Prošlo je točno godinu dana od sporne odluke Ustavnog suda koja je otvorila put da homoseksualni parovi u Hrvatskoj udomljavaju djecu.
Tom odlukom Ustavni sud odgovorio je na zahtjev za ocjenom ustavnosti odluke Centra za socijalnu skrb Zagreb koji je u siječnju 2020. odbacio zahtjev homoseksualnog para Iva Šegote i Mladena Kožića za obavljanje udomiteljstva. Nakon toga jedna je petina zastupnika Hrvatskog sabora uputila Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti te odluke.
U ovoj odluci Ustavni je sud najprije ocijenio da je Zakon o udomiteljstvu, po kojemu istospolni parovi nemaju pravo na udomljavanje djece, u skladu s Ustavom, a zatim donio uputu da se Zakon treba tumačiti suprotno tome. Ta je nevjerojatna odluka Ustavnog suda omogućila da u rujnu 2020. Mladen Kožić i Ivo Šegota – udome dvoje djece.
Što stoji u odluci Ustavnog suda?
Ustavni sud je donio Odluku kojom se odbija zahtjev jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 9. točke 3., članka 11. stavka 3. i članka 13. stavka 2. Zakona o udomiteljstvu i donio je rješenje da se ne prihvaćaju prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 9. točke 3. i članka 11. stavka 3. Zakona o udomiteljstvu (“Narodne novine” broj 115/18.).
Donosimo nekoliko ključnih točaka iz odluke:
“Ustavni sud rezimira da ZoU u postojećem normativnom sadržaju koji je na snazi ima legitiman cilj i u tom pogledu nije u nesuglasnosti s Ustavom te ne zahtijeva postupanje Ustavnog suda u smislu članka 55. Ustavnog zakona” (da ukine Zakon ili dio Zakona).
“Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela jednakosti i osobnog dostojanstva”
“Ustavni sud utvrđuje da osporene zakonske odredbe, iz kojih je svjesnim odabirom predlagatelja zakona izostavljena određena društvena skupina, proizvode generalne diskriminatorne učinke prema društvenoj skupini istospolno orijentiranih osoba koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima, za što nema ni racionalnog opravdanja ni legitimnog cilja ili je s legitimnim ciljevima ZoU-a, kao cjeline, u značajnom nerazmjeru”.
“Ustavni sud ističe da su sudovi i druga tijela dužna osporene zakonske odredbe tumačiti i primjenjivati na način koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja, dakle, neovisno o tome živi li potencijalni udomitelj u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu”, piše u odluci.
Odluka je donesena s devet glasova za i četiri protiv.
Ustavni sud prekoračio svoje ovlasti
Suce Ustavnog suda Republike Hrvatske bira Sabor, a za njihov je izbor potrebna dvotrećinska većina što zahtjeva dogovor, uglavnom dviju najvećih stranaka, SDP i HDZ, a to znači i potencijalnu opasnost politizacije Ustavnog suda.
Životni partneri u Zakonu o udomiteljstvu nisu izrijekom navedeni kao mogući udomitelji, no Ustavni je sud nakon žalbe istospolnog para Šegota/Kožić prekoračio svoje ovlasti i naložio drugim sudovima i ostalim državnim tijelima da homoseksualnim parovima omoguće stjecanje statusa udomitelja.
Ustavni sud je po primljenoj tužbi trebao ocijeniti ustavnost Zakona o udomiteljstvu, no istovremeno je početkom veljače ove godine potvrdio da je navedeni zakon u skladu s Ustavom i dao nalog da ga se tumači suprotno onome što u njemu stoji, izašavši tako iz svojih okvira, točnije preuzimajući ulogu zakonodavca. Odluka Ustavnog suda nije donesena jednoglasno (četiri su suca, od njih trinaest, bila protiv) te je dio ustavnih sudaca u izdvojenom mišljenju kritizirao nepotrebni zakonodavni aktivizam Ustavnog suda.
“Ustavni sud se upustio u nepotrebni zakonodavni aktivizam, a da o tome nije proveo barem široku stručnu i javnu raspravu, koja bi bila nužna u demokratskom društvu oko ovako značajnih svjetonazorskih pitanja, što je svakako u domeni nadležnosti zakonodavca, a nikako Ustavnog suda”, ističe u svom izdvojenom mišljenju sudac Ustavnog suda Branko Brkić.
Preko Ustavnog se suda tako nametnula odluka o kojoj nije provedena javna rasprava, a sud je zloupotrebljen za postizanje partikularnih političko-lobističkih ciljeva.
Pogažena i volja građana koji su se izjasnili za ustavnu zaštitu braka
Ovakvom je odlukom Ustavnog suda pogažena i volja građana, točnije 66 posto birača (946.433 glasača) koji su se 2013. godine izjasnili ZA ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca.
