Ivan Broz, hrvatski jezikoslovac i književni povjesničar, rođen je 21. siječnja 1852. u mjestu Klanjec, Hrvatsko Zagorje.
Po nalogu Zemaljske vlade 1892. godine izradio je Hrvatski pravopis koji je, u Boranićevoj redakciji, izlazio do 1916. Taj pravopis, iako izrijekom baziran na Karadžićevoj pravopisnoj koncepciji, ipak je oblikovan ponajviše po uzoru na pravopisno djelo hrvatskoga filologa Marcela Kušara, koje se oslanja na umjerenu fonološku koncepciju. Broz je ustvari utemeljio suvremeni hrvatski pravopisni standard, te ostali hrvatski pravopisni priručnici (uz izuzetak oktroiranih djela iz doba obje Jugoslavije i povratka na morfonološki propis u vrijeme NDH) u većini uglavnom dotjeruju njegovo prijelomno djelo u nijansama. Tako je Broz ostavio duboki trag u konačnoj standardizaciji hrvatskog jezika – zahvaljujući njemu Hrvate nije snašlo pravopisno dvojstvo koje je prijetilo uvedbom fonološki koncipiranoga pravopisa u Dalmaciji i Bosni, a usvajanjem nekih propisa iz pravopisnoga standarda Zagrebačke škole (rastavljeni futur, pisanje stranih imena kao u izvorniku, izbjegavanje asimilacije po zvučnosti…) osigurao je i kontinuitet ponajviše sa starijom (poglavito Dubrovačkom) hrvatskom pravopisnom tradicijom.
Ivan Broz u Beču je kod Vatroslava Jagića slušao slavistiku i otišao na studijsko putovanje u Hercegovinu i južnohrvatske krajeve. Tada se i razbolio, što je bilo uzrokom njegove prerane smrti 1893. godine.
