Ovo vrijeme obilja blagdana, od kojih većina ima jasnu i povijesnu kršćansku pozadinu, obični ljudi koriste na razne načine: obiteljska druženja, posjete bližnjima, odmor, možda skijanje i sanjkanje, česti pohodi crkvama i razna druga prigodna događanja. I naši vrli političari ne miruju u ova blagdanska vremena, pa pokušavaju skupiti poneke političke bodove.
Tako smo, uoči Božića po julijanskom kalendaru, bili svjedoci politizacije tog velikog kršćanskog blagdana na domjenku Srpskog nacionalnog vijeća, preko izjava i političkog perfomansa Zorana Milanovića, premijera na odlasku koji nas je nakon niza prostačkih i uvredljivih izjava koje smo bili prisiljeni slušati posljednjih dana razveselio rečenicom za koju nismo mislili da će ikada izgovoriti: „Mir Božji! Hristos se rodi!“. Božje ime i Božji pozdrav iz premijerovih deklarirano ateističkih usta u naše uši!
Kada je svojevremeno za Dan državnosti bio pozvan da izađe iz svog premijerskog salona i prijeđe dugačkih i mučnih dvadeset metara do crkve svetog Marka i prisustvuje misi za domovinu i poginule branitelje i to sve u nazočnosti kardinala, hrvatskih biskupa, uglednih društvenih djelatnika i predstavnika branitelja hladno je i s visoka izjavio: “Nisam vjernik, ateist sam i ne idem na mise na državne blagdane.“ Pitamo premijera na odlasku ako nije vjernik zašto pozdravlja naglašeno i isključivo vjerničkim i kršćanskim pozdravom, Božjim i Kristovim imenom, na domjenku Srpskog nacionalnog vijeća? Nije li kao premijer to mogao učiniti na drugačiji i svoj dosljedno ateistički način? Ili ipak nije toliko dosljedan nego samo sakuplja političke bodove među SDP-u sklonom biračkom tijelu? Štoviše, proračunato, svjesno i posve neprimjereno kršćanskom blagdanu dotakao se i ćirilice, pitanja Vukovara, dvojezičnih ploča, veze hrvatske povijesti s ćirilicom i tako od Božićnog slavlja prešao u sferu gdje se najbolje snalazi – mutne vode politizacije i podjele svega i svačega.
Majstor spletki
A na koga i što je mislio izjavom: “Kada vidim što se sve događalo zadnje četiri godine, kolika količina mržnje i dvoličnosti je prepravila naš prostor, pitam se – je li to vrijedilo. Vrijedilo je i borit ćemo se i dalje. Moramo čuvati vrijednosti koje smo postigli!” – ne znamo. U sijanju mržnje, podjela, manipulacija, sukoba i dvoličnosti upravo se on sam pokazao vrhovnim majstorom, pa možda je u šoku od gubitka izbora govorio sam o sebi.
Kada svemu tome dodamo, vremenu i mjestu potpuno neprikladni i degutantni tzv. performans razbijanja dvojezičnih ploča stanovitog „umjetnika“, priča dobiva svoju zaokruženu cjelinu. Notorni, i također u javnosti strogo naglašeno ateistički Pupovac, samo je bio šlag na tortu neukusa koji ne priliči velikom kršćanskom blagdanu i prisutnom svećenstvu na koje spomenuti gotovo uopće nisu obraćali pažnju u kontekstu slavljeničkog Božića. Osim kršćanskim i vjerničkim pozdravom „Mir Božji! Hristos se rodi!“ koji ovi političari ipak uspiju nekako provući preko stisnutih usana i tako sami sebi skočiti u usta. Ipak je to dobar i veliki politički bod, pa vrijedi toga.
Na drugoj strani hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila je na mjestu koje priliči blagdanu Božića, a ne na mjestu jeftinog politikantsva. Dosljedna sebi i svom neskrivenom vjerničkom i kršćanskom uvjerenju prisustvovala je pravoslavno-kršćanskoj liturgiji u crkvi Svetog Preobraženja u Zagrebu te svim prisutnim vjernicima poželjela blagoslovljen Božić i rođenje Krista (Hristosa), ali i mir i dobro svim građanima Hrvatske u 2016. godini. Mitropolit Porfirije poželio je sretan i blagoslovljen Božić pravoslavnim, a jednako tako i katoličkim vjernicima koji se još nalaze u ozračju božićne radosti.
Tako je Božić na posvećenom mjestu u crkvi dobio svoj pravi smisao pa ga etnobiznismeni ipak nisu uspjeli „ukrasti“. SDP-ov Grinch nije uspio u svojoj namjeri.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
