“Nema kašnjenja. Reformu ne treba iščekivati s takvom nervozom i napetošću. Naš obrazovni sustav funkcionira jako dobro”, poručio je prof. dr. sc. Marko Alerić u razgovoru sa Žarom Ivkovićem za Večernji list od 1. lipnja 2017.
U dijelu naše poslovično podijeljene stručne, političke i ine javnosti uvriježilo se mišljenje kako je hrvatski obrazovni sustav loš i zastario te da mu treba hitna reforma, i to reforma koju je pokrenula stručna skupina s Borisom Jokićem na čelu.
Što o tome kaže izv. prof. dr. sc. Marko Alerić s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je do prošle godine bio član Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje.
Kako biste komentirali izbor novih članova Ekspertne radne skupine za izradu kurikulne reforme (ERS)?
Stižu prigovori kako je redom riječ o konzervativcima s nazadnim stavovima.
Uvjet za izbor eksperata radne skupine, i u ovom i u svim drugim slučajevima, mora uvijek biti njihova stručnost. Ideologija i različit pogled na svijet ne bi smjeli utjecati na to kako će biti organiziran sustav odgoja i obrazovanja. U krajnjoj liniji, nije ni bitno tko je izabran u ERS, jesu li oni lijevi ili desni, bitno je da su stručnjaci.
Poznajete li novu voditeljicu ERS-a Jasminku Buljan Culej i što mislite o njoj?
Poznajem je: stručna je, ima potrebne kvalifikacije, upućena je jako dobro u sustav odgoja i obrazovanja. Za taj je posao najvažnije biti dobar organizator. Njezin je najvažniji zadatak okupiti ljude, uputiti ih na ono što se od njih traži i dobiti odgovarajuće rezultate koji će onda proći stručnu javnu raspravu. Ta je rasprava bitna, zbog nje prethodna radna skupina nije dobila prolaznu ocjenu.
Međutim, reforma nikako ne bi smjela biti prezentirana na polarizirajuć način, u stilu “mi ili oni”, ili “mi smo napredni, a oni su nazadni”. Tako se samo skreće pozornost s onoga što kurikulska reforma jest čemu ona služi i što bi trebali biti njezini rezultati.
Oporbene stranke prigovaraju da je vladajuća garnitura zaustavila Jokićevu reformu?
Prvo, reforma nije zaustavljena, nego je jednostavno bilo toliko primjedaba iz stručne, akademske javnosti da se moralo uzeti neko vrijeme da se te primjedbe usvoje ili odbace i da se tek onda pristupi provedbi reforme.
Potpuno je besmisleno i znanstveno i stručno neprihvatljivo da se te primjedbe ne razmotre. Pa to bi bilo srljanje u nešto bez odobrenja znanosti i struke.
Drugo, reforma se ne provodi po načelu revolucije. Dakle, da sad nešto prestaje i više ne vrijedi ništa, a najednom evo sad nešto novo što će nas spasiti. Ja sam za načelo evolucije: polagano, postupno identificirati što je problem u obrazovanju i to mijenjati.
Što učiniti s rješenjima Jokićeve skupine? Riječ je o trudu stotina različitih stručnjaka.
To će sigurno biti iskorišteno, samo će, koliko znam, biti razmotreno ono što nije naišlo na odobravanje stručne i znanstvene javnosti. Bilo bi besmisleno sve raditi ponovno.
Je li opravdana bojazan da će nova skupina donijeti rješenja koja se neće svidjeti npr. liberalnijim roditeljima?
Svima treba dopustiti da iznesu svoje mišljenje i upozore na negativnosti, ali primjedbe trebaju doći nakon što se donesu rješenja. Ne razumijem zašto unaprijed stvarati strah. Za sve teme u nastavi, bez obzira na to jesu li nekome prihvatljive ili nisu, vrijedi načelo znanstvenosti.
Osim toga, kurikulska reforma mora proći recenzijski postupak, kao što je bio slučaj i s Jokićevom reformom. Zato mi nisu jasne izjave kako treba smijeniti ovoga ili onoga i dovesti Jokića. Pa Jokić je bio voditelj kurikulske reforme koja je doživjela fijasko. Zašto o tome nitko ne govori? Na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja objavljene su sve primjedbe na račun svih nastavnih predmeta. I to su primjedbe stručne i znanstvene, a ne političke javnosti.
No ipak smatrate da rad Jokićeve skupine treba nastaviti?
Prethodna skupina doista je napravila puno toga kvalitetnog, međutim upućene su stotine primjedaba. Nismo valjda toliko umišljeni da mislimo kako ono Što radimo ne smije biti kritizirano.
Ne mislim, dakle, da treba početi ispočetka, nego odvojiti dobro od lošega, to loše popraviti i nastaviti dalje. Generalno mislim da naš sadašnji obrazovni sustav uopće nije loš. Uostalom, kažu mi to i mnogi stručnjaci iz različitih zemalja. Oni se ne mogu načuditi koliko naša djeca znaju. Neki od njih ne mogu se nadiviti našem obrazovnom sustavu.
Smatrate li da je Jokića, koji se natjecao za voditelja nove radne skupine, ipak trebalo ostaviti da sudjeluje u nastavku reforme?
Surađivao sam s Jokićem u Nacionalnom vijeću za odgoj i obrazovanje. Mislim da ima energije, da je dobar organizator, ali proizvod koji su uputili u stručnu javnu raspravu doživio je neuspjeh. Prema tome, logično je da on kao voditelj podnese ostavku, što je i učinio. Neozbiljno je što se ponovno natjecao za voditelja nove ekspertne radne skupine.
Ali opet se organiziraju prosvjedi kojima se traži nastavak baš Jokićeve reforme?
Nema nikakva razloga za prosvjede. Nisu povrijeđena ničija prava. Demonstriranjem sile tražiti da bude nastavljena kurikulska reforma na način koji nije prihvatila stručna i znanstvena zajednica nema nikakva smisla.
Kasni li obrazovna reforma?
Nema kašnjenja. Reformu ne treba iščekivati s takvom nervozom i napetošću. Naš obrazovni sustav funkcionira jako dobro, ima nedostataka koje treba ispraviti, ali ne treba donositi ništa neprečac. Moramo imati vremena za svoju djecu i nije svejedno kakav ćemo obrazovni sustav izgraditi.
Željkom Markić plaše javnost radi mobilizacije
Rušenje Jokićeve reforme neki povezuju sa Željkom Markić i njezinom udrugom U ime obitelji?
Ponavlja se slučaj koji se, nažalost, često primjenjuje, a to je da se neke osobe javno blate i da se njima plaši javnost, a onda se ta javnost mobilizira. To se događa i Željki Markić.
Ponavljam, jedini racionalan razlog zbog kojeg Jokićeva skupina više ne radi jest taj što je dokument koji su proizveli imao toliko primjedaba. Pa HAZU je prikupio i objavio tri knjige primjedaba, neka se na njih očituju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
