Srpsko-četnički genocid nad stanovništvom NDH seže u same početke rata 1941. godine. Od samih početaka stvaranja NDH došlo je do strahovitih zločina nad nesrpskim stanovništvom, poglavito katolicima i muslimanima na teritoriju Like, istočne i zapadne Bosne, te istočne Hercegovine. Prvo je pobijeno i etnički očišćeno veliko područje istočne Like i zapadne Bosne (trokut Srb-Petrovac-Drvar), a prije ili neposredno nakon toga došlo je do masovnog ubijanja u istočnoj Hercegovini i području uz rijeku Drinu na granici sa Srbijom.
Prema presudi za Srebrenicu, koja je stradala od srpskih postrojbi i u II. svjetskom ratu, ova ubijanja imaju elemente genocida. A na današnji dan 1941. srpska monarhistička vojska ili SLUŽBENO Jugoslavenska vojska u otadžbini ubila je 8.000 civila klanjem i bacanjem u rijeku Drinu u mjestu Foča. Isti pokolj je tih dana učinjen u Goraždu nad muslimanima i preostalim katolicima tog gradića na Drini.
Što je nagnalo Srbe na takva monstruozna masovna ubojstva na teritoriju NDH? Na jednoj strani to je ukorijenjena vjerska mržnja i netrpeljivost, a na drugoj želja srpskih ideologa i političara da pod svaku cijenu stvore etnički čistu državnu teritoriju bez muslimanskog i katoličkog stanovništva koja bi postala dio Srbije.
Stoga su srpske snage u NDH od samog početka rata 1941. pristupili sistematskoj fizičkoj likvidaciji ljudi, odnosno genocidu. To je, kao trajno programsko načelo, izričito formulirano u spisima jednog od glavnih ideologa Velike Srbije, Stevana Moljevića. U članku Homogena Srbija on piše da zemlju treba „očistiti od svih nesrpskih elemenata“.
Foča je plivala u krvi žrtava
Većina od ubijenih 8.000 stanovnika Foče bili su žene i djeca. Preko četvrtina ubijenih (oko 26 %) su djeca do četvrte godine života, a preko polovica ubijenih ženska djeca.
“Ne sjećam se da sam ikada u životu vidio nečeg jezovitijeg od onog što smo zatekli u tom gradu. Razularena četnička rulja formalno je plivala u ljudskoj krvi. Most na Drini pružao je groznu sliku. Na njemu nije bilo ni jednog pedlja zemlje, koji ne bi bio zasićen krvlju poklanih. To je bilo stratište nedužnog muslimanskog naroda – prava klaonica. Pod mostom mnogo leševa. Povezani žicom, međusobno prepleteni njome, četnici su preklane ljude i žene bacili s mosta u rijeku. Mnogi se zapletoše o stupove mosta. Životinjsko divljanje, gore od onog najkrvoločnije zvijeri. Žene i djevojke prije klanja silovali su na očigled roditelja, muževa i braće. Strahote se ne daju opisati.” (Kosta Nađ, partizanski zapovjednik, vidi: Vjesnik, Zagreb, 25.05.1952.; preuzeto iz: Posebni otisak iz časopisa Republika Hrvatska, Buenos Aires, 1990., str.10 ).
Na drinskom mostu i po obalama Drine, kao i mostu na Ćehotini, četnici su klali stanovnike Foče i okolnih sela. Klanja su, uglavnom, vršena noću. Naime, pristupivši noćnom odvođenju i ubijanju stanovništva četnici su vezali žrtve, te po 20 i više ljudi tako vezanih odvodili na spomenute mostove i obale rijeka, te ih klali i ubijali. Noći su bile strašne. Kroz cijelu noć čula se pucnjava u gradu i okolini. Mostovi na Drini i Ćehotini bili su krvavi, a u vodi ispod njih ležali su mrtvi i izmrcvareni muškarci i žene.
Pokolji u istočnom dijelu NDH su bili masovni, a samo nekoliko dana kasnije počinjen je jednako jeziv masovni zločin u obližnjem Goraždu u kojem je uz nekoliko tisuća muslimana i preostalih stotinjak katolika Goražda zaklano na jednak način kao u Foči. Žrtve su tada bile i časne sestre Drinske mučenice, njih pet.
I ostala sela i gradići uz rijeku Drinu doživljaju sudbinu Foče: Višegrad, Čajniče, Rogatica i okolica, Koritnik i druga.
Zbog svih tih i drugih zločina nad nesrpskim stanovništvom na teritoriju NDH postoje elementi genocida. To je tema o kojom će se moderna historiografija morati pozabaviti, jer se dosadašnja historiografija uglavnom i jedino bavila zločinima ustaških postrojbi u NDH.
