29. ožujka 1798. Švicarska – moderna Europa se utemeljila na suverenim državama, a euro-centralisti to žele dokinuti!

Foto: GettyImages

Hrvatski i drugi suverenizam u EU obuhvaća političku, socijalnu, monetarnu, gospodarsku, vanjsko-političku i  identitetsku dimenziju.

Na današnji dan 1798. nastala je moderna Švicarska konfederacija. Izbijanjem Francuske revolucije (1789.) u na području današnje Švicarske dolazi do previranja. Revolucionarno usmjereni Švicarci u ustanku 1798. god. proglašavaju  Lemansku republiku,a nekoliko mjeseci kasnije baselski domoljub Pierre Ochs proglašava Helvetsku republiku. Tada Švicarska prvi put dobiva središnju vladu, a prema Ustavu (rađenom po francuskom uzoru) broj kantona povećan je s 13 na 23. Po istom ustavu zakonodavnu vlast dobiva dvodomni parlament (Veliko vijeće i Senat), a izvršnu Direktorij od pet članova; ukinute su staleške razlike, proglašena je sloboda vjeroispovijesti, trgovine, obrta i tiska.

Bečki kongres 1815., završetkom napoleonskih ratova, potvrdio je neutralnost Švicarske Konfederacije s kojim je sjedinjena Ženeva. Malo je poznato da je još odredbama Westfalskoga mira 1648. neovisnost Švicarske prvi puta dobila međunarodnu sankciju.

Westfalski mir – moderne države i nacije kao  temelj Europe

Westfalski mir predstavlja niz sporazuma kojima je završen Tridesetogodišnji rat. Westfalski mir potpisan 1648. između habsburškog cara Ferdinanda III., njemačkih kneževa te predstavnika Nizozemske, Francuske i Švedske.

Španjolski sporazum, kojim je završen Osamdesetogodišnji rat (borba Nizozemaca i Španjolaca za njihove posjede na sjeveru), potpisan je također 1648. Ugovorom su priznate nezavisnost Nizozemske i Švicarske Konfederacije. Ugovor o Pirinejima iz 1659. smatra se dijelom Westfalskog sporazuma, a potpisale su ga Francuska i Španjolska.

Mnogi povjesničari Westfalski mir smatraju početkom moderne ere. Tim sporazumom stvorena je baza međunarodnog sustava suverenih država.

Westfalski sporazum sadrži 4 osnovna principa:

  • princip suvereniteta naroda-država i fundamentalno pravo samoopredjeljenja;
  • princip pravne jednakosti među nacijama-državama;
  • princip obvezujućih međunarodnih ugovora među državama, dakle vezujućih ugovora;
  • princip nemiješanja jedne države u unutarnja pitanja druge države.

Zbog tih principa, Westfalski ugovor iz 1648. izuzetno je značajan za međunarodne odnose. Tim ugovorom stvorena je baza modernog međunarodnog sustava neovisnih nacija-država. U stvari, to je bio početak zakona među suverenim državama, po kome jedna drugoj garantira neovisnost i pravo naroda na samoopredjeljenje. Dva najvažnija nova načela su bila

  • načelo suvereniteta
  • načelo jednakosti naroda.

To su bile prave političke i pravne inovacije toga vremena.

Sporazum je definirao principe suvereniteta i jednakosti država, da bi se uspostavio trajni mir i prijateljstvo među državama, s uzajamno prihvatljivim sustavom međunarodnog prava, baziranog na međunarodno vezujućim ugovorima. Po prvi put je uspostavljen sustav koji je poštovao ljudska prava i temeljio se na međunarodnom pravu, a ne na gruboj sili i pravu jačega da uređuje odnose među državama.

Bio je prisutan i peti princip, a to je ideja da pobjednik treba davati ustupke i surađivati s ciljem postizanja trajnog mira.

Ukratko: ključno za Westfalski mir je suverenitet naroda Europe

Europa mora postojati kao savez suverenih država, a ne globalistička nad-država!

Europa je ponajprije kontinent kojeg veže zajednička povijest, i tisućljetni civilizacijsko-kulturni identitet . To zajedničko kulturno i identitetsko nasljeđe je danas ugroženo pod pritiskom radikalnog sekularizma, anacionalnog liberalizma i tržišnog globalizma, političkog radikalnog islamizma sklonog terorizmui masovnih ilegalnih migracija, ali i od korumpiranih nacionalnih i bruxelleskih elita, tiranije partitokracije i lobija, koje desuvereniziraju  europske nacije na gospodarskom, kulturnom, vojnom, političkom i društvenom području.

Posljednjih 20 godina u EU su se pojavile snažne globalističke tendencije koje su smjerale ukidanju suvereniteta nacionalnih država. Zbog toga su politički lideri koji su naglašavali temelje Europe kao saveza suverenih država bili redovito meta napada medija i pro-bruxelleskih elita. To se čak osjetilo u Hrvatskoj gdje se čula vrlo loša i nediplomatska retorika predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića prema mađarskom premijeru Orbanu. Danas se vidi da je Viktor Orban bio u pravu, jednako kao i druge države Višegradske skupine koje su sumnjičavo gledale na euro-centralizam i dolazile u političke sukobe sa Bruxellesom. Tu se osobito isticala Poljska, država koja je posljednjih desetak godina doživjela snažan politički i ekonomski procvat.

 Većina građana Hrvatske želi isto.

Žele suverenu Hrvatsku kao državu unutar Europe kao saveza neovisnih i suverenih nacija koja služi europskim narodima, a ne bruxelleskoj birokraciji. Onako kako je i formirana Europa država-nacija nakon westfalskog mira. U tom smjeru, Hrvatska kao  članica EU prvenstveno  treba promicati i braniti nacionalne interese, a ne obrnuto sluganski promicati interese bruxelleske i globalističke oligarhije.

I valja istaknuti ovo: hrvatski suverenizam obuhvaća političku, socijalnu, monetarnu, gospodarsku, vanjsko-političku i  identitetsku dimenziju.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr