Razumijem njenu intenciju da se ne banalizira niti trivijalizira uloga predsjednika države, niti da je se neosnovano cipelari u maniri uličnih štemera, ali realno, nema niti jednog razloga zbog kojeg bi ona od sučeljavanja trebala bježati. Dapače. Da ga nije bilo, niti bi vidjeli posve ukočenog Škoru niti bi čuli pozadinske mane jednog Kolakušića niti bi pouzdano znali da Milanović jednog milimetra neće odstupiti od onoga što je zagovarao i provodio kao premijer, piše Tihomir Dujmović za direktno.hr.
Sučeljavanje na HTV-u je u tom smislu za naciju, ali i za Kolindu Grabar-Kitarović bilo ljekovito. Jedini koji je tu večer pozitivno iskočio na prvi pogled je bio Mislav Kolakušić koji će, ako će ovo sučeljavanje pomoći, nesumnjivo dobiti ozbiljan broj glasova jer je djelovao i svježe i razumno i krajnje otvoreno. Njegova mana, njegov problem koji je ogroman se zove ideologija. Jer, njegova teza da će se on baviti gospodarstvom, zakonima i pravosuđem, ali ne i ideologijom je zapravo infantilna. Zato je Milanović dobro replicirao tezom da je politika ideologija i da tu nema bijega. Sve je politika! Zato ste u komunizmu u svakom restoranu imali ćevape i leskovačku mućkalicu i pili ždrepčevu krv! Jer je sve ideologija i tko misli drugačije taj ništa ne razumije.
Kolakušić, koji je doista bio jasno osvježenje i nema dvojbe da će pokupiti dio profita iz večeri sučeljavanja, nažalost se svojim stavom kojim bježi od ideologije pokazuje nesposobnim za bavljenje visokom politikom. Mora li svaka politika biti ovako prožeta ideologijom drugo je pitanje, ostaje činjenica da je kod nas nažalost sve ideologija. Reći da ćeš to ignorirati, bježati od toga i raspisivati referendum o ideološkim pitanjima je djetinjasto. To je ozbiljna mana Mislavu Kolakušiću koju nikada ne bismo otkrili da nije bilo ovog sučeljavanja. Sve druge impresije bile su u granici očekivanja.
Peovićka koja govori o “buržoaziji”, to stvarno dugo nismo čuli, kao i o demokratskom socijalizmu, pjevala je zapravo političku pjesmu Lepe Brene, o Titu, Jugoslaviji i “kako nam je nekad bilo lepo”. Milanović je zapravo bio loš jer se on redovito predstavlja kao Mike Tyson u studiju i u tom smislu je bio blijed, a u isto vrijeme ideološki neviđeno ostrašćen. Taj čovjek govori o “tarabama”! Zar je tako odiozno reći “ograda”? “Jedno je Vučić, drugo je Srbija”, reći će Milanović, što je bedastoća prvog reda. Srbija od Miloševića pokazuje samo i jedino četničko lice i tragično je da to ne razumije jedan aspirant na mjesto predsjednika države. Za Milanovića je “društvo iz Jadran Baltika najlošije moguće društvo” što nesumnjivo znači da nas on, ako pobijedi, nesumnjivo vraća na staze Ive Josipovića. Toliko je biranim riječima govorio o regiji i napadao Kolindu zbog “bijega iz regije” da je sada posve jasno što u tim relacijama možemo očekivati od Milanovića.
Regija kao zamjenski narkotik za Jugoslaviju! Regija kao heptanon za narkomane jugoslavenstva. Ako ne može Jugoslavija, neka bude –regija! Najveća pak glupost koja nije bezopasna je Milanovićeva izjava da 1945. imovina nije oteta nego je vraćena hrvatskom narodu! To su vam ti tobože dezideologizirani likovi formirani ispred kavkaza i Zvečke! Koji baš kao i Kolakušić ne bi o ideologiji, a kad urone u ta pitanja vidite komunistički odgoj i ruku druga Tita! I idiotsku golootočku tezu da je imovina 1945. vraćena – narodu! Eto tako zbore – djeca komunizma!
Na stolu je stara dilema
Dakle, na stolu je stara dilema, Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović ili Miroslav Škoro.
