Sigurnosni stručnjak prof. dr. sc. Mirko Bilandžić u svojoj knjizi Nacionalna sigurnost – Prognoziranje ugroza razlikuje dvije faze u razvoju hrvatskoga obavještajnog sustava. Prva se odnosi na proces nastanka i stvaranje moderne hrvatske države, a druga na proces njezine unutarnje izgradnje. Iskorak u razvoju obavještajnoga sustav učinjen je u kolovozu 2014. kad je objavljeno prvo javno izvješće SOA-e s ciljem da se javnost bolje upozna s radom te institucije. Bilandžić ističe da se tim činom Republika Hrvatska svrstala u red demokratskih i pravnih visokorazvijenih država koje redovito objavljuju opća izvješća o obavještajnim sustavima, piše Davor Dijanović za Hrvatski tjednik.
Globalna sigurnosna situacija
Ovih dana objavljeno je Javno izvješće za 2019. godinu. Analiza sigurnosnog okruženja ističe da globalne sigurnosne prilike, uz postojanje brojnih kriznih žarišta kao generatora nestabilnosti, obilježavaju geopolitička i gospodarska pomicanja u odnosima između velikih sila, povećanje vrsta i dosega hibridnoga djelovanja kao rezultata geopolitičkih nadmetanja, rast broja kibernetičkih napada, kao i povećanje broja nedržavnih aktera koji utječu na sigurnosne prilike. Za globalne prilike, ističe se, posebno su bitni odnosi između velikih političkih, vojnih i gospodarskih sila SAD-a, Rusije i Kine, kao i Europske unije u cjelini ili pojedinih njezinih članica.
O međunarodnoj sigurnosnoj situaciji još se dodaje i sljedeće: „Sporazumi i međunarodni mehanizmi ustanovljeni nakon 2. svjetskoga rata, posebice sporazumi o kontroli naoružanja, pod sve većim su pritiskom. Sporazum o kontroli nuklearnoga oružja Novi START između SAD-a i Rusije na snazi je do 2021. godine, a otvara se pitanje kineskoga sudjelovanja u ovakvom sporazumu o kontroli nuklearnog oružja. U isto vrijeme, niz država u različitim svjetskim regijama jača i širi svoje vojne kapacitete novim oružanim sustavima, što dovodi do sve većega izdvajanja za naoružavanje na globalnoj razini.“
Krizna žarišta koja se protežu od srednje Azije, preko Bliskoga istoka do sjeverne i subsaharske Afrike, navodi se u Izvješću, i dalje obilježavaju brojni oružani sukobi, teroristički napadi, propale države, uništena gospodarstva, humanitarne krize, kao i nezaposlenost i masovne migracije. U isto vrijeme, na tim se kriznim žarištima prelamaju suprotstavljene politike globalnih i regionalnih sila, kao i angažiranje njihovih vojnih potencijala.
Pandemija Covid-19
Velik utjecaj na globalnu sigurnost imat će i pandemija Covid-19. Uz zdravstvene, ova će kriza imati i velike posljedice na sve ostale aspekte života, a posebno na gospodarske, političke i sigurnosne prilike u svijetu. „Gospodarska recesija uzrokovana pandemijom mogla bi negativno utjecati na stanje globalne sigurnosti. Države koje nisu bile sposobne adekvatno odgovoriti na zahtjeve sprječavanja pandemije i ublažavanja gospodarskih posljedica mogle bi se suočiti s narušavanjem sigurnosnoga stanja zbog nezadovoljstva stanovništva, raspada javnozdravstvenih sustava, širenja siromaštva, kao i jačanja kriminala, ekstremizma, društvenih sukoba, terorizma te unutarnjih i vanjskih migracija.“
Neohladnoratovsko nadmetanje konstantna je današnjih međunarodnih odnosa, a novina je ta da se nadmetanje sve više premješta u kibernetički prostor. Kibernetički napadi, zbog velikog udjela državno sponzoriranih napadača, „postaju sve složeniji i učestaliji, a štete koje uzrokuju sve veće. Radi se o napadima koji imaju za cilj ne samo krađu podataka (državna ili industrijska špijunaža), već i stvaranje štete na kritičnoj infrastrukturi, kao i financijske iznude i krađe intelektualnoga vlasništva, pri čemu ih olakšavaju mogućnosti prikrivanja napadača i njihove geografske raspršenosti. Informacijske i komunikacijske tehnologije zlorabe se za širenje ekstremističkih ideja i pokreta te pozivanje na nasilje i terorizam, kao i za regrutiranje i obuku terorista i planiranje terorističkih napada“.
