8. prosinca 1954. Novosadski dogovor – najjači velikosrpski nastraj na hrvatski jezik radi njegove srbizacije!

Pedesetih godina prošloga stoljeća u Jugoslaviji, nakon godina najvećih postratnih zločina u Europi, zaoštrila se politička situacija te su se sve više isticale unitarističke težnje Srbije, što se očitovalo i u nazivu jezika. Naziv hrvatski jezik postupno nestaje s priručničkih naslova i iz javne uporabe, a zamjenjuje se nazivom hrvatskosrpski jezik ili pak hrvatski ili srpski jezik.  Izvan Hrvatske posve dominira naziv srpskohrvatski jezik. 

Tih godina Jugoslavija, u vrijeme službene srbizacije hrvatskog jezika, je bila država apsolutnog totalitarizma, bizarnog jednoumlja, represivnih zabrana kretanja i izlaska iz zemlje, puna jama pobijenih ljudi o kojima se moralo šutjeti i do tada u Hrvatskoj neviđenih prijetnji, mučenja i zatvaranja političkih protivnika.

Orwellovska Jugoslavija, tamnica naroda i pojedinaca, izvela je 1954. boljševičko-velikosrski udarac i odlučni napad prema zatiranju hrvatskog jezika. Novosadski dogovor intelektualna je politička agresija na hrvatsku kulturu, hrvatski jezik i hrvatski narod. Novosadski dogovor donijet je 1954. godine kao unitarističko velikosrpski dokument kojeg je inicirala Matica srpska. Potpisani sudionici sastanka koji je sazvala Redakcija ‘Letopisa Matice srpske’ na završetku ankete o jedinstvenom srpskohrvatskom jeziku i pravopisu poslije svestrane diskusije održane 8., 9. i 10. prosinca 1954. godine u Novom Sadu donijeli su dolje napisane zaključke.

Ovdje je važno naglasiti da je ovaj Novosadski dogovor o jeziku i pismu donijet „jednoglasno“, što govori da je donijet u totalitarnom atmosferi straha, monstruozne komunističke satrapije i države koja se još uvijek kupala u krvi nevinih žrtava vlastitih građana. Koliko je taj „dogovor“ bio prihvatljiv za hrvatske intelektualce, to se vidi malo kasnije 1967. godine, kada su hrvatski intelektualci donijeli Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a potom zbog toga bili proganjani kao državni neprijatelji. Ovaj „Dogovor“ nastavak je velikosrpske agresije na hrvatsku kulturu, pismo i jezik te uopće na hrvatsku samostalnost, koja je počela još od stvaranja Jugoslavije, pa i ranije u Austro-Ugarske kroz promidžbena i političke stavove velikosrba okupljenih oko Svetozara Pribičevića, SPCa i agenata Beograda na tlu žuto-crne monarhije. Svemu tome vjetar u leđa je davao naivni i utopijski hrvatski južnoslavizam, čiju cijenu su platile generacije Hrvata u 20. stoljeću.

Taj „dogovor“ o ravnopravnosti dva jezika bio je početak legalizacije velikosrbovanja po Jugoslaviji kroz ono što je za jedan narod najvažnije – vlastiti jezik.

Novosadski je dogovor dokument od deset zaključaka o jeziku koji su 1954. sastavili lingvisti i književnici iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hrvatske te Crne Gore. Oni su se sastali u organizaciji Matice srpske u Novome Sadu radi donošenja zaključaka o potrebi jedinstvenoga pravopisa i ujednačivanja ponajprije hrvatskoga i srpskoga nazivlja za sve struke, a onda i jezičnoga ujednačivanja uopće.

Matica srpska pozvala je na suradnju Maticu hrvatsku, ali predstavnike iz Hrvatske nije na novosadski sastanak poslala Matica hrvatska, nego ih je pozvala Matica srpska po vlastitome izboru.

Naime, pedesetih godina prošloga stoljeća zaoštrila se politička situacija te su se sve više isticale unitarističke težnje, što se očitovalo i u nazivu jezika. Naziv hrvatski jezik postupno nestaje s priručničkih naslova i iz javne uporabe, a zamjenjuje se nazivom hrvatskosrpski jezik ili pak hrvatski ili srpski jezik;  izvan Hrvatske posve dominira naziv srpskohrvatski jezik. 

Novosadskomu je sastanku prethodila anketa u kojoj su se srpski i hrvatski filolozi i književnici trebali izjašnjavati o idejama jezičnoga jedinstva hrvatskoga i srpskoga jezika. Ta je anketa bila kopija ankete koju je još 1913. godine organizirao Jovan Skerlić, srpski književni povjesničar i političar, kada se izjašnjavalo o jezičnoj unifikaciji tako da Hrvati žrtvuju ijekavicu, a Srbi ćirilicu kako bi se dobio zajednički i pojednostavnjen jezik.