Milanovićeve diskvalifikacije poznate su čak i mimo onoga što smo čuli na sučeljavanju. Čini se da se na momente dozvao pameti pa se pokušavao ispričavati za operaciju Vukovar kada je njegova vlast poslala specijalce u zoru da postave ćirilične ploče što je na kraju rezultiralo smrću, da ne velim ubojstvom nedužnog Pajičića. No, da će, ako se njega pita, u Vukovar stići ćirilične ploče, to nam je potvrdio jasno i glasno. Da ništa ne razumije ni dan danas u priči o lex Perkoviću ili se pravi da ne razumije i to nam je potvrdio sugerirajući da bi opet ponovio isto. Tezom da ni jedna “taraba” nije oštećena kad je pola milijuna migranata prešlo preko Hrvatske, Milanović pokazuje da uopće ne razumije suverenitet onako kako ga razumiju ne samo Mađarska, Austrija, Slovenija ili Poljska, nego doslovno cijeli svijet. On uopće ne razumije što je to država, što su to granice, čemu služi vojska i policija. On je ponosan da je pola milijuna ljudi bez ikakve provjere ušlo i prošlo kroz Hrvatsku! A da jedna “taraba” nije stradala! S takvim stavovima ne može se polemizirati, možete uzeti kaput i dignuti se s tog stola. I moliti Boga da takav lik ne pobijedi. A ima ogromne šanse zbog nametnutog, samoubojstvenog bratoubilačkog rata na desnici!
Kolinda Grabar-Kitarović djelovala je nesigurno. Čvrsta u jasnim odrednicima koje se zovu nikad više regija, naš je put Mediterana i srednje Europe i u tom smislu je ponovila da je naše vanjskopolitičko rješenje Jadran-Baltik. U tom kontekstu jedno je jasno: s Kolindom nećemo natrag u regiju, s Milanovićem obavezno idemo prema Beogradu. Nastojala je izbjegavati sitne provokacije i pokazati se dostojanstvena, šteta da nije nabrojala sve svoje vanjskopolitičke inicijative, kontakte i to usporedila sa svoja dva prethodnika, Mesićem i Josipovićem koji su danas glasni navijači Miroslava Škore. Kandidata koji nije bio na nivou medijske slike koju njegov PR vješto slaže danima.
S obzirom na medijsku sliku, Škoro je razočarao. Najprije, čitao je svaki zarez teksta, a osim toga bio je drven, antipatičan i spor. Dovoljno spor da je opet izbjegao pitanje o Titu! Da, da, pogledajte snimku! Odgovor o Titu nije mu bio dostojan jedne replike! Nakon svega! Nakon što je na RTL-u izbjegao odgovor, pa kasnije umetao priču o bisti Blage Zadre, nakon što nam je rekao da je Titova borba do 1945. bila OK. I da treba ostati Dan antifašizma! A u prvom redu njegove podrške sjede ljudi od Hasanbegovića do Zekanovića koji na tu temu misle dijametralno suprotno! Kakav kaos! I sad bih ja tu trebao vidjeti idilu.
Pokušava se zabraniti kritički diskurs prema Škori
O Miroslavu Škori u više sam navrata pisao kritički, dobio za to pohvale, ali i kritike, što je posve legitimno. Ono što me u tome iritira jest činjenica da se zapravo pokušava zabraniti kritički diskurs prema Škori, da sve što god kritički kažete o njemu nije drugo negoli izdaja. To je totalitarni duh pred kojim neću pokleknuti kao što nisam ni do sada, zato sam i skupio 13 otkaza u 17 godina. U riječ, nitko mi neće zabraniti da izrazim svoje mišljenje o kome god se radilo! Ja ne tvrdim da sam u pravu, niti tvrdim da do sada nisam pogriješio, ali napadati glasnika loših vijesti, a ne raspravljati o tome o čemu glasnik govori je mimo pameti. Tim prije što sve što navodim jest gola istina. Da, Kolinda Grabar-Kitarović jest griješila, o tome nema zbora, ali ja i dalje mislim da kod nje pretežu pozitivne stvari. Treba li me strijeljati zbog toga? Zabraniti opet? Natjerati da šutim o tome što vidim, čujem? Baciti u prah i pepeo sve što sam do sada napravio?A sve zašto? Zato jer ne dijelim oduševljenje s Miroslavom Škorom? Unatoč tome, opet ću podijeliti svoje sumnje na tu temu, evo i opet ću pokušati objasniti zbog čega mislim da on nije taj. Da, Hrvatska treba ogromne promjene, pa nisam jedan tekst o tome napisao, ali on nije taj Mesija. Mi o svakom čovjeku možemo suditi na temelju onoga što je do sada napravio i na temelju toga kako se sada izdaje. To su jedini parametri koje imamo u nekoj osobi u ovakvoj situaciji. Miroslav Škoro u tom kontekstu meni djeluje nevjerodostojno, jer more detalja njegove biografije dokazuje tu nevjerodostojnost. Da danas Zlatko Hasanbegović recitira Škorin tekst, ja ne bih imao što za dodati sve i da hoću, jer on svojim životom svjedoči vjerodostojnost stavova koje zastupa. Ali, to nije slučaj sa Škorom. On se pojavio kao samoprozvani Mesija, okupio je oko sebe desne političke stranke, najglasniji promotor mu je Velimir Bujanec, dakle nema dvojbe da dolazi i kreće s desnog spektra. Ali, njegova biografija govori posve drugo i to je ono što me iritira i to je razlog zbog kojeg sumnjam.
