Jedan od gradova koji su tijekom stoljeća bili nositelji ideje hrvatske slobode i neovisnosti bio je hrvatski grad Dubrovnik.
Na današnji dan 27. svibnja 1358. Dubrovnik dobio status autonomnog i slobodnog grada, pod nominalnom vlašću hrvatsko-ugarskog kralja.
Ugovor koji je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac predao Dubrovniku (dubrovačkoj komuni), izdan je u Višegradu 27. svibnja 1358. Jedan je od najvažnijih dokumenata dubrovačke povijesti zato se zove Višegradski ugovor.
Kralj Ludovik je Dubrovniku dao zaštitu i povlašteni položaj među dalmatinskim gradovima i time gradu omogućio samostalan razvitak. Odnosi utvrđeni Višegradskim ugovorom bili su velik korak naprijed prema potpunoj samostalnosti Dubrovnika.
Od 1358. Dubrovnik je u stvari postao posve autonoman, pod nominalnim vrhovništvom hrvatsko-ugarskih kraljeva, a kralju je samo plaćao obvezni godišnji danak.
Riječ SLOBODA (Libertas) na taj način je duboko utkana u srca svih Hrvata Dubrovnika, a time i hrvatskog naroda. Naime, upravo iz gore navedenih razloga stara gradska zastava Dubrovnika imala je natpis „Libertas“. Među Hrvatima Dubrovnika smatrala se najvećom životnom vrijednosti.
Na tvrđavi Lovrijenac na kamenu piše latinski natpis: “Non bene pro toto libertas venditur auro”, što na hrvatskom jeziku znači “Sloboda se ne prodaje za sve zlato”!
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
