Jesensko izvanredno zasjedanje Hrvatskoga sabora važno je ne samo zbog donošenja Zakona o obnovi Zagreba, nego i zbog predloženoga Zakona o strancima. Naime, prema prijedlogu spomenutoga zakona, od sljedeće godine bit će ukinute kvote na zapošljavanje stranih radnika iz trećih zemalja. I ne samo to, nego će dopuštenje za boravak i rad stranih radnika moći izdati ako Hrvatski zavod za zapošljavanje MUP-u dostavi pozitivno mišljenje nakon što provede test na tržišta rada. Drugim riječima, ako HZZ utvrdi da za neki posao nema domaćega radnika, daje zeleno svjetlo za uvoz stranoga radnika. Za neka zanimanja, npr. sezonci u ugostiteljstvu ili poljoprivredi, ne će se ni morati davati mišljenje HZZ-a, piše Davor Dijanović za Hrvatski tjednik.
Nedostaje radne snage zbog iseljavanja
U Hrvatskoj je stvorena percepcija kako nas se ekonomske migracije ne tiču jer je, eto, Hrvatska siromašnija članica EU-a u kojoj nitko ne želi ostati. No je li to baš tako? Svima nam je poznato da Hrvatskoj zbog iseljavanja nedostaje radne snage na određenim područjima, a kako bi doskočili tome problemu, neki očito misle da je potrebno potpuno liberalizirati useljeničku politiku i što je više moguće olakšati uvoz stranih radnika. U situaciji demografskoga kolapsa i masovnih migracija kojima je danas izložena Europa, useljenička politika kakvu afirmira predloženi zakon mogla bi se pokazati kobnom po Hrvatsku.
Protivno javno stvorenoj percepciji kako se u Hrvatsku nitko ne useljava, u situaciji dok se iz Hrvatske iselilo 40.148 ljudi (od toga 32.454 hrvatska državljana (80,8 posto) te 7667 stranaca), doselilo se 37.726 ljudi, a od toga 27.834 stranaca (73,8 posto) te 9882 hrvatska državljana. Pri tom treba apostrofirati da se od 2013. do 2016. u Hrvatsku useljavalo oko 10.000 ljudi, a prvi skok imamo od 2018. Obrazovna slika do sada useljenih stranaca nije dobra: uglavnom je riječ o slabije obrazovnim doseljenicima. Danas u Hrvatskoj imamo ukupno oko 71.000 radnika iz trećih zemalja.
Uvoz radnika privremeno će zadovoljiti potrebe poslodavaca, no istodobno će dovesti i do rušenja cijene rada domicilnih radnika. O ovome problemu još je pisao i Karl Marx. On se protivio migracijama jer je naglašavao da strani radnici kao „rezervna armija kapitala“ ruše cijenu rada domaće radne snage. Današnji ljevičari, protivno svome duhovnom učitelju drugu Marxu, vabe migrante u Europu jer su im upravo oni, a ne više radnici, biračka baza. Dodatno rušenje cijene rada dovest će pak do novih iseljavanja iz Hrvatske. Krajevi koji su već danas polupusti moglo bi biti do kraja ispražnjeni od stanovnika, a bez kontrole prostora dolaze u pitanje i nacionalna sigurnost.
Predloženi Zakon o strancima naišao je na kritiku dijela oporbe. „Izglasujemo li ovakav zakon, koji predviđa ukidanje kvota za strance, uvjeren sam da će svi velikani čije su biste u Saboru – od Starčevića, Radića pa nadalje, pognuti glavu, a s njima i mi“, rekao je predsjednik Domovinskoga pokreta Miroslav Škoro koji smatra da taj zakon, bez kvalitetne pripreme i na izvanrednoj sjednici, ne bi trebalo donositi.
Vučemilović: Posve neprihvatljivo!
O zakonu je iz Domovinskoga pokreta govorila i dr. Vesna Vučemilović. „Ovaj zakon obuhvaća kompleksno pitanje koje sadrži brojne elemente koji se reflektiraju na različita područja. Stoga nije jasno zašto ovako važan zakon dolazi na izvanrednu sjednicu Sabora. Člankom 97. propisuje se novi model zapošljavanja državljana trećih zemalja. Važećim je Zakonom propisano da Vlada Republike Hrvatske donosi Odluku o utvrđivanju godišnje kvote za zapošljavanje državljana trećih zemalja, na temelju prijedloga ministarstva nadležnoga za rad te mišljenja Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore i predstavnika socijalnih partnera. To jest rad državljana trećih država do sada se provodio tzv. kvotnim sustavom. Godinama je najprijepornije pitanje visina kvota u određenim djelatnostima jer je ona, u pravilu, bila svojevrsna lista želja hrvatskih poslodavaca, a ne stvarnoga nedostatka domaće radne snage“, rekla je Vučemilović u Hrvatskome saboru.
