2. prosinca 1823. Monroeova doktrina – zašto SAD nisu htjele biti svjetski policajac?

Monroeva doktrina (engl.: Monroe Doctrine) objavljena je 2. prosinca 1823. od strane američkog predsjednika Jamesa Monroa.

To je naziv za izolacionističku vanjskopolitičku doktrinu i politiku SAD-a što ju je 2. XII. 1823. u godišnjem obraćanju američkom Kongresu proglasio predsjednik J. Monroe. To je zapravo doktrina o nemiješanju SAD-a u poslove izvan zapadne hemisfere. SAD se uzdržava od bilo kakva miješanja u politiku i prilike europskih država, a neprijateljskim činom smatrat će svaki kolonizatorski, ekspanzionistički ili intervencionistički pokušaj neameričkih država na američkim kontinentima.

U doba nastanka ta je politika ponajprije bila usmjerena protiv intervencionističkih namjera Svete alijanse prema osamostaljenim španjolskim i portugalskim kolonijama u Južnoj Americi i rastućega britanskog utjecaja u toj regiji, koju je SAD počeo držati svojom zonom, te protiv ruskog širenja na zapadnoj obali SAD-a (poluotok Aljaska). Potkraj XIX. i na početku XX. st. doktrina se pretvorila u imperijalističko širenje SAD-a na prostore Sjeverne i Srednje Amerike. Izražena krilaticom »Amerika Amerikancima«, dobila je i jako nacionalno obilježje.

Na osnovi Monroeve doktrine, SAD je zahtijevao povlačenje intervencionističkih postrojba Napoleona III. iz Meksika i inzistirao na pravu isključive kontrole nad gradnjom Panamskoga kanala. Predsjednik Th. Roosevelt uključio je u Monroevu doktrinu i načelo tzv. preventivne akcije, čime je SAD postao svojevrsni hegemon zapadne polutke. U tom smislu SAD je intervenirao u Santo Domingu 1905. i 1916. te poduzeo niz drugih akcija u srednjoameričkom prostoru.

Zanimljivo je da je javnost u Sjedinjenim Američkim Državama u vrijeme I. svjetskog rata, na temelju Monroeove doktrine, bila protiv američkog ulaska u rat. To je bilo u skladu s dugogodišnjom tradicijom distanciranosti SAD od uplitanja u europsku politiku. Tadašnji američki predsjednik Woodrow Wilson bio je miroljubiv i htio je poštedjeti Ameriku ratnih žrtava. Pojedini događaji, poput potapanja najvećeg broda na svijetu Lusitania, bili su okidač da američka javnost odustane od Monroeove doktrine i da SAD uđu u rat na europskom kontinentu. To je promijenilo odnose snaga u I. svjetskom ratu na stranu Engleske i Francuske, ali i američku politiku prema Europi i istočnoj hemisferi do današnjeg dana.