Ako je Miroslav Škoro ikona desnice pa kako je moguće da ga je u utrci za gradonačelnika svojedobno Anto Đapić u Osijeku deklasirao? Kako? Tako što ga Osječani sjajno poznaju i dali su do znanja da nije zaslužio njihovo povjerenje. Čak ni za gradonačelnika! U utrkama za predsjednika države javnost i mediji imaju pravo kopati po svim mogućim detaljima, kako bi bili što sigurniji da je njihov odabir utemeljen. Napadi na njegovu suprugu i prebiranje krvnih zrnaca bili su ispod svakog nivoa, ali Obami i njegovoj supruzi mediji su kopali i iskopali biografske detalje tri generacije ranije. Sa svim pikanterijama! Žurim reći da ne podržavam tu retoriku, samo ističem da u svijetu, pa i u istoj toj Americi, u predsjedničkoj kampanji nema svetih relacija. Od Škore se danas radi desna nacionalistička ikona i naravno da se onda normalan čovjek mora začuditi kad pronađe biografske podatke koji ukazuju na nevjerodostojnost. Hrvatska je, primjerice, 2000 godine, pogotovo uoči izbora u HDZ-u, bila podijeljena na pristaše Sanadera i Pašalića. Većina ljudi koja danas Škoru glasno podržava podržavala je Pašalića, manji dio Sanadera. Ali, nitko dragi prijatelji od vas tada nije podržavao Matu Granića! Nitko osim Miroslava Škore! Pa kako ako je netko ikona desnice, da između Pašalića i Sanadera izabere – Matu Granića? A ikona je desnice! I to nije zvono koje zvoni na uzbunu?
Miroslav Škoro voli reći, kad je o gospodarstvu riječ, da on dolazi iz realnog sektora. Želi se reći da se snalazi na tržištu rada bez bilo kakvih pogodovanja i naslonjenosti na državu. Ali po čemu je realni sektor kad vam država u krilo baci Croatia Records? Gdje je tu realni sektor? Gdje je realni sektor u kućici na zagrebačkom Adventu? Pokušajte vi dobiti kućicu na Adventu u Zagrebu! Pokušajte vi preuzeti bivši Jugoton! Da se razumijemo, ja Škori ništa ne zamjeram, pravila igre su nažalost bila takva, ali nemojte pričati o realnom sektoru s ovakvim relacijama. Slično je i s pričom o njegovoj političkoj neovisnosti. Škoro je bio u Saboru u vrijeme Ive Sanadera. Svi znamo što je to značilo. Škoro je bio kandidat za gradonačelnika Osijeka isto tako kao jasan kandidat HDZ-a. Škoro je 2017. godine panegirički govorio o Andreju Plenkoviću ( to je vrijeme kad je primjerice jedan Hasanbegović već eliminiran!), istom onom Plenkoviću kojeg danas želi rušiti. Te iste 2017. godine ja sam argumentirano, oštro i nedvosmisleno kritizirao Plenkovića. Škoro ga je hvalio. Ikona desnice? Vjerodostojan lik koji će nas izvesti iz pakla?
Svaka čast na ‘Sude mi’, ali…
Škoro je pjevao “Sude mi” i svaka mu čast na tome. Ali Škoro je na pitanja o toj pjesmi, kako se može vidjeti u intervjuu jednom sarajevskom mediju, rekao između ostaloga: “…Znam da me bije glas nekoga tko pjeva pjesme koje pozivaju na ovo ili ono, ali ja nikad nisam iskoristio riječ Hrvatska u svojoj pjesmi, čak ni imena gradova ili ljudi. Govorim generalno o ljubavi, domovini, vjeri. Nikada nisam rekao da to mora biti katolička vjera, hrvatska domovina ili određeni narod. Svatko normalan se tu može prepoznati, jer kad pjevam ‘Sude mi’, sude svima! Nisam rekao ‘sude Anti Gotovini’, ali ljudi to zlonamjerno iščitavaju, kako im paše…”.