Zapadni Balkan
Kad je u pitanju regionalna sigurnost, posebna je pozornost dana području tzv. Zapadnoga Balkana. Prema ocjeni analitičara SOA-e, ovo je područje i dalje opterećeno brojnim sigurnosnim, političkim, gospodarskim i društvenim izazovima. I dalje se radi, navodi se u Izvješću, o prostoru koji obilježavaju teške gospodarske prilike uz pojavnosti korupcije i organiziranoga kriminala, političkog klijentelizma te manjkavosti u vladavini prava. „Društva jugoistočnoga susjedstva opterećena su i pojavama radikalnih islamističkih i nacionalističkih snaga, kao i poteškoćama u pristupanju euroatlantskim integracijama. Pojedine države jugoistočnoga susjedstva i dalje funkcioniraju uz aktivno djelovanje institucija i mehanizama međunarodne zajednice. Ovakve prilike otvaraju prostor i za djelovanje izvanjskih aktera, posebice država čiji se interesi i pogledi ne podudaraju s euroatlantskom perspektivom ovoga prostora, odnosno čiji je interes usporavanje euroatlantskih integracija na ovomu području. Pri tomu se takvi akteri koriste i obavještajnim te hibridnim aktivnostima.“
U kontekstu nedavnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori zanimljiva je ocjena situacije u Crnoj Gori koju „obilježava društveni rascjep između prozapadnih suverenističkih snaga i prosrpskih snaga koje su ujedno protiv članstva Crne Gore u NATO-u te za snažnije vezanje Crne Gore uz Rusiju“.
Velikosrpski ekstremizam i dalje postoji
Srpska vanjskopolitička strategija i dalje se svodi na pokušaj sjedenja na dva stolca. Srbija i nadalje „na vanjskopolitičkome i sigurnosnome planu nastoji balansirati u odnosima između Rusije i Zapada. Primjerice, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, Srbija i dalje ne slijedi restriktivne mjere EU-a protiv Rusije. Tijekom ove godine Srbija je značajan fokus stavila i na javno promoviranje jačanja odnosa s Kinom.“
SOA-ina analitika ukazuje da su i dalje prisutne pojave velikosrpskoga ekstremizma u pojedinim državama, koji se manifestira „negiranjem teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, ali i drugih država susjedstva, poput Kosova, BiH i Crne Gore. Ovaj se ekstremizam javno očituje u istupima i okupljanjima velikosrpskih ekstremističkih organizacija, kao i korištenjem drugih javnih okupljanja u kojima se, uz ekstremističke poruke, uništavaju i hrvatski državni simboli. Velikosrpski ekstremizam promiče i poruke protiv širenja Europske unije i NATO-a na jugoistok Europe uz isticanje privrženosti Rusiji.“
Zanimljivo, kad pojedini novinari ukazuju da velikosrpski ekstremizam i dalje postoji i u Republici Hrvatskoj, optužuje ih se za govor mržnje. No Izvješće SOA-a taj ekstremizam jasno apostrofira kao jedan od sigurnosnih rizika.
Izvješće ukazuje i na opasnost radikalnoga islama: „Radikalno tumačenje islama u državama jugoistočnoga susjedstva i dalje je prisutno. Postojanje enklava u kojima se prakticira radikalno tumačenje islama te se ne priznaju zakoni i demokratski poredak države domaćina, predstavlja sigurnosni rizik. Dodatni sigurnosni rizik predstavlja i povratak ‘džihadista’ iz Sirije/Iraka u matične države od kojih su brojni na ratište otišli upravo iz navedenih enklava. Ove dvije pojave mogle bi utjecati na dodatni stupanj radikalizacije i širenje radikalnog tumačenja islama.“
Ugrožen je fizički opstanak Hrvata u BiH
Govoreći o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, taj položaj u političkome smislu „obilježava nastojanje da se ispune svi elementi koji ga čine konstitutivnim narodom te da se postigne, ustavom BiH predviđena, puna jednakopravnost s ostalim dvama narodima. Uz političke okolnosti, Hrvati u BiH suočeni su s trendom ekonomskoga iseljavanja čime je ugrožen i njihov fizički opstanak u BiH, a time i multietnički karakter BiH.“
S obzirom na već nekoliko godina aktualnu migrantsku krizu, vrijedi spomenuti i zapažanje da se znatno povećava broj migranata na balkanskoj i istočnomediteranskoj ruti, a najveći broj migranata do EU-a nastoji doći preko teritorija BiH što predstavlja sigurnosni rizik za Republiku Hrvatsku. Prema podatcima Frontexa, tijekom 2019. godine na balkanskoj je ruti detektirano više od 82.000 ilegalnih migranata, odnosno oko 46 posto više nego godinu ranije. Od ukupnoga broja migranata, njih 24 posto dolazi iz Pakistana, 18 posto iz Afganistana, 10 posto iz Sirije, 9 posto iz Maroka, 8 posto iz Iraka, a 31 posto iz ostalih država Azije i Afrike.