Vučemilović je dodala kako je kvotni sustav imao svoje nedostatke, ali novi sustav koji, naoko, nudi strožu kontrolu, ima još veće. Test tržišta rada, kao novina u sustavu zapošljavanja stranca, predstavlja najslabiju kariku cijeloga sustava, upozorila je Vučemilović. „Test tržišta rada ima za cilj nedostajuću radnu snagu crpsti prije svega iz nezaposlenih domaćih radnika, posredovanjem Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje i uparivanje poslodavca i radnika, no upravo u tom dijelu vidimo slabost. Poslodavac i radnik moraju naći zajednički jezik i ako ga ne pronađu (primjerice u visini plaće), poslodavac je slobodan zatražiti izdavanje dozvole za rad stranca. Znači dovoljno je da poslodavac ispuni formu i provede postupak na formalnoj razini kako bi zadovoljio zakonske uvjete i sebi otvorio prostor za zapošljavanje stranca“, dodala je Vučemilović. „U državi koja ima 151.126 nezaposlenih, u jeku zdravstvene krize koja je potaknula novu gospodarsku krizu ukidati kvote i liberalizirati tržište rada posve je neprihvatljivo”, poručila je Vučemilović.
Raspudić: Problem integracije
O predloženome zakonu Most je održao konferenciju za medije Kluba zastupnika Mosta nezavisnih lista na temu „Hoće li prijedlog Zakona o strancima sniziti cijenu rada i potaknuti iseljavanje?“. Mostov zastupnik Nino Raspudić na konferenciji je upozorio da se prijedlog Zakona o strancima ne odnosi samo na zapošljavanje stranaca, tržište i ekonomiju nego se itekako tiče i demografskih i sigurnosnih pitanja. „Posebno je zanimljivo da prijedlog zakona nije prošao na matičnom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Možemo li iz toga iščitati da ovakav Zakon predstavlja ugrozu nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj“, zapitao se Raspudić.
Prema Raspudiću, zakon sadrži niz problematičnih članaka, a jedan koji ukazuje na to odakle vjetar puše u političkome, geopolitičkom i ideološkome smislu članak je 91. stavak 4. u kojemu se izravno poziva na Marakeški sporazum, koji je višestruko problematičan i tiče se reguliranja ilegalnih migracija pa nije jasno što radi u ovome zakonu. Tu se nalazi i svjesno programirana pukotina, koja je i u Marakeškome sporazumu, a tiče se spajanja obitelji, odnosno ne mora se pružiti dokaz o postojanju obiteljskoga odnosa. Što se integracije stranih radnika tiče, problematičnim smatra što ne trebaju dokazivati sredstva za uzdržavanje ni polagati ispit iz hrvatskoga jezika i latiničnoga pisma. Ako je netko četiri godine u Hrvatskoj, a ne poznaje jezik ni latinično pismo, kako će uopće biti integriran? Ne želimo geta nego da ti ljudi žive s nama, govore naš jezik i da smo jedno društvo“, dodao je još Raspudić.
(…)
Anacionalna politika
Za komentar prijedloga Zakona o strancima upitali smo jednoga od vodećih hrvatskih demografskih stručnjaka, dr. sc. Stjepana Šterca. „Ako se donosi zakon ovoga tipa, onda se mora šire zahvatiti, a ne govoriti da je to migracijska politika. Migracijsku politiku ne vodi MUP, to je složen koncept koji mora biti utemeljen na nacionalnim potrebama i selektivnom pristupu“, rekao je Šterc za Hrvatski tjednik.
„Ukidanje kvota u situaciji iseljavanja iz Hrvatske, to je početak supstitucije stanovništva, a supstitucija stanovništva najgori je demografski proces. Ako se promatra mirno – to je anacionalna politika“, izjavio je Šterc.
Zabluda
„Zabluda, koja vlada i na razini razvijenih europskih zemalja o tome da se radna snaga može dohvatiti jedino migracijama, 2015. godine pokazala se kao iluzija. Neselektivna imigracija mijenja vrijednosni sustav društva i prostora koji migranti naseljavaju. To je interes poslodavaca jer njih zanima samo jeftina radna snaga, a to što useljenici u kasnijoj fazi padnu pod teret državnoga proračuna kroz socijalne programe, to ih ne zanima. Ekonomisti i političari moraju shvatiti da se radna snaga mora planirati klasičnom populacijskom politikom. Naravno, ako se sada krene s takvom kvalitetnom politikom, to će dati rezultate tek za 15 do 20 godina“, poručio je demograf.
Na pitanje hoće li rušenje cijene rada, kao posljedica uvoza stranih radnika, dovesti do dodatnih iseljavanja, Šterc upozorava da čim nema planske razvojne nacionalne demografske politike, a Hrvatsku takvu politiku nema, onda je jasno da se otvaranjem prema strancima ukidanjem kvota istodobno usmjerava vlastitu populaciju nekamo drugamo.
„Strateška se politika ne donosi u Ministarstvu rada i MUP-u, bez suglasja i konzultacije struke. Ovo je nevjerojatno“, dodao je Šterc.
Na upit kako komentira da se prošle godine u Hrvatsku doselilo 27.834 stranaca Šterc je ponovio: „Ovo je početak supstitucije stanovništva.“
Ne osobito optimističke prognoze za budućnost
Na žalost, kao i na mnogim drugim područjima Hrvatska nema definiranu stratešku dugoročnu demografsku razvojnu politiku koja bi se koordinirala s dugoročnom gospodarskom strategijom, obrazovnom politikom, ali i sigurnosnim politikama. U situaciji masovnih migracija koje danas kreću prema Europi, a u budućnosti se mogu jedino intenzivirati ako se nastavi dosadašnja suluda migracijska politika, Hrvatska – koja je izložena i prirodnom padu broja stanovnika (više umrlih, nego rođenih) – se nalazi pred velikom neizvjesnošću s ne osobito optimističnim prognozama za budućnost.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
