da je Hrvatska sekularna država.
> Prof. Frane Staničić: Sekularizam je u Hrvatskoj politički projekt
“Pravim razliku između sekularnosti, odnosno odvojenosti države i religije, i sekularizma koji je ideologija koja se u strožoj varijanti zalaže za progon religije iz javnog života, i s tim se ne slažem. Ne smatram da bilo koja religija nema pravo, pa čak i obavezu, komentirati društvena zbivanja, jer svatko u Hrvatskoj ima pravo na izražavanje mišljenja. Smatram da Crkva i država moraju biti odvojeni. Praktični sam vjernik katolik, ali meni kao pravniku je uvijek na prvom mjestu država“, odgovorio je Staničić.
Komentirao je nedavno rješenje Ustavnog suda koje se tiče Sporazuma Vlade i Hrvatske biskupske konferencije o pravnom sljedništvu Katoličke crkve u kojem stoji da taj sporazum ima učinak općeg akta i da se ocjena mjesnog ordinarijata je li nešto crkveno ili nije stavlja kao neupitna-
„Radi se o potencijalno štetnom aktu koji može imati ozbiljne posljedice vezano za povrat imovine Katoličkoj crkvi“, ustvrdio je Staničić. Istaknuoe ja kako Ustavni sud je ipak u obrazloženju odbačaja meritorno odlučio da se to ne odnosi na sudove i da sporazum nije iznad hrvatskih zakona.
> Sekularizam, sekularnost i odnos Crkve i države – izvrsna raščlamba iz pera poznatog profesora prava i filozofa
Peđa Grbin (SDP) pitao je o tome da se Ustavni sud uporno proglašava nenadležnim za ocjenu ustavnosti međunarodnih ugovora. Ustavni sud je više puta odbio ocijeniti ustavnost tzv. Vatikanskih ugovora.
Branko Brkić je rekao da u Ustavnom sudu nisu bili jedinstveni oko tog pitanja.
“Načelno mogu reći da mislim da je Ustav RH iznad svih drugih akata. Ustav nije ni ispod Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, jer sve što sadrži Konvencija u suštini sadrži i Ustav, pa čak i više od Konvencije”, rekao je Brkić.
Andrej Abramović kaže da je nekoliko njih na Ustavnom sudu pokušalo promijeniti tu praksu da međunarodni ugovori ne podliježu ocijeni ustavnosti.
> Nove manipulacije: Ne, ‘Vatikanski ugovori’ nisu sklopljeni s ‘drugom državom’ i nisu ‘antisuverenistički’
“Mi smo smatrali da se to može i da je Ustavni sud nadležan preispitati ustavnost tzv. Vatikanskih ugovora, jer se međunarodnim ugovorom preuzimaju pravne obaveze što mora biti podložno preispitivanju Ustavnog suda, ali nismo uspjeli”, tvrdi Abramović.
“Ako građani imaju neke posljedice temeljem tih međunarodnih ugovora oni se mogu, kad iscrpe sva pravna sredstva, ustavnom tužbom obratiti Ustavnom sudu. Na taj način Ustavni sud indirektno može kontrolirati i međunarodne ugovore. Moj stav je da, kada bi Hrvatska potpisala neki ekstremni ugovor kojim se, na primjer, uvodi rasna segregacija, tada bi Ustavni sud morao reagirati, pa čak i tijekom potpisivanja izdati upozorenje da se takav ugovor ne smije potpisati”, tumači Aleksandar Maršavelski.
Inače, Vatikanski ugovori ili ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske stvaraju politički i pravni okvir za djelovanje Katoličke crkve u našoj zemlji: na taj način ona može izvršavati svoje poslanje u Republici Hrvatskoj poštujući njezine vjerske, kulturne i povijesne posebnosti. Predstavljaju međunarodne ugovore sklopljene između dva subjekta međunarodnog prava, Republike Hrvatske i Svete Stolice, navodi u svom radu “Ugovori Svete stolice i Republike Hrvatske” Tatjana Lušić, dipl. oec. Vatikanski su ugovori česta meta radikalne ljevice.
> Pet činjenica o ‘Vatikanskim ugovorima’!
Krajnji rok i način izbora
Inače, za izbor ustavnih sudaca potrebna je dvotrećinska većina svih zastupnika. Rok za izbor je 7. prosinca, kada istječe osmogodišnji mandat za 10 od 13 ustavnih sudaca.
> Navala na Ustavni sud: Među 47 prijavljenih ima i poznatih imena
Mandati su istekli sucima Andreju Abramoviću, Ingrid Antičević Marinović, Snježani Bagić, Branku Brkiću, Mariju Jelušiću, Lovorki Kušan, Josipu Leki, Davorinu Mlakaru, Rajku Mlinariću i Miroslavu Šumanoviću. Šestero od njih kandidiralo se za novi mandat.
To su Abramović, Brkić, Jelušić, Kušan, Mlinarić te Šumanović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
