Na današnji dan 1301. godine preminuo je posljednji hrvatsko-ugarski kralj iz dinastije Arpadovića. Bio je to Andrija III., s nadimkom Mlečanin. Taj je nadimak dobio jer je rođen u Veneciji, od majke Tomasine Morosini, mletačke patricijke.
Naime, njegov otac princ Stjepan pobjegao je u Veneciju za vrijeme vladanja svoje polubraće u Ugarskoj i tamo se oženio Tomasinom. Ostali Arpadovići nisu Stjepana i Andriju smatrali zakonitim nasljednicima prijestolja, no ipak je nakon smrti Ladislava IV. Kumanca mladi Amdrija III. došao u Ugarsku i okrunjen je krunom sv. Stjepana za hrvatsko-ugarskog kralja. Otprilike u isto doba dinastija Anžuvinaca koja je vladala Napuljem također se proglasila vladajućom u Ugarskoj i Hrvatskoj.
Karlo Robert Anžuvinac uspio je već za Andrijina vladanja zavladati Hrvatskom (uz pomoć Šubića). Andrija III. umro je, navodno otrovan, na današnji dan u Budimu. Karlo Robert Anžuvinac zavladao je uskoro cijelim Hrvatsko-ugarskim kraljevstvom.
Povijest hrvatske krune kralja Zvonimira – ugarski kralj je morao staviti hrvatsku krunu u hrvatskom Biogradu
Nakon stvaranja personalne unije 1102., Koloman se okrunio Zvonimirovom krunom u Biogradu. Time je potvrđena posebnost starohrvatske kraljevske krune. I drugi ugarski vladari dolaze se kruniti u Biograd posebnom krunom hrvatskoga kraljevstva. No, Mlečani su 1124. iz temelja razrušili Biograd. Nakon toga, sve do polovice 13. stoljeća ugarsko-hrvatski kraljevi i dalje su se krunili posebno za hrvatskog i ugarskog kralja.
Tu praksu je dokinuo Bela IV. 1235. Prestankom prakse zasebnih krunidbi za Hrvatsku, na neko vrijeme nestaje i svaki spomen hrvatske krune. Ponovno oživljava prilikom dinastičkih borbi početkom 15. stoljeća. Dalmatinski gradovi i većina Hrvatske pristali su uz Ladislava Napuljskog, koji se na poziv svečanog zadarskog poslanstva iskrcao u Zadru, gdje ga je 5. kolovoza 1403. godine u katedrali Sv. Stošije u prisutnosti vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića za kralja Hrvatske okrunio ostrogonski nadbiskup Ivan Kanižaj. Nije poznato kojom je krunom okrunjen, no može se naslutiti da je to bila upravo Zvonimirova kruna, možda iz Vrane ili Splita (Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.)
Već početkom studenog 1403. Ladislav je napustio Zadar, kako bi se vratio u Napulj, gdje je 1409. prodao Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata. Nije poznato je li ponio Zvonimirovu krunu sa sobom. Ova krunidba je bila posljednja na hrvatskom tlu, a nakon nje nestaje svaki spomen hrvatske kraljevske krune.
Legenda o hrvatskoj kruni dobivala je svoje veće značenje u doba kad je hrvatsko plemstvo tražilo načina kako se oduprijeti ugarskim nastojanjima oko potpunog preuzimanja vlasti u Hrvatskoj. Cetinski sabor prilikom kojega je na vlast u Hrvatskoj došao Ferdinand I. Habsburgovac bio je jedno od očitovanja neprijateljstva protiv ugarskog plemstva koje je stalo uz Ivana Zapolju.
Oslobođenjem Slavonije u Velikom turskome ratu (1683.-1699.) pitanje ujedinjenja hrvatskih zemalja, te time i krune trojednoga Hrvatskoga Kraljevstva postaje ponovo aktualno.