“Sad je potpuno jasno da referendum kojim je prije šest godina definicija braka kao zajednice žene i muškarca unesena u Ustav, tj. spriječeno da je mimo narodne volje može promijeniti neki briselski ćato po nalogu izvana ili Ustavni sud istom linijom, nije bio puhanje na hladno ili neka nepotrebna konzervativna histerija već jedini način da se spriječi vršenje dubinskih antropoloških i društvenih eksperimenata bez dovoljnog demokratskog legitimiteta da se to čini”, objavio je Raspudić u kolumni nakon odluke Ustavnog suda.
Kako su Kožić i Šegota u rujnu 2020. udomili dvoje djece
Kada su u rujnu 2020. Mladen Kožić i Ivo Šegota dobili svoje djece na udomljavanje, većina hrvatskih medija s oduševljenjem je pozdravila tu odluku.
U cijelom slučaju oko homoseksualnog para i udomiteljstva, najmanje se govorilo o važnosti majke i oca za odgoj i razvoj djece, ali i izigranim građanima. Nametnuti su partikularni političko-lobistički interesi, putem Ustavnog suda, a koji su suprotni i volji građana koji su se na referendumu izjasnili za zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca.
“Idealni uvjeti za odrastanje djece je da ona odrastaju uz svojeg biološkog oca i majku koja žive u trajnoj, stabilnoj zajednici. To idealno okruženje za dijete će malo tko dovesti u pitanje. Prema tome, logično je da onda za dijete koje se daje na posvajanje traže uvjeti koji su najsličniji tome – to dijete odrasta na najbolji mogući način kada ima ove uvjete koje sam opisala. U interesu djeteta je da se omogući da ima oca ili majku onda kada je to moguće. S predumišljajem oduzimati djetetu oca ili majku je potpuno neprihvatljivo i tu se ne radi o interesima djeteta već se radi o nekim drugim interesima.” – rekla je dr. Željka Markić objašnjavajući zašto za djecu nije dobro da je odgajaju homoseksualni parovi.
U kampanji za omogućavanje udomljavanja, mediji su homoseksualni par, Ivu Šegotu i Mladena Kožića, javnosti predstavili kao školovani par, uspješan u poslu te žrtve sustava koji im ne dozvoljava udomljavanje. Ujedno su prešutjeli njihovu pozadinu LGBT aktivista, mrežu udruga koje ih podupiru – a velikim su dijelom te udruge bile dio platforme koja je glasala protiv braka kao zajednice žene i muškarca, na referendumu o braku. Članovi su ‘Dugine obitelji’ koja se zalaže za redefiniciju braka, omogućavanje posvajanja djece homoseksualnim parovima, legalizaciju surogatstva te promociju LGBT ideologije u odgojno-obrazovnom sustavu.
Šegota i Kožić održali su u prosincu prošle godine konferenciju za medije na kojoj su izrazili svoje želje za udomiteljstvom te su istaknuli želju za udomljavanje dvoje ili troje djece:
“Nemamo unaprijed definirane kriterije savršenog djeteta”, izjavio je Kožić; “hoće li to biti jedno, dvoje ili troje djece, potpuno savršenog zdravlja ili sa nekim zdravstvenim poteškoćama…to nama zaista nije važno”.
Obzirom da su u medijskim istupima navodili mogućnost za udomljavanje dvoje djece, postavlja se pitanje je li postojao dogovor s nekom od institucija koja odlučuje o tome?
“Riječ je čistoj političkoj odluci, koju podupiru dvije stranke koje su taj sud iskrojile. Sve je podmazano medijskom mašinerijom, koja nas zasipa orvelovskim novogovorom, ovaj put je to sentimentalni kič o “duginim” obiteljima (za razliku od običnih, koje su valjda mračne ili monotone), koje se pozivaju na svoje pravo na dijete, pri čemu se u drugi plan stavljaju interesi djece bez roditeljske skrbi.”, napisao je Nino Raspudić u svojoj kolumni o odluci Ustavnog suda.
Ovoj odluci koja nema demokratski legitimitet pridonio je predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković, koji se nije usprotivio LGBT agendi, odnosno politici koju je izvorno htjela provesti Socijaldemokratska partija.
SDP smatra kako treba omogućiti ne samo udomljavanje, već i posvajanje djece homoseksualnim parovima. Nekadašnji SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk, pokretač hrvatskog Zakona o životnom partnerstvu, 2015. godine priznao je kako je Kukuriku vlada status homoseksualnih parova htjela regulirati putem Obiteljskog zakona, ali ih je u tome spriječio referendum, pa su morali ići na Zakon o životnom partnerstvu.
“Izjednačili smo sve što smo mogli osim samog naziva brak i prava na posvajanje djece u istospolnim zajednicama… Zbog građanske inicijative, referenduma o braku i toga što je u Ustavu brak definiran kao zajednica muškarca i žene, nismo imali mogućnost životno partnerstvo uključiti u Obiteljski zakon, ali smo donijeli Zakon o životnom partnerstvu”, javno je priznao Bauk.
Ova je odluka o udomljavanju (koju je omogućio Ustavni sud, a sada provele institucije pod nadležnosti Plenkovićevog ministra obitelji Josipa Aladrovića), pravni put do toga da se homoseksualnim parovima dodijele sva bračna prava, suprotno volji građana izraženoj na referendumu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