Stabilna sigurnosna situacija
Ukupno gledajući, sigurnosna je situacija u Hrvatskoj stabilna. U 2019. godini nije bilo događaja ni pojava koji bi značajnije ugrozili sigurnosne prilike, trenutačno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika. Teroristička je prijetnja na našem teritoriju i dalje niska „iako se mogućnost terorističkoga napada ne može isključiti.“
Izvješće SOA-e napravljeno je vrlo korektno i profesionalno i korespondira s političko-sigurnosnom situacijom u Republici Hrvatskoj. Međutim, veća pozornost trebala se dati kriminalu, korupciji i općenito klijentelističkom sustavu koji je formiran u Hrvatskoj, a predstavlja danas možda i najveću ugrozu nacionalne sigurnosti. U već spomenutoj knjizi Bilandžić apostrofira kako je sustavna politička korupcija dominantan oblik upravljanja državom posljednjih deset godina, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja vlasti i zadržavanja na vlasti. „Takav model nije rezultirao samo pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva (oko 15 mlrd. dolara), već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta, uključivo i institucija nacionalne sigurnosti. Sustavna politička korupcija ugrozila je hrvatsku nacionalnu sigurnost.“
O stanju u hrvatskome obavještajnom sustavu dalo bi se raspravljati. No ovdje ćemo se ukratko ponovno pozvati na Bilandžića: „Koji su razlozi da hrvatski obavještajni sustav nije dosegnuo potrebnu razinu profesionalizacije? Prvo: negativno povijesno naslijeđe: drugo: nedostatak ili nedostatan utjecaj znanosti i znanstvenih zakonitosti na hrvatsku obavještajnu realnost; treće: nedostatak stručnih spoznaja u primjerenoj primjeni dobre prakse drugih država kod nas. Hrvatska rješenja reguliranja (protu)obavještajnog sustava još su uvijek u suprotnosti s elementarnim preporukama Vijeća Europe.“
Što je, prema Bilandžiću, potrebno učiniti? „Potreban je depolitizirani i profesionalizirani obavještajni sustav sa svim njegovim sastavnicama: ustavno upravljanje, strateško upravljanje, nadzorno-koordinativna tijela, agencije kao neposredni izvršitelji. Bit je profesionalnoga i depolitiziranoga sustava da djeluje u skladu sa suvremenim zakonskim dostignućima, dostignućima profesionalnih zakonitosti i profesionalne etike s ciljem ostvarenja istinskih kategorija nacionalne sigurnosti i nacionalnih interesa.“
Kvalitetan i profesionalan obavještajni sustav ključan je za postizanje visoke razine nacionalne sigurnosti, što je u Hrvatskoj posebno važno s obzirom na to da naša država predstavlja turističko odredište. Hrvatsko balkansko okruženje i dalje je na vanjskome planu najveći hrvatski sigurnosni rizik, a na unutarnjemu to su korupcija i kriminal. Ovih dana aktualne afere „Rimac“ i „Janaf“ po n-ti put potvrđuju da je kriminal premrežio sve pore hrvatskoga društva. S tolikom količinom upravo primitivnoga lopovluka Hrvatska jednostavno ne može dalje. Bez neovisnoga i samostalnoga pravosuđa Hrvatska nastavlja tapkati u mraku balkanske krčme. Do kada?
Davor Dijanović/Hrvatski tjednik
* Davor Dijanović hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. U Zagrebu je završio studij međunarodnih odnosa. Od 2008. do danas objavio više od tisuću novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, energetika i globalna sigurnost. Stihovi su mu uvršteni u knjigu “Hrvatsko pjesničko biserje – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva 2006. – 2016.”. Moderirao je i izlagao na velikom broju tribina, predavanja i književnih večeri. Član je Matice hrvatske, Hrvatskih novinara i publicista, Hrvatskoga kulturnog vijeća, Udruge “Obnova” i Društva za očuvanje hrvatske vojne tradicije. Voditelj je uredništva znanstvenog časopisa za kulturu, društvo i politiku “Obnova” te autor knjige “Hrvatska u žrvnju Jugosfere” (2015.). Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