Zaključci i potpisnici dogovora vidljivi su u daljnjemu tekstu:

NOVOSADSKI DOGOVOR (1954.) – integralni tekst

[Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika s pravopisnim rječnikom. Zagreb: Matica hrvatska; Novi Sad: Matica srpska, 1960, str. 9–10 (prepisano iz faksimila teksta)]

ZAKLJUČAK (na čistom srpskom jeziku op.)

1. Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim.
2. U nazivu jezika nužno je uvek u službenoj upotrebi istaći oba njegova sastavna dela.
3. Oba pisma, latinica i ćirilica, ravnopravna su; zato treba nastojati da i Srbi i Hrvati podjednako nauče oba pisma, što će se postići u prvom redu školskom nastavom.
4. Oba izgovora, ekavski i ijekavski, takodje su u svemu ravnopravna.
5. Radi iskorišćavanja celokupnog rečničkog blaga našeg jezika i njegovog pravilnog i punog razvitka neophodno je potrebna izrada priručnog rečnika savremenog srpskohrvatskog književnog jezika. Stoga treba pozdraviti inicijativu Matice srpske koja je u zajednici sa Maticom hrvatskom pristupila njegovoj izradi.
6. Pitanje izrade zajedničke terminologije takodje je problem koji zahteva neodložno rešenje. Potrebno je izraditi terminologiju za sve oblasti ekonomskog, naučnog i uopšte kulturnog života.
7. Zajednički jezik treba da ima i zajednički pravopis. Izrada toga pravopisa danas je najbitnija kulturna i društvena potreba. Nacrt pravopisa izradiće sporazumno komisija srpskih i hrvatskih stručnjaka. Pre konačnog prihvatanja nacrt će biti podnet na diskusiju udruženjima književnika, novinara, prosvetnih i drugih javnih radnika.
8. Treba odlučno stati na put postavljanju veštačkih prepreka prirodnom i normalnom razvitku hrvatskosrpskog književnog jezika. Treba sprečiti štetnu pojavu samovoljnog »prevođenja« tekstova i poštovati originalne tekstove pisaca.
9. Komisiju za izradu pravopisa i terminologije odrediće naša tri univerziteta (u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu), dve akademije (u Zagrebu i Beogradu) i Matica srpska u Novom Sadu i Matica hrvatska u Zagrebu. Za izradu terminologije potrebno je stupiti u saradnju sa saveznim ustanovama za zakonodavstvo i standardizaciju, kao i sa stručnim ustanovama u društvima.
10. Ove zaključke Matica srpska će dostaviti Saveznom izvršnom veću i izvršnim većima: NR Srbije, NR Hrvatske, NR Bosne i Hercegovine, NR Crne Gore, univerzitetima u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, akademijama u Zagrebu i Beogradu i Matici hrvatskoj u Zagrebu, te će ih objaviti u dnevnim listovima i časopisima.

U Novom Sadu, 10. decembra 1954.

Potpisnici: Ivo ANDRIĆ, književnik i akademik iz Beograda; dr Aleksandar BELIĆ, profesor univerziteta i predsjednik Srpske akademije nauka iz Beograda; Živojin BOŠKOV, književnik i urednik »Letopisa Matice srpske« iz Novog Sada; Mirko BOŽIĆ, književnik i predsjednik Društva književnika Hrvatske iz Zagreba; dr Miloš ĐURIĆ, profesor univerziteta iz Beograda; Marin FRANIČEVIĆ, književnik iz Zagreba; dr Krešimir GEORGIJEVIĆ, profesor univerziteta iz Beograda; Miloš HADŽIĆ, sekretar Matice srpske iz Novog Sada; dr Josip HAMM, sveučilišni profesor iz Zagreba; dr Mate HRASTE, sveučilišni profesor iz Zagreba; dr Ljudevit JONKE, sveučilišni docent iz Zagreba; Marijan JURKOVIĆ, književnik iz Beograda; Jure KAŠTELAN, književnik iz Zagreba; Radovan LALIĆ, profesor univerziteta iz Beograda; Mladen LESKOVAC, književnik i profesor univerziteta iz Novog Sada; Svetislav MARIĆ, profesor i potpredsjednik Matice srpske iz Novog Sada; Marko MARKOVIĆ, književnik iz Sarajeva; Živan MILISAVAC, književnik i urednik »Letopisa Matice srpske« iz Novog Sada; dr Miloš MOSKOVLJEVIĆ, profesor i naučni saradnik Srpske akademije nauka iz Beograda; Boško PETROVIĆ, književnik i urednik »Letopisa Matice srpske« iz Novog Sada; Veljko PETROVIĆ, književnik i akademik, predsjednik Matice srpske, iz Beograda; Đuza RADOVIĆ, književnik iz Beograda; dr Mihailo STEVANOVIĆ, profesor univerziteta iz Beograda; dr Jovan VUKOVIĆ, profesor univerziteta iz Sarajeva.