25. studenoga 2000. umro Vjenceslav Čižek – tko je hrvatski Solženjicin iz komunističkih tamnica?

Foto: hazud.ch

Na današnji dan 2000. godine umro je Vjenceslav Čižek, hrvatski pjesnik i komunistički uznik koji je proveo na teškoj robiji čak 12 godina, i to samo zbog verbalnog delikta. Godine 1977. otela ga je UDBA u Italiji, te uspavanoga u hladnjači prevezla u Jugoslaviju, gdje je bio mučen i osuđen na tešku robiju. U zatvoru u Zenici je oslijepio od posljedica mučenja.

Bio sam antikomunist kroz cijeli svoj život. Desetljećima rugalački sam naviještao sramno raspadnuće strahovlade. Nisam to činio zastupajući neko drugo ideološko, političko ili ratničko stajalište. Komunistički društveni sustav doživljavao sam kao izravni i posvemašnji napad na ljudsku bit. Stoga je ishodište moje oporbe bila pobuna savjesti. Nikada nisam mogao povjerovati u budućnost društva koje bi se temeljilo na agnosticizmu i ateizmu, na prisilnome radu i klasnoj mržnji, na nasilju i zatomljenom prirodnom pravu na slobodu pojedinca i naroda. Komunizam, eto, ždere i rastače samoga sebe. Nisu ga rušile ni srušile nikakve vanjske sile, nego u njegovim njedrima odgojeni ‘mangupi’.”
(Vjenceslav Čižek)

Rijetki su ljudi u Hrvatskoj koji znaju nešto više o Vjenceslavu Čižeku Vijeki, hrvatskom pjesniku, dugogodišnjem političkom emigrantu i višegodišnjem robijašu u jugoslavenskim zatvorima. Rođen je u Boki Kotorskoj, studirao je i živio u Sarajevu, a zbog svojih političkih uvjerenja godine je proveo u zatvorima u Zenici i Srijemskoj Mitrovici, te u emigraciji u Njemačkoj.

UDB-a ga je godinama tretirala kao duhovnog i intelektualnog gurua hrvatske emigracije u Zapadnoj Europi, međutim strahovala je od njegove likvidacije. Jugoslavenska tajna policija je, međutim, doznala za jednu njegovu sarajevsku prijateljicu iz mladosti, koja je boravila u Italiji, prema kojoj je on gajio simpatije. UDB-a je dogovorila sastanak u Italiji na koji ga je trebao odvesti vozač, koji je također radio za UDB-u. Došli su u mjesto Lago di Como, a tu su ih presreli udbaši. Vozača su pustili, a Vjekoslava su uspavali i strpali u hladnjaču. Probudio se tek u Kotoru. Iz Kotora je odveden u pritvor, te na tešku robiju.

Vjenceslav Čižek rodio se je u Đenovićima (Herceg Novi, Boka Kotorska) 1929. godine od oca Gracija i majke Katice (rođ. Opušić).

Jugoslavenske komunističke vlasti osudile su ga već kao mladića na pet godina robije, koju je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici.

Potom odlazi u Sarajevo gdje je završio Filozofski fakultet. Kao profesor filozofije osam puta je otpuštan s posla.

Godine 1972. emigrirao je u Njemačku gdje postaje članom Hrvatske republikanske stranke (danas Hrvatska republikanska zajednica). 11. studenoga 1977. godine jugoslavenski agenti oteli su ga u talijanskome gradiću Comu, i vratili u Sarajevo. Time su se jugoslavenske vlasti ogriješile o međunarodni zakon otevši osobu zaštićenu azilom na teritoriju druge države.
Prilikom otmice bila mu je slomljena ključna kost i povrijeđeno oko.

Samo zbog sumnje kako su neke njegove izjave, kao što je ona da će “doći do raspada Jugoslavije”, UDB-a je Čižeka osudila na jednu od najstrožih kazni verbalnog delikta u vrijeme komunizma. 1978. godine osuđen na 12 godina tamnice.
Iste godine udruga Amnesty International proglasila ga je zatvorenikom savjesti, ali je pušten na slobodu tek na zahtjev njemačke vlade, 29. srpnja 1988. godine.
U zeničkom zatvoru Vjenceslav Čižek oslijepio je od mučenja, a nakon povratka u Njemačku, 7. studenoga 1988. godine, živio je zahvaljujući njemačkoj državnoj skrbi. Pri pisanju mu je pomagala supruga zapisujući ono što bi joj Čižek diktirao.

Pred smrt, na bolesničkoj postelji, 13. srpnja 2000. izdiktirao je svojoj supruzi svoj zadnji “krik ranjene duše”, pjesmu-epitaf, koji se sada nalazi na njegovome nadgrobnom spomeniku u Sinju:

Bijah samo jedno zrno
U Božjoj žitnici,
Tek jedan kamičak
U Katedrali hrvatske slobode.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr