26. siječnja 1943. Vrlika i Kijevo – strašni zločini četničkih krvoloka nad hrvatskim seljacima u NDH

Foto: United States Holocaust Memorial Museum

Vrlička je krajina i stanovništvo ovih dijelova NDH osjetilo je svu mržnju i krvoločnost pohoda četnika. General Draža Mihajlović je obaviješten da je u Kijevu i Vrlici ubijeno 55, a u Maovicama i Otavicama 48 “ustaša”, iako su sve to bili nenaoružani civili.

Zločini su to Dinarske četničke divizije – službene postrojbe „Jugoslovenske vojske u  otadžibini“ – proglašene od vlade Jugoslavije u Londonu. Četnici su, dakle, bili branitelji Jugoslavije, baš kao i partizani. Jedino su drugačije vidjeli njeno uređenje: četnici su željeli fašističku monarhističku diktaturu, a partizani komunističku diktaturu. Za nijedne ni druge, hrvatske četnike i hrvatske partizane nije postojala nikakva mogućnost postojanja bilo kakve države Hrvatske. već samo i jedino Jugoslavija i to s dominacijom Srba.

 

Ovi četnici sastavljeni od Srba iz Hrvatske, potpomognuti istočnohercegovačkim četnicima, su u suradnji s talijanskom divizijom „Bergamo“ u razdoblju od 25.-27. siječnja 1943. u Vrlici, Maovcima, Kosorama i Kijevu na najbrutalniji način pobili gotovo stotinu Hrvata. U tom su pohodu bila pošteđena pravoslavna sela u koja četnici nisu ni ulazili, dok su stanovnike hrvatskih sela nemilosrdno klali prema svjedočanstvima, a njihove domove palili.

General Draža Mihajlović, zapovjednik “Jugoslovenske vojske u otadžbini”, je obaviješten da je u Kijevu i Vrlici ubijeno 55, a u Maovicama i Otavicama 48 “ustaša”, iako su sve to bili nenaoružani civili.

 

Donosimo originalni dokument o ovim zločinima ijz knjige Zdravka Dizdara ‘Prešućeni četnički zločini’:

POVJERENSTVENI IZVJEŠTAJ 
O ZLODJELIMA ČETNIKA U VRLIČKOJ 
KRAJINI 
Sinj, 31. siječnja 1943. godine 

U selo Maovice koje je najteže nastradalo, nahrupilo je 4.000 četnika, dolazeći iz pravca sela Štikova dne 26. siečnja 1943. godine. Čim su ušli u selo, odmah su počeli paljenjem, pljačkom i klanjem, vičući: “Pali i kolji sve što je katoličko “. Sa ovim četnicima bili su skupa također i pravoslavni seljaci sela Maovce i to iz komšiluka Đurića, Cvitkovaca, Primetica i Potkovića, koji su im pokazivali koje su kuće katoličke.
Četnici su ujedno ucjenjivali seljake time, da će im poštedjeti život, ali kad bi dobili novac, opet bi iste zaklali. Iz ovog sela četnici su ponijeli sa sobom sve blago, hranu i robu, do koje su mogli doći.

U ovom selu četnici nisu samo klali seljake, već su ih i bacali u vatru, a seoskog glavara Niku Blaževića su još na vatri i pekli.
U ovom selu je poginulo 23 seljaka, 5 ih je ranjeno, a troje djece je nestalo, a među poginulim imade također dvoje djece.

Od 360 dimova, koliko broji selo Maovice, izgorjele su sve kuće koje su bile pokrivene ševarom i gredama.

U Vrliku su četnici naišli dne 25. siečnja t. g. oko 8 sati u jutro. Odmah po svome dolasku izvjesili su zastavu na pravoslavnoj crkvi i dali zvoniti o zvona, te su uvjeravali narod, da se neće nikome ništa dogoditi, te da se svi, koji su dan ranije pobjegli pred bombardiranjem od talijanskih zrakoplova, povrate svojoj kući.
Čitav dan 25. siečnja t. g. prošao je u Vrlici u miru, ali pred večer su nadošle nove grupe četnika, te su popalili i opljačkali komšiluk Barišića.

U Vrlici su četnici ubili 13 ljudi, a među njima Uljarević Đorđa sudskog služitelja, pravoslavca i Rnjak Jovu listonošu, također pravoslavca i to obojicu jer da služe ustašama, a Rnjak Jovu suviše, što je iz pravoslavne vjere prešao u katoličku. Čitav komšiluk Barišić je opljačkan i uništen.

