Bio je prvi igrač Hajduka koji je postigao 100 golova, a navijači su mu priredili posljednji ispraćaj na Sustipanu kakav Split do tada nije vidio.
Krajem svibnja 1921. godine se na Starom Placu okupilo oko 5.000 navijača na utakmici Hajduk-Građanski koja je podignula veliku prašinu javnosti i stvorila veliki rivalitet koji (na neki način) traje i do danas.
Nikola Gazdić-Rico je preminuo ubrzo, ali ne kao u Smojinoj seriji Velo Misto. Umro je 1922. godine od tuberkuloze, piše dalmtinskiportal.hr
Hajdučka legenda, knjiga Miljenka Smoje, navodi kako je Gazdić 1919. godine postigao stoti gol za ‘bijele’, a Kaliterna i Rigi odigrali su svoju stotu utakmicu. No, istog je ljeta počela i Gazdićeva drama…
Smoje priča o tome kako je Hajduk otputovao u Zagreb preko Metkovića i Sarajeva, te je momčad, umorna od puta, izgubila od Građanskog 2:0. Bila je to nervozna utakmica u kojoj je hajdukovac Tagliaferro, nakon što je grubo oboren, udario protivničkog igrača, radi čega je isključen. Nakon što istom mjerom nije kažnjen i igrač Građanskog, ‘bijeli’ su demonstrativno napustili teren.
Potom je Hajduk s Concordijom odigrao 1:1, da bi na koncu doživio debakl od HAŠK-a, koji ga je porazio sa 4:0. Vijesti o porazu proširile su se Splitom i razbjesnile navijače.
Nastala je priča o nezalaganju igrača, pa čak i da je Gazdić sabotirao.
– Neiskusna uprava nasjedne glasinama i bez oklijevanja isključi Gazdića, koji od stida bježi u Beograd – piše u Hajdučkoj legendi.
Gazdić bježi u Beograd zbog ljutnje u Splitu
I tako je najbolji igrač ‘bijelih’, kojega se nekad na rukama nosilo s terena bez ikakve krivice pobjegao daleko od Splita u Beograd, gdje je proveo dvije godine.
Dvije godine kasnije Hajduk je dogovorio revanš s Građanskim. Zagrepčani su bili snažna momčad u velikoj formi, koja je pobjeđivala brojne europske klubove.
– Nesretni Gazdić iz Beograda piše pismo u kojemu moli upravu i zaklinje igrače da mu dopuste odigrati za Hajduk bar ovu posljednju utakmicu. Da biste shvatili tu njegovu bezgraničnu ljubav prema klubu, u povjerenju ću vam prišapnuti da je strašna bolest već počela razarati njegova pluća. On je to znao i skrivao. Javili su mu: ‘Vrati se Janjčiću’, kako su ga od milja zvali – zapisao je Smoje detalje oko Gazdićeva povratka u sastav 1921. godine.
Utakmica Hajduk-Građanski i pobjeda Hajduka u režiji Gazdića
Utakmica je izazvala neviđenu pozornost i privukla rekordnih 5.000 gledatelja na stadion. Poveli su gosti u 15. minuti preko Graneca i činilo se da će s lakoćom pobijediti.
Ali, onda je na scenu stupio Gazdić. Prolazio je s lakoćom pored svojih čuvara, koji su ga na sve načine pokušavali zaustaviti, ali mu tog dana ništa nisu mogli. Te je nedjelje Gazdić briljirao, a njegov izjednačujući gol opisuje se kao pravo remek-djelo. Izbacio je iz igre driblinzima čak četvoricu protivničkih igrača, izišao sam pred vratara Vrđuku, fintirao snažan udarac, da bi, nakon što je vratar pao, samo preskočio loptu, koja je pored ležećeg vratara ušetala u mrežu.
Bio je to rijetko viđen gol, nakon kojega je Hajduk predvođen Gazdićem nastavio napadati. Poslije novog prodora srušen je Gazdić u šesnaestercu, nakon čega je sudac pokazao na bijelu točku. Jeadanesterac je realizirao Mantler i Hajduk je poveo sa 2:1. Tim rezultatom je i završena utakmica.
Kad je sudac odsvirao kraj, Gazdić je plakao od sreće, a navijači su ga na rukama odnijeli u svlačionicu.
Nezaboravni sprovod na Sustipanu
Međutim, ovdje treba reći da se dalje nije sve odvijalo kao u seriji Velo misto. Malo je tko uspio ne zaplakati gledajući epizodu u kojoj je Rico odmah nakon utakmice počeo iskašljavati krv i preminuo. U stvarnosti je Gazdić preminuo 6. prosinca 1922., dakle godinu i pol nakon te utakmice, a najboljem igraču Hajduka tog vremena navijači su priredili nezapamćen posljednji ispraćaj na Sustipanu. Takav sprovod Split do tada nije vidio.
Bio je prvi igrač Hajduka koji je postigao 100 golova, a umro je od tuberkuloze. Hajduk je u finišu te godine nastupao sa crnim florom, u spomen na nezaboravnog Janjčića.
Tog svibnja 1921. pred oko 5.000 gledatelja za Hajduk su nastupili: Kaliterna, Dujmović-Fjaka, Šuste, Pilić, Kurir, Rodin, Radić, Gazdić, Hekman, Mantler, Tagliaferro.
Građanski je igrao u sastavu: Vrdjuka, Šifer, Ferderber, Rupec, Vragović, Bažant, Babić, Heinlein, Prška, Granec, Pavleković.
Ova utakmica podignula je veliku prašinu javnosti i stvorila veliki rivalitet koji (na neki način) traje i do danas.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
