29. srpnja 1941. strašni pokolji hrvatskih obitelji Sarića, Špiranovića, Čulina i Karduma – tko je hrvatska majka Makabejka?

Foto: Martin Brož / wikipedia

Četnička divljanja su na ustaničkom području trajala danima, sve do početka rujna 1941. godina. Posljedica je bio genocid nad Hrvatima koji su tu živjeli. Ubijanja Hrvata koja su počela 27. srpnja 1941. godine trajala su danima, a prednjačili su vojnici koje su vodili četničke vojvode Bogunović, Zlovođa i Đujić.

Pored velikog broja nevino ubijenih ljudi, najveću žrtvu podnijela je majka Anica Barać iz hrvatskog sela Peći pored Grahova. Njoj je na svirepi način, klanjem, ubijena sva djeca djeca i zato ju je grahovski župnik don Davor Klečina prije dvije godine s pravom nazvao „hrvatskom majkom Makabejkom“.

Stradanje Hrvata Grahova i mučenje župnika Gospodnetića

Majka Anica Barać odvedena je iz župnog dvora i zaklana, a iz iste kuće odveden je i župnik Gospodnetić koji je strahovito mučen prije nego je ubijen.

Od prijeratnih oko 1000 vjernika župe Bos. Grahovo, kraj II. svjetskog rata dočekalo ih je na ognjištima samo nekoliko desetaka. Većina zemlje i imovine grahovskih Hrvata je oteta, nacionalizirana i podijeljena lokalnom srpskom stanovništvu, te im nikada nije vraćena. Hrvati grahovskog bili su vrlo vrijedni ljudi, i imali posjede, mlinove, trgovine i dr. ne samo u Grahovu, već i preko Dinare u Kninu.

Sve je to nestalo i oteto u jednom danu u vrijeme ‘antifašističkog ustanka’ u NDH.

Nakon mise prije dvije godine, biskup Komarica se sa župnikom i asistencijom uputio prema spomen-pločama na dnu crkve na kojima stoje imena 193 žrtve grahovske župe u Drugome svjetskom ratu (taj popis je, nažalost, nepotpun). Župnik Klečina je pročitao ime i prezime svake žrtve, a potom je biskup Komarica izmolio molitvu odrješenja za župnika Gospodnetića i njegove nastradale vjernike.

Photo: ika.hkm.hr

Prenosimo tekst iz knjige ČETNIČKA POBUNA I ZLOČIN u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni  jer navodi način stradanja ovih grahovskih Hrvata:

„Hrvatsko je pučanstvo gornjih sela toga dana Sarići, Špiranovići, Čuline i Kardumi (27. srpnja – nap. A.B.) kao i inače mirno i marljivo obavljalo svoje dnevne poslove, kad iznenada upadnu u ta sela do zubiju oboružani četnici, pod vodstvom svojih vojvoda popa –Đujića, Zlovođe i Bogunovića i počnu odmah sa hvatanjem hrvatskih ljudi.

Tko nije uspio pobjeći, stavljen je pod nož.

Među ostalim ubijene su toga dana po četnicima sljedeće osobe: Sarić Ante, Čulina Niko, Bilandžija Jozo, sva trojica dočekani na putu u mlin, zaklani i konji im odvedeni; Sarić Frano, odveden u šumu i ubijen; Sarić Stanko, zaklan; Sarić Martin, ranjen pobjegao i dvadeseti dan u šumi umro;
Sarić None, strahovito mučen i na posljedku nabijen na ražanj i izpečen;
Župnik, kojemu se ne sjećam imena, nabijen na ražanj i izpečen;
Sarić Juko, odveden sa svoje njive i ubijen: Sarić Niko, priklan i bačen u jamu, odakle se je devet dana javljao i molio pomoć, ali se nitko nije usudio vaditi ga i tako je u jami završio svoj život; Sarić Ive, odveden i za njega se ne zna; Sarić Marko, ubijen; Sarić Jandre Markov, zaklan; Špiranović Niko, odveden u šumu i ubijen; Kardum Ive, odveden u šumu i ubijen;
Sarić Tadija, ubijen, četnici mu živom izvadili srdce;

Sarić Periša, sin Tadije, ubijen; Sarić Ante Tadijin, otac hrvatske junakinje Anđelike, odveden u šumu i ubijen; Sarić Ive, ubijen; Sarić Janko, zaklan; Dujić Niko, odveden i za njega se ništa ne zna;

Sarić Stana, probodena nožem kroz trbuh;

Sarić Ive Jandrin, ubijen, Kardum Željko, odveden; Kardum Niko, zaklan; Mrđa Pero, zaklan; Mrđa Ivan, zaklan; Mrđa Marko, odveden u šumu i ubijen, Kardum Željko, odveden; Kardum Nine, bolničar, bačen kroz prozor i ubijen;

 

Špiranović Marko i drvarski župnik, kojemu se ne sjećam imena, skinuti s vlaka i odvedeni;

Bilandžija Marko, zvani Malenica, ubijen;

Kardum Ive, Bočin, pobjegao ispod noža sa narezanim vratom i šesti dan umro u šumi;

Čulina Mate i žena mu, zatvoreni u kuću i zapaljeni izgorili;

Sarić Nine, odveden;

Barać, lugar, i ciela mu obitelj: žena i osmero djece (s majkom Anicom Barač bilo je osmero djece koja su tada tu stradala) poklano u župnikovu stanu. Najprije je zaklan otac s još četvoricom vojnika u lugarnici (bio je lugar op.) u Borovači gdje je stradao pri napadu pobunjenika 27.VII.1941. godine. Iza toga dvojici od godinu dana, a nakon toga ostali jedan po jedan. Majci su prorezali dojke i stavili u njih ruke dvojaka (blizanaca op.), a dojke poklanoj djeci u usta. Sve ovo je gledala Stana Sarić. Stana je pokušala pobjeći svojoj kući. Međutim bijeg joj nije uspio, jer su četnici bojeći se, da Stana ne izpriča čitavu stvar poslali za njom jednoga od svojih, koji ju je dostigao i udario bajunetom. Stana međutim nije odmah umrla, nego je još 8 dana živjela i izpričala slučaj Baraćeve obitelji.

Kad je kasnije u ova sela došla talijanska vojska, preživjele su žene i djeca izmolile talijanskog zapovjednika, da smiju tražiti svoje mrtve. Našle su ih u raznim jamama, ali tako izmrcvarene i iznakažene, da ih nisu mogle prepoznati po licu, već samo po odielima.”

Iz knjige: ČETNIČKA POBUNA I ZLOČIN U ISTOČNOJ LICI I JUGOZAPADNOJ BOSNI 27. SRPNJA 1941. GODINE i HRVATSKE ŽRTVE , HRVATSKO ŽRTVOSLOVNO DRUŠTVO srpanj, 2010., str. 12

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr