Stipo Mlinarić: ‘Svašta sam prošao u ovome ratu, ali nije još moja duša prazna’

Stipo Mlinarić
Foto: Narod.hr, Thinkstock, Fotomontaža: Narod.hr

“Ulazim u kuću i nekako se osjećam kao stranac, mjesecima nisam prespavao u njoj. Stvari su u njoj donekle očuvane. Pogled mi bježi na slike koje i dalje stoje na mjestu gdje smo ih ostavili, pričaju priču o sretnoj obitelji kakva smo bili do prije ovoga prokletoga rata”, napisao je u svome osvrtu vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih logora, te zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić u svojoj objavi na Facebook stranici prisjećajući se pada Vukovara 1991. godine.

Mlinarić je u svome osvrtu opisao kako se osjećao kada je posjetio svoju obiteljsku kuću uoči pada njegova rodnoga grada Vukovara. Osjećaji koji su ga obuzimali, misli koje su mu dolazile vratile su ga u vrijeme kada je u gradu prevladavao osmijeh, a ne pucnjava i granate.

Osvrt Stipe Mlinarića prenosimo u cijelosti.

Pad je grada sada sasvim izvjestan. Osjetim to cijelim svojim bićem. Pitanje je koliko ćemo se još uspjeti braniti i samo je pitanje dana kada ćemo krenuti u povlačenje. Prolazim kroz svoju Novoselsku ulicu. Tu mi je rodna kuća, tu sam odrastao. Iako je moja ulica bila svega kilometar od položaja Turbo voda nisam dugo navraćao. Ne znam što će me unutra zateći.

Lagano otvaram kapiju koja polagano škripi. U trenu me obuzimaju emocije. Gledam razbacane crjepove po dvorištu, pogled mi bježi na moju šljivu koja, iako ranjena od gelera, i dalje ponosno stoji. Ulazim u kuću i nekako se osjećam kao stranac, mjesecima nisam prespavao u njoj. Stvari su u njoj donekle očuvane.

Pogled mi bježi na slike koje i dalje stoje na mjestu gdje smo ih ostavili, pričaju priču o sretnoj obitelji kakva smo bili do prije ovoga prokletoga rata. Glazbena linija koju smo imali u dnevnom boravku i dalje je očuvana te u meni budi neki osjećaj sreće jer me podsjetila na sretne trenutke u kojima se u mojoj kući puštala glazba te je prevladavao smijeh, a ne pucnjava i granate.

Četnici su blizu..

Ponovno izlazim na dvorište i tako se zateknem u razmišljanju. U tim trenutcima opraštao sam se od kuće, a zapravo i od života. Odlazim do garaže i tamo ugledam 6 buradi nafte. Pošto smo se zimi grijali na naftu tako je otac i za ovu prokletu godinu pripremio naftu kako bi se grijali. Buradi su bile pune nafte te u sam u trenutku skinuo svoj kalašnjikov s ramena i uperio ga u njih. Trebam li pucati u burad pa kada se nafta razlije zapaliti kuću? Kaos je prevladavao u mojoj glavi.

Četnici su blizu, kraj je blizu i pitanje je dana kada će četnici zakoračiti u moju kuću, u moje dvorište. U trenutku su mi prošle slike cijelog mog djetinjstva koje sam proveo u toj kući. Puno je tu bilo smijeha i veselja s mojim i bratovim društvom, tu smo parkirali svoj prvi motor, tu smo mog brata prije godinu dana ispratili s tamburašima kada se ženio. Pa u ovom dvorištu smo prije 11 mjeseci slavili rođenje bratove kćerkice Doris te pili Chivas koji je čuvao za tu prigodu. Suze mi se slijevaju niz lice. Ne, ne mogu to učiniti.

Posljednji posjet mome domu

Pa kako ću zapaliti svoju rodnu kuću. Svašta sam prošao u ovome ratu ali nije još moja duša prazna. Kada bi zapalio rodnu kuću zapalio bi i dio sebe, sve uspomene i lijepe trenutke. Što bi onda ostalo od mene? Nisam ju ja gradio neću ju ja niti zapaliti. Iz dubokih misli i moralnih dilema trgne me zvuk granate koja je pala nekoliko kuća dalje od mene. Vratio sam se u realnost. Polako izlazim iz svoga dvorišta i zatvaram kapiju. Unutra je ostao dio mene.

> Stipo Mlinarić: 87 dana ili 3 mjeseca krvave obrane Vukovara?
> Stipo Mlinarić: Fenomen Vukovara i njegove obrane

Bio je to posljednji posjet mome domu kakvog sam poznavao. Prošlo je puno godina dok se nisam vratio kući. Nakon mirne reintegracije kada sam se prvi put vratio u Vukovar ponovno sam došao u svoju Novoselsku ulicu. Ovaj put tamo me nije dočekala moja kuća, četnici su ju nakon pada grada minirali i digli u zrak. Od kuće je ostao samo temelj. Oni nisu imali dilemu trebaju li uništiti kuću ili ne. Oni su samo pljačkali i palili. Za uspomene ih nije bilo briga.

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

** Stipo Mlinarić bio je jedan od 18-orice branitelja, pripadnika Turbo voda koje je okupio Blago Zadro, a koji su bili uključeni u obranu Vukovara. Zapovjednik voda bio je Blagin sin Robert Zadro, a zamjenik Mile Mlinarić. Turbo vod je bio smješten s desne strane Trpinjske ceste u Slavonskoj ulici. Vod je s Blagom Zadrom odlazio na ispomoć po cijelom Vukovaru i Borovu naselju. Turbo vod prati Blagu i do njegove pogibije u Kupskoj ulici 16. 10. 1991., gdje pogiba i prvi pripadnik Turbo voda, Zvonko Mlinarić, pokušavajući izvući mrtvo tijelo Blage Zadre. Turbo vod djeluje do samog pada grada gdje se zadnji povlači u kombinat Borovo. Neki pripadnici odlaze u proboj dok neki odlaze u logor. Šest ih je poginulo: Mile Mlinarić, Zvonko Mlinarić, Antun Baćo Šimić, Vjekoslav Jugec, Tomislav Šestan, Robert Zadro.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.