Krajem Prvog svjetskog rata počeo je širiti svoj rad. Osnivao je škole, kolonije ljubavi i potpore s posebnim naglaskom za pomaganje siročadi i siromaha. Tijekom sljedeća dva desetljeća, temelje ovakvih družbi je širio Italijom, ali i Amerikom.
Sveti Luigi Orione Giovanni rođen jn 23. lipnja 1872. godine u siromašnoj obitelji u Pontecuroneu, mjestu koje se nalazi u talijanskoj provinciji Alessandriji. Od 1886. do 1889. godine bio je student na oratoriju Valdocco u Torinu. U oratoriju ga je primijetio don Ivan Bosco, koji ga je smatrao jednim od svojih najboljih i omiljenih učenika. Sveti Luigi je s trinaest godina počeo osjećati zdravstvene poteškoće, ali, kada je tri godine kasnije nazočio smrti Don Bosca bio je čudesno izliječen. Sa samo 20 godina ustanovio je oratorij za siromašnu djecu, a već sljedeće godine, pokrenuo je strukovnu školu za siromašne.
Za svećenika je zaređen 1895. godine, a četiri godine poslije otvorio je nove kuće u Mornicu Losani u Paviji, Notu na Siciliji, Sanremu i Rimu, gdje je okupio klerike i svećenike koje je nazvao Radnicima malih radova Božanske Providnosti. Skupina je imprimatur od biskupa dobila 1903. godine, kada se nazivaju Sinovima Božje Providnosti. Sveti Luigi je nakon strašnog potresa na Siciliji tri godine svoga života posvetio pomažući na tom području, posebno skrbeći o siročadi. Nekoliko godina poslije otišao je u Marsicu, mjesto koje je također bilo pogođeno potresom, te je ondje proveo vrijeme pomažući potrebitima. Godine 1915. osnovao je Družbu Malih misionarki sestara milosrdnica.
Krajem Prvog svjetskog rata počeo je širiti svoj rad. Osnivao je škole, kolonije ljubavi i potpore s posebnim naglaskom za pomaganje siročadi i siromaha. Tijekom sljedeća dva desetljeća, temelje ovakvih družbi je širio Italijom, ali i Amerikom.
U zimu 1940. Don Orione je bio pogođen nizom teških srčanih i plućnih bolesti. Preminuo je 12. ožujka 1940. godine, okružen svojim svećenicima i suradnicima u kući Sanremo, rekavši prije toga: “Ne bih želio umrijeti među palminim granama, već među siromasima kao Isus Krist.” Zadnji uzdah njegovih usana bijaše: “Isuse, Isuse, ja odlazim!”.
Papa Ivan Pavao II. ga je 1980. godine proglasio blaženim, a svetim 2004. godine. Njegovo tijelo je svake godine 26. listopada, na dan kada je proglašen svetim, izloženo u svetištu Naše Gospe od Brze Pomoći u Tortoni.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