Pogledajte tu trgovinu emocijama! Pjevajte i vi u Sarajevu “sude mi”, nek’ pjevaju i Srbi ako im se sviđa (pa su koje li groteske pristaše generala Mladića pjevale istu pjesmu!!), evo ja vam svečano izjavljujem da to nije pjesma o generalu Gotovini! I sad bih ja bez ikakve ograde trebao vjerovati istom tom čovjeku? To je dakle naša ikona desnice… I sad treba zdrobiti glasnike loših vijesti, a praviti se da ovo nije izgovoreno. Tko može jamčiti da kao predsjednik države neće ovako izvrtati smisao i prilagođavati se po potrebi. Cijela Hrvatska pjeva “Sude mi” misleći na Gotovinu, samo sam pjevač tvrdi da to nije pjesma Gotovini! I to nije znak nevjerodostojnosti? To ništa ne znači? To na ništa ne upućuje? I sad sam kriv ja koji to citiram, a ne on koji pokazuje vjerolomstvo!
I sad bih ja trebao reći da sto posto vjerujem da će on sutra principijelno voditi i preporoditi zemlju? Kolinda Grabar-Kitarović je fatalno pogriješila u susretu s Vučićem, o tome nema zbora. Bilo me je sram gledati kako i nju i nas ponižava taj vječni četnik. Ali, Miroslav Škoro nije imao nikakvih dilema dok je kao šef Croatia Recordsa pregovarao sa srpskim medijskim tajkunom Mitrovićem o prodaji bivšeg Jugotona srpskom tajkunu. Nikakvih moralnih, političkih, nacionalnih i ljudskih dilema. Hvala Bogu pa je srbijanac odustao. Da nije, svaki dan bi vam Lepa Brena pjevala “Jugoslavenku” na sred Trga bana Jelačića! Je li to bilo za pretpostaviti kad se Mitroviću prodavao bivši Jugoton? Jesu li se sve dramatične relacije mogle predvidjeti?Jesu, pa ipak Škoro nije imao moralnih dilema voditi te pregovore. Kako je moguće na temelju ove biografske crtice vjerovati da će njegov odnos sa Srbijom biti beskompromisan? U intervjuu koji je svojedobno dao rekao je glede Thompsona da se u nizu ideoloških stvari ne slažu. I to je legitimno. Sad se okrenimo publici. Imate li vi koji podržavate Škoru bilo kakvih dilema ili ideoloških razlika s Markom Perkovićem Thompsonom? Nemate, e vidite vaš ljubimac ima toliko da je to imao potrebe i javno reći. I kako onda ne sumnjati u novog Mesiju s desnice? Koji Crkvi poručuje da mora znati da je odvojena od države i da ne politizira! Pa kad ste čuli nekog desničara da ovako zbori? Na sučeljavanju kad je govorio o Drugom svjetskom ratu govori o “fašističkoj NDH”. Samo tako. Zaboravljajući da je jedan Tuđman govorio o NDH ne samo kao o kvislinškoj tvorevini nego o NDH kao izrazu vjekovne težnje hrvatskog naroda za državom! Kod Škore je uz NDH vezano samo – “fašistička”. Kao i kod Mesića i Josipovića.
Uvukli su i Merčepa
Miroslav Škoro nije ni zločinac, ni kriminalac ni negativac iz tog bunara. Miroslav Škoro je spretan trgovac, u prvom redu emocijama. Vješt poduzetnik u hrvatskim balkanskim prilikama gdje bez oslonca na politiku ne možeš zaraditi ozbiljniju kunu. I sjajan pjevač. Ali njegova biografija, kad se bolje pogleda, sugerira sve, samo ne da se radi o ikoni desnice. Uostalom, njegova dva kuma Thompson i Mate Bulić nisu do sada slova progovorila jasno se zapravo od njega distancirajući. Ako njih dva koji ga poznaju u dušu ne vjeruju da je on preporoditelj, tko sam ja da procjenjujem drugačije! Čovjek koji 2000. godine izabere Matu Granića desnicu zapravo prezire. Čovjek koji ne želi reći da “Sude mi” pjeva Gotovini, pa su tu pjesmu gle ironije pjevali i pristaše generala Mladića, ne ulijeva mi povjerenje. Nema nikakvih garancija da ovakav salto neće napraviti i u visokoj politici. Rekao je da bi pomilovao Merčepa, ali kad je onako žestoko bio napadnut u sučeljavanju idući dan je njegov stožer rekao da to zapravo i nije moguće, jer Merčep rezolutno odbija svaku ideju da ga se pomiluje jer bi to značilo da priznaje krivicu. To se znalo i prije nego je najavio njegovo pomilovanje. Dakle, znalo se da je to nemoguće! Ali, da bi se zatitralo na vašu emociju pompozno je najavljeno pomilovanje Merčepa! Dakle, i tim se trikovima služe! I stalno tako, od “Sude mi” do Merčepa! Zato sam skeptičan, zato sam sumnjičav. Pošteno je i odgovorno sada, na vrijeme, upozoravati na ove relacije. Ne sutra, kad će biti prekasno.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