 

Iz iste knjige je i Izvješće fra Krste Križanića, ravnatelja gimnazije u Sinju, Marku Došenu, predsjedniku Hrvatskog državnog sabora o pokolju hrvatskog pučanstva od četnika u Vrličkoj krajini 26-28. siječnja 1943. godine:

Kod nas se prilike nimalo do sada ne popravljaju, pače teško i bolno pogoršavaju. Talijani slijede svoju ubilačnu akciju bez ikakva skrupula, protiv našeg golorukog i nesretnog naroda ….

Nešto ću ti ispričati o našim nevoljama i krvavom plesu, koji se zaigrao po suznoj i suroj Dalmaciji. U utorak 26. siječnja (1943) napali su četnici pod vodstvom Talijana Vrliku 45. Najprije su je u nedjelju bombardirali. Oštećena je crkva, ulaz u župsku kuću i neke privatne zgrade. Talijani su u utorak poslali, ispred sebe 3 kilometra 1.200 četnika. Između njih je bilo 8 bersaljera. Oni su prošli kroz Maovice. Prije nego su četnici došli u Vrličku krajinu, partizani su se povukli u Dinaru, u Vištića goru. Između jednih i drugih nije bilo nikakva sukoba!!! Čim su četnici došli u Maovice stali su klati katolike.

Jednom su Kalašu svrdlima iskopali oči, odsjekli ruke i tako ga ostavili! Živu su djecu bacali u vatru. Na samom jednom mjestu ubili su ih 13, raskasapivši ih noževima. Što se dosada zna ima ih na Maovicama mrtvih 28. Tako je doznao i povjerio u prvi mah p. pukovnik Potočnik, ali izbjegli seljaci vele da ih ima preko osamdeset mrtvih u samim Maovicama. Tad su četnici pošli put Vrlike pjevajući i kličući Anti Paveliću, samo da zavaraju narod i da ispred njih ne pobjegnu. I taj im je sotonski trik potpuno uspio. Nesretni su Vrličani mislili da dolaze ustaše! Međutim su bili krvoloci, poživinčene ljudske spodobe, zvjeri sa paklenim instiktom klanja i uništavanja! Čim su došli u Vrliku izvjesili su srpsku zastavu na crkvu, onda su pozvali rodbinu onih koji su pobjegli u obližnja sela, da se vrate, da im jamče da im neće biti ništa. I neki su se vratili. Čim su došli, odmah su ih poubijali, a neke su žive bacili u vatru. Ubili su Miću Erdeleza, Serđa Konjevodu, a spalili Jovu poštara.U Vrlici su ih ubili 13, pa su pošli dalje u Kosore, Jaker te na Kijevo. Najgroznije je nastradalo Kijevo, ali još nemamo točnih vijesti o rezultatu užasne krvarine. Sinoć nam je rekao Potočnik da se zna za 150 žrtava !

Najpomirljivija je perfidija i barbarstvo najpodlijeg poganstva, što ustaše bili, njih preko 300, na Ribariću, ali su im Talijani zakrčili put topm tenkovima i strojnicama, da ne mogu nikako poći svojima u pomoć, pa niti da pokopaju svoje mrtve!!! Skočio je Potočnik i ust. satnik Botić 47 na Ribarić i došlo je do teških prizora između jedne i druge komande. Ipak je uspjelo 150 crnaca da probije Kordon “junačke vojske” i da dođe do Vrlike i bar bilo kako po mrtve. Morali su se odmah vratiti, jer im je sa strane “savezničke” javljen ako se odmah ne vrate da će svi pred ratni sud, a da će streljati i Potočnika i Botića. Oni su se bijedni vratili i Vrlika je ostala – ničija i svačija, jer su četnici projurili preko Kijeva u Knin, a partizani će se vjerojatno vratiti u Vrliku, jer Talijani nijesu ostavili svoj presidij!!!! Otišli su iz Vrlike i prepustili je partizanima! Pobratili su se sa četnicima i poklali naš nevini svijet …. i odoše, a vlast ne ostaviše, dok našima nikako ne dadu da osvoje i sačuvaju našu krasnu i čestitu Vrliku. Paklena zloća!!!!

Da Ti je bilo vidjeti, jučer poslije podne nepregledne procesije Vrličana, bježe u Sinj, nose svoje siromaštvo sobom. Krcat je Sinj izbjeglica iz Vrlike. Računa se da ih danas ima do 3.000. Užasna poteškoća za smještaj i prehranu. Okupirano je staro i novo sjemenište i dvorana Katoličkog doma. Moramo se svi žrtvovati da bilo kako i bilo koliko spasimo naš bijedni i nesretni narod.

Svi su naši uvjereni, da, ako ne stigne hitna pomoć da će ista sudbina stići i Sinj.

f. Krsto Kržanić, ravnatelj 
gimnazije u Sinju, v. r. 

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr