Talijanski inženjer i fizičar Guglielmo Marconi 1896. godine patentirao je svoj najnoviji izum za bežično primanje i prijenos komunikacijskih signala elektromagnetskim valovima čije su frekvencije niže od frekvencije vidljive svjetlosti, odnosno radio.
Prvi bežični prijenos Morseovog koda još 1878. izveo je David E. Hughes međutim, njegov rad nije ispunio zahtjeve u vezi poznavanja prirodnog principa ili procesa koji je predmet novog fenomena.
Guglielmo Marconi, jedan od pionira radiotelegrafije, ostvario je prvi prijenos radio valova preko Atlantskog oceana i 1909. dobio Nobelovu nagradu za taj doprinos znanosti, a kasnije je osnovao prvu tvrtku koja se bavila komercijalnom uporabom radio prijenosa.
Marconi je do 1943. smatran izumiteljem radija no tada mu je američki Vrhovni sud oduzeo patentno pravo i dodijelio ga Nikoli Tesli koji se danas smatra službenim pronalazačem radija jer je prvi razvio i objasnio način proizvodnje radio frekvencija, princip usklađenih rezonantnih sklopova u predajnoj i prijamnoj anteni i javno predstavio principe radija i prijenos signala na velike daljine, a za taj pronalazak je 1897. dobio patent br. 645576 za uređaj opisan kao ‘sustav za bežični prijenos podataka’.